Usput priloažem poveznicu na kojoj se nalaz 44 stranice raznih hrvatskih povijesnih opisa, sve ukupno preko 6 tisuća stranica. Kliknite na poveznicu i tražite brojeve i sve ćete tu naći. čitajte i uživajte u saznanjima za mnoga koja vi prije niste znali. Mile Boban, Otporaš.
http://Pogledaj Full Version : Hrvatski narodni otpor, hno.
– SLIKA ZGRADE –
D O M H R V A T S K I H U D R U Ž I T E L J A
U S O U T H S A N F R A N C I S K U N A A D R E S I:
4 1 5 G R A N D E A V E N U E S . S . F .
KAKO JE DOŠLO DO KUPNJE “DOMA HRVATSKIH UDRUŽITELJA”U SOUTH SAN FRANCISCO u studenome 1977. god.?
Jednog jesenskog dana mjeseca studenog 1977. god na moju kućnu adresu 2641 Hacienda Street u San Mateo, Kalifornija netko pokuca na vrata. Otvorih vrata i vidi krupna čovjeka koji mi dade svoju posjetnicu na kojoj piše ime Pierre Derouineau, Realtor Agent, prodavač kuća. Po imenu i prezimenu sam odmah shvatio da je Francuz, na što je on potvrdno odgovorio. U razgovoru mi je rekao da je novi prodavač kuća i da on od kuće do kuće ide i kuca na vrata na bi li tko svoju kuću dao na prodaju. Prilažem sliku te moje kuće. Pogledajte desno i vidjet ćete malu kuću na jedan kat koja je građena 1927. i tu prenešena pedesetih godina. Ja sam tu malu kućicu kupio u svibnju 1975. Na lijevo sam dodao garažu a iznad garaže dvije sobe. Svaka soba je imala posebno kupatilo i toilete.
Kada sam mu rekao da moja kuća nije na prodaju, ali da ja tražim neku zgodnu zgradu za našu hrvatsku zajednicu u San Francisku gdje bi se mogli Hrvati okupljati. Tada mi je ovaj Francuz Pierre Derouineau rekao da on zna za jednu veliku zgradu u South San Francisco-u koja je u jako u trošnom stanju. Odmah smo ju otišli vidjeti a zgrada se je nalazila na adresi 415 Drande Avenue S.S.Francisco. Zgrada je bila na četiri kata. Odmah sam mislio da bi ta zgrada bila idealna i prikladna za naše hrvatske i nacionalne potrebe hrvatske zajednice Bay Area.
Po povratku u moju kuću odmah sam nazvao prijatelja i krštenog kuma mojeg prvog i starijeg sina Rafaela, Milana Cvitanovića. Nekih pola sata kasnije došao je kum Cvitanović u moju kuću. Upoznao sam ga sa Francuzom Pierre Derouineau, prodavačem kuća. Tu smo pojasnili svu situaciju kumu Cvitanoviću koji je odmah zahtijevao da ponovno odemo pogledati tu zgradu, što smo i učinili. Poslije pregleda zgrade sva 4 kata unutra i sa ulice iz vana.
Vratili smo se u moju kući i počeli pisati ponudu za kupnju te istrošene zgrade. Cijena je bila 152 tisuće dolara. Mi smo ponudili malo manje, mislim 132 tisuće, na što je prodavač zgrade pristao da tu razliku podijelimo, tj. na 142 tisuće. Mi smo se složili, papire potpisali, zgradu kupili na ime Mile Boban i Milan Cvitanović. Tako je to počelo. Stavili smo oglas preko Hrvatskog Radio Sata i hrvatsku zajednicu Bay Area upoznali s namjerom te kupljene istrošene zgrade. To je bila velika senzacija Među Hrvatima Bay Area. Dali smo toj zgradi službeno ime CROATIA ASSOCIATES = HRVATSKI UDRUŽITELJI.
Preko javnog bilježnika smo napravili Dioničko Društvo. Svaka dionica je bila jedna tisuća dolara. Milan Cvitanović je imao 51%, ja sam 30%, par njih po pet dionica a ponajviše po jednu dionicu. Sve ukupno bilo nas je nekih tridesetak Dioničara u početku. Gosp. Velimir Sulić kao jedan od dioničar je pronašao Arhitekta Ivu Terzića da nam napravi plan sa svim mogućim i potrebnim detaljima i specifičnostima za dobiti gradsku dozvolu za izgradnju te zgrade. Koliko se sjećam da je gosp. Ivo Terzić dao cijenu za cijeli svoj rad i nadgledanje arhitekstog posla sedam tisuća dolara, s tim da se to uračuna u njegove dionice.
