POŠTOVANI DANAŠNJI HRVATSKI HRVATI DOŠLO JE VRIJEME DA SE ISTINA IZNESE O “takozvanom HAVNOH-u”, a ne da se još uvijek baca prašina u oči Hrvatima do tolike mjere da još ni danas mnogi Hrvati ne znaju gdje je PRAVA NAŠA HRVATSKA ISTINA, tko se je borio za Jugoslaviju a tko za Hrvatsku Državu. Dovoljno je samo vidjeti pod čijim slikama se je osnivao, razvijao i djelovao taj ZAVNOH, pod čijim utjecajem je bio, borio se i radio protiv Hrvatske tada postojaće Države.
Da je taj takozvani ZAVNOH bio u službi Hrvatske Države kao oporba postojećem tadašnjem ustaškom režimu, onda bi oni za cijelo stavili Zemljovidnu Kartu Hrvatske, sliku prvog hrvatskog kralja Tomislava, ili Matije Gubca, oca Domovine Ante Starčevića, Eugena Kvaternika Rakovačkog, ili Stjepana Radića, a sve u službi hrvatske Države. To ZAVNOH nije radio. Njegova je služba bila jugoslavenska i borba za Jugoslaviju. To su činjenice koje možemo požaliti ali ne i stisnutih očiju prešućivati.
Priloženo je, kako ćete i vidjeti iz Wikipedije. Ne mijenjam ama baš ništa. Ostavljam cijenjenim čitateljima, današnjim Hrvatima koji su puni želje da saznaju istinu koja im se je krila preko sedam desetljeća, da pročitaju i svojim vlastitim mozgom proštudiraju gdje je istina a gdje laž, tko je istinu prešućivao i tko je laž širio. Tada će ovaj naš današnji hrvatski naraštaj sam zaključiti da se je “Ustaški Pokret borio za probitke hrvatskog naroda i za Hrvatsku Državu”. Tada će ovaj naš današnji hrvatski naraštaj sam zaključiti da se je ZAVNOH borio za jugoslavenske probitke i za državu Jugoslaviju.
Mile Boban, Otporaš.
Treće zasjedanje ZAVNOH-a
Treće zasjedanje ZAVNOH-a je održano u Topuskom, 8. i 9. svibnja 1944.. Poznato je kao Sabor u Topuskom. Na tom je zasjedanju formalno utemeljena Federalna Država Hrvatska. Novousvojenim “Pravilima ponašanja ZAVNOH-a”, ukinut je Izvršni odbor, a osnovan je Prezidij Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. ZAVNOH je donio je četiri ustavna akta.[1]
Sadržaj
Odluke Trećeg zasjedanjaUredi
- 1. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske u Drugom zasjedanju AVNOJ-a,[2] u okviru koje je prihvaćena odluka o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti[2]
- 2. Odluka o proglašenju ZAVNOH-a vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti Demokratske Hrvatske[2]
- ZAVNOH je »jedini pravi državni Sabor Hrvatske« i »predstavnik suvereniteta naroda i države Hrvatske«.[1]
- 3. Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske[2]
- Hrvatski i srpski narod imaju jednaka prava, u svakom pogledu.
- Nacionalnim manjinama bit će zajamčena njihova prava.
- Svi građani u Hrvatskoj su jednaki pred zakonima bez obzira na nacionalnost, rasu i vjeru.
- Žene imaju ista prava kao muškarci.
- Svakom građaninu je zajamčena osobna i vlasnička sigurnost. Zajamčeno je pravo vlasništva.
