Peter Kuzmič

Danas je Cvjetnica. Ona obilježava Isusov konačni ulazak u Jeruzalem te početak posljednjeg i najdramatičnijeg tjedna njegovog života. Stoga se on zove Veliki ili Sveti tjedan. U četvrtak tog tjedna Isus će biti uhićen, a u petak mučen, suđen i ubijen. Sljedeća će nam nedjelja već donijeti uskrsnu radost Isusova života, a Cvjetna nedjelja je početak najodlučnijeg posljednjeg čina.

Na žalost, pučka je pobožnost, posebice u sujevernom srednjem vijeku, proslavu Cvjetnice opteretila mnogim običajima, predmetima, procesijama i ceremonijama koje umjesto otkrivanja prikrivaju biblijske događaje toga dana i njihovo proročko i spasenjsko značenje.

Zato su crkve reformacijske baštine u velikoj mjeri odbacile folklor Cvjetnice, a i u Rimokatoličkoj Crkvi se 1955. godine pokušalo to slavlje očistiti od poganskih elemenata i pojednostaviti dekretom Maxima Redemptionis Nostrae Mysteria.

Naširoko prihvaćenim imenom Cvjetnica obilježava se, dakle, spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Usputni je folklor kojim su ga židovski pashalni hodočasnici tom zgodom euforično dočekali maslinovim i palminim granama, bacajući cvijeće i prostirući haljine na put kojim je ulazio u glavni grad.

Usporedba biblijskog događaja (Matej 21, Marko 11, Luka 19, Ivan 12) i suvremenog slavljenja Cvjetnice ukazuju na potrebu onog obnoviteljskog, ali prečesto zanemarivanog poziva Ad fontes! – Na izvore! Uvijek se iznovice moramo vraćati Evanđelju i u svjetlu njegova autentičnog učenja, te Isusove prakse, preispitivati i obnavljati naše motive, riječi, djela i obrede.

Prema Lukinom evanđelju Isus je, čim je ugledao Jeruzalem, zaplakao nad njegovom sudbinom, a sva tri prva Evanđelja svjedoče da je ušavši u grad ponajprije počinio, mi bismo danas rekli, nasilno djelo, kada je svetom indignacijom u hramu Božjem isprevrtao stolove prodavačima i mjenjačima novca snažnim prigovorom što su ”kuću molitve pretvorili u špilju razbojničku” ili, kako reče jedan naš stariji prijevod, ”jamu hajdučku”.

Važno je, osim površnog oduševljenja poluvjerničkih masa, napose primijetiti da Isusov dramatičan ulazak u grad njegova smaknuća proročki značajno obilježavaju suze solidarnosti s onima koji propadaju i pravednički gnjev protiv materijalnim dobitkom motiviranog i trgovinom iskompromitiranog religijskog sustava.

Biblijski događaj naglasak ne