Uzelo je nekoliko mjeseci za dobiti dozvolu, jer se je moralo više puta ići na općinu, pregledati plan preko planske komisije, promjene i nadopune činiti. Konačno smo dobili dozvolu konce 1978. godine. Radnja je počela početkom 1979. a posao je radilo građevinsko poduzeće E & B CONSTRUCTION COMPANY INCORPORATED a posao je vodio, radio i nadgledao Mile Boban. Kao povijest prilažem danas, četvrtak 13 ožujka 2025 dvije slike kakve sam ja tada građevinske posjetnice koristio.
J A V O L I M H R V A T S K U
– GRAĐEVINSKI ČEKIĆ POTVRĐUJE DA JE –
– GRAĐEVINAR (Gr.) MILE BOBAN –
– POLOŽIO GRAĐEVINSKI ISPIT –
– SADA ON IMA DIPLOMU –
Već tada se je nadzirala i primjećivala napetost i nesnošljivost među Hrvatima. Iako zgrada nije bila potpuno i u cijelosti dovršena, bila je na četvrtom katu dovršena jedna velika dvorana za uporabu za koju smo dobili privremenu dozvolu za korištenje raznih prigoda kao krštenje, svatove, zabave i sl.
Ogranak Hrvatskog Narodnog OTPORA “DESETI RUJNA” pripremio je proslavu dana hrvatske državnosti Desetog Travnja. Kao po narudžbi iz Beograda jedna skupina nezadovoljnih Hrvata je organizirana na isti dan i na drugom mjestu drugu zabavu Desetog Travnja, što je uzrokovalo pocijepanost Hrvata Bay Area. Odaziv na adresu 415 Grand Avanu i zgradu “DOM HRVATSKIH UDRUŽITELJA” nije bio onaj kako se je očekivalo. Da ne bih pokvario ukus čitateljima ovog povijesnog događaja u hrvatskoj zajednici Bay Area, neću iznositi imena onih koji su najviše bojkotirali i druge nagovarali i nagonili da bojkotiraju svaki pristup zgradi “DOMA HRVATSKIH UDRUŽITELJA”. Spomenut ću samo par imena još uvijek živućih svjedoka, a oni to mogu zanijekati ili potvrditi da je bilo ili da nije bilo tako, da se je bojkotiralo ili nije bojkotiralo na sve moguće načine tu VELEBNU ZGRADU “DOM HRVATSKIH UDRUŽITELJA” = “CROATIA ASSOCIATES”. To su gg: Milan Cvitanović, Velimir Sulić, Srećko Čulina, Nikola Binandžić, Janko Sušac i drugi, a ovi, ako oni to hoće i žele poslije četiri i više desetljeća za povijest hrvatske zajednice BAY AREA iznijeti imena i drugih, je do njih. Ja osobno nemam ama baš nikakvih zli uspomena, osjećaja ili bilo kakve mržnje bilo prema kome.
Mene samo i jedino nagoni moja svijest da za nove naraštaje hrvatske zajednice u Bay Area i dalje iznesem ono kroz što sam osobno prošao i doživio pri kupnji i izgradnji ove Velebne Zgrade “DOMA HRVATSKIH UDRUŽITELJA”. Sada ću prepisati iz novine Hrvatski Tjednik iz Australije od 28.4.1981., st.14. izvještaj kojeg je poslao “DOM HRVATSKIH UDRUŽITELJA” uredniku HT gosp. Dinku Dediću da to objavi u novini Hrvatski Tjednik. Prepisati ću točno kako stoji u novini, ali si uzimam za pravo da za potrebu istine ovog izvještaja dodam i popunim onu prazninu koja nije spomenuta u sadržaju. HRVATI SAN FRANCISCA U AKCIJI Hrvatski Tjednik, 28.4.1981.
Prije točno četrdeset godina stari doseljenici Hrvati su uz goleme žrtve i napore kupili jedan pristojan Hrvatski Dom, koji je u ono doba podmirivao hrvatske društvene potrebe. (Kada se govori o tome starome Hrvatskom Domu u San Francisku, njega su kupili Hrvati 1940. godine na 19 ulici i Mission. Članovi tog Hrvatskog Doma u San Francisku, Hrvati su prodali prije dvadesetak godina. Iako sam bio član tog Hrvatskog Doma preko dvadeset godina, ni danas ne znam gdje je taj novac otišao i u koje hrvatske svrhe. Nadam se i čvrsto vjerujem da taj novac nije ututanj izgubljen. Mo. Mile Boban.) Kako se je mnogo toga izmijenilo od onda pa do danas iako se je naša hrvatska zajednica peterostruko povećala, znači da su se i naši zahtjevi i potrebe povećali, te smo bili prisiljeni tražiti nešto veće i modernije.