- 4. Odluka o ustroju i poslovanju narodnooslobodilačkih odbora i skupština u Federalnoj Državi Hrvatskoj[2]
Kongres intelektualacaUredi
Nažalost, te će odluke jugoslavenski boljševički stožer, kako piše Ivan Supek u knjizi “Na prekretnici milenija”, osuditi kao “pad u buržoaski liberalizam“. Vrhunac je djelovanja ZAVNOH-a Kongres intelektualaca održan od 25. do 27. lipnja 1944. u Topuskom. Kongres je održan, prema Supeku, “na zvjezdanom zenitu Hrvatske narodnooslobodilačke borbe… Bili su to mjeseci kada smo s najvećim pouzdanjem gledali u budućnost… Blizina pobjede nije samo ispunjavala srca nadom nego je također postavljala pitanje: kakav svijet nakon rata?… U tim neizvjesnostima nametalo se intelektualcima samo od sebe da podupru težnje ZAVNOH-a i razviju humanističko viđenje. Zacijelo, bilo je tu dovoljno književnika, slikara, glazbenika, novinara i prosvjetara, a i pokoji znanstvenik, da progovore o udjelu kulture u ratu i miru.” Tom prigodom arhitekt Kazimir Ostrogović pročitat će referat O arhitekturi. U djelovanju ZAVNOH-a Ostrogović je zauzimao zapaženo mjesto. Nakon što je pušten iz riječkoga zatvora, 1943. godine odlazi u partizane, gdje je u početku tehnički referent, a od 1944. i predstojnik Tehničkog odjela ZAVNOH-a.[3]
Daljnje djelovanje ZAVNOHUredi
Podrobniji članak o temi: ZAVNOH
Prema Poslovniku ZAVNOH-a, umjesto Izvršnog odbora izabrano je Predsjedništvo od 31 člana. Tim odlukama ZAVNOH se oblikovao u »pravi državni sabor Hrvatske«, odluke kojega su bile presudne za održanje hrvatskoga državnog kontinuiteta.[2] Pokrenuto je osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, u to je vrijeme uveden vjeronauk kao izborni predmet, a u radu ZAVNOH-a sudjelovali su i članovi HSS-a te Srpski klub vijećnika. Predsjedništvo ZAVNOH-a su činili: Vladimir Nazor (neovisan, pjesnik), Andrija Hebrang (KPH), Ivan Gošnjak (KPH), Franjo Gaži (HSS), Stjepan Prvčić (HSS), Filip Lakuš (HSS), Rade Pribićević (SDS), Simo Eror (SDS), Svetozar Rittig (katolički svećenik) i Ante Mandić (neovisan.) Andrija Hebrang je tvrdio:[4]
- “Hrvatska ima pravo da sama upravlja sobom, da ima svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nosilac suvereniteta, i svoju narodnu vladu.”
Zbog naglašenih težnji za ostvarivanjem hrvatske nacionalne ideje, Hebrang je u listopadu smijenjen s mjesta generalnog tajnika CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), a u prosincu je imenovan predsjednikom Privrednoga savjeta NKOJ-a.[4]
Značaj Trećeg zasjedanjaUredi
U izvorišnim odredbama Ustava Republike Hrvatske, jasno i nedvosmisleno, naglašena je uloga i značaj uspostave temelja državne suverenosti izraženoj u odlukama ZAVNOH-a nasuprot proglašenju kvinslinške Nezavisne Države Hrvatske. Upravo se Ustav iz 1990.nadovezao i oslonio na demokratske vrijednosti sadržane u odlukama trećeg zasjedanja ZAHVNOH-a. Andrija Hebrang, potpredsjednik ZAVNOH-a ustvrdio je:[5]
- “Velik je i dalekosežan politički i povijesni značaj ovih odluka za sudbinu i budućnost Hrvatske”.
Prvi hrvatski predjsednik Franjo Tuđman u svojoj knjizi Velike ideje i mali narodi ističe važnost ZAVNOH-a:[6]
„Odluke Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a … značile su u biti dovršenje izgradnje federalne države Hrvatske”
„Kad je poslije oslobođenja Dalmacije 14. travnja 1945. bila i formalno osnovana prva vlada Hrvatske, njenim je dolaskom u Zagreb bila okončana i u svakom smislu dovršena izgradnja federalne Hrvatske.”
Ostvarujući vjekovne težnje hrvatskog naroda, hrvatski sabor – ZAVNOH je na temelju prava samoodređenja donio odluke o stvaranju slobodne i ujedinjene države Hrvatske. Time je slobodna i ujedinjena Hrvatska postala federalnom državom. Time je onemogućeno da Hrvatska više nikada ne bude uređivana interesima marionetskih sila ili pak politike nečijih pretenzija, već isključivo temeljem povijesnih odluka ZAVNOH-a. Pozivajući se na odluke trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, kao sastavnicu državne opstojnosti hrvatskog naroda u ukupnom povijesnom zbivanju, Ustav iz 1990. polaže temelje novoj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj, kojima se Hrvatska određuje u duhu vrijednosti demokratskog antifašizma.[5]
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatska enciklopedija (LZMK) – Hrvatski sabor
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Hrvatska enciklopedija – Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH)
- ↑ Vijenac, Arhitektura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945), IV. dio, Prosvjetna ognjišta i domovi kulture 26. prosinca 2002.
- ↑ 4,0 4,1 Kronologija života i nestanka Andrije Hebranga
- ↑ 5,0 5,1 Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa na svečanosti obilježavanja 63. obljetnice ZAVNOH-a – Topusko, 9. svibnja 2007.
- ↑ Ante Miletić, O temeljima hrvatske neovisnosti, Vijenac br. 423, 20. svibnja 2010.
Vanjske povezniceUredi
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.