U toj opravdanoj i prisiljenoj nuždi Hrvati San Francisca i okolice su se sastali i složili da je neophodno potrebno kupiti jedan veći dom u kojem bi odgajali naš izvan domovine Hrvatske rođeni naraštaj u duhu hrvatske kulture, hrvatske baštine i hrvatske rodoljubnosti. Koliko su god potrebe bile opravdane za taj poduhvat, još više su srca bila zagrijana taj poduhvat ostvariti. Drugom riječi “kad se bratska srca slože, i olovo plivat može”, – kaže narodna poslovica. Sa hrvatskom ljubavlju i voljom projekt je započet i dovršen u razdoblju od 15 mjeseci. Mnogo se je truda i napora uložilo u započeto djelo, i što se je dom više primicao završetku posla, sve više je oduševljenje raslo za konačno Otvaranje Hrvatskog Doma u ovom kraju Kalifornije.
(Za podsjetiti je da sam osobno kontaktirao dra. Antu Kadića. Njega i dra. Matu Meštrovića sam upoznao na Konvenciji Hrvatske Bratske Zajednice u San Francisu mjeseca lipnja 1971. godine. Povremeno ili po potrebi bi se dopisivali. Pozvao sam ga da bude glavni govornik na Otvaranju Dan Doma Hrvatskih Udružitelja za subotu 18 listopada 1980. Rekao bih da je objeručke moj poziv prihvatio. On je jedno vrijeme živio u San Franciscu i bio profesor na sveučilištu u Berkeleyu. Imao je prijatelje u San Franciscu sa kojima je držao prijateljsku vezu. Jedan od njih je bio i Mate Kovačević. Dr. Ante Kadić tada je živio u Bloomington-u, savezna država Indijana. Nekih dva/tri tjedna prije proslave Otvaranja Doma Hrvatskih Udružitelja, nazove me dr. Ante Kadić i sa velikim žaljenjem mi reče da mu je žao ali da ne može doći i biti glavnim govornikom, jer se je nešto neočekivano kod njega dogodilo. Naravno da sam bio tim vrlo pogođen i ošamućen. Odmah sam nazvao dra. Vinka Grubišića u Kanadu, rekao mu i obrazložio situaciju. Dr. V. Grubišić je pristao doći. On je došao i bio glavnim govornik. Iako se je i dalje radilo kao da do promjene uopće nije došlo, hrvatske i američke zastave su okitile glavnu ulicu Grand Avenue pred zgradom Glavne Vijećnice grada South San Francisca. Ali, ponavljam, ali, kada sam u lipnju 1994. godine iz Texasa došao posjetiti moju djecu u San Francisco, nazvao sam Matu Kovačevića da bih ga želio vidjeti. Pristao je. Bio sam kod njega preko tri sata. Tada mi je Mate Kovaćević dao neke stvari za koje kaže da će meni trebati a da njemu više ne trebaju. Tada mi je pokazao pismo dra. Ante Kadića u kojem mu piše da je na izročitu želju kruga oko Hrvatskog Radio Sata u San Franciscu kojeg je bio glavni i odgovorni urednik Ivo Vučićević, morao odustati i doći u San Francisco i biti glavni govornik na Otvoranju Doma Hrvatskih Udružitelja. Ovo sam naveo kao jedan dio povijesti vezane uz ovu zgradu “Dom Hrvatskih Udružitelja”. Mo. Mile Boban.)
I konačno smo taj dan dočekali! Dočekali smo ga sa najsvečanijim i službenom proglasom “CROATIAN WEEK” u gradu South San Francisco, gdje se nalazi Hrvatski Dom. Otvaranju su sudjelovali najistaknutiji službenici grada. Gradonačelnik Ron Acosta, gradski savjetnik Migde Damonte i kraljica godine grada South San Francisca, Miss Christina Pispoia su presjekli traku i proglasili službeno otvorenje Hrvatskog Doma i Hrvatskog Tjedna. Slika koju prilažemo potvrđuje raspoloženje i oduševljenje gradskih visokih dužnosnika. Druga slika prikazuje predsjednika “Hrvatskih Udružitelja” Milana Cvitanovića desno, Miss Christina Pispoia u sredini i tajnika Milu Boban. Treća slika prikazuje vanjski i čelni dio Hrvatskog Doma. Unutrašnji dio je nemoguće prikazati. Prilagođen je današnjim prilikama i uređen modernim uređajima. Znači, iako mi Hrvati uz svoje vlastito hrvatstvo imamo i svoje vlastite ideje, ipak nije bilo nemoguće ostvariti jedan zajednički pothvat, koji je uzvišeniji od bilo kakvog osobnog cilja. Zato se mi ne bi složili sa onima koji uvijek tvrde da mi Hrvati nismo složni. Uz bratske pozdrave svima. Predsjednik Milan Cvitanović.
(Eto, i ovi dio povijesti hrvatske zajednice Bat Area će jedne zadovoljiti a druge neće. Zato se to zove povijest. Koliko se sjećam da je Janko Sušac iz Sacramenta slikao ove slike i meni dao, jer je on jedini tu bio koji je imao profesionalnu slikaću aparaturu. Ovim putem želim pozdraviti moje prijatelje u Bay Area i zaželiti svima SRETAN USKRS! SRETAN DESETI TRAVNJA! Mile Boban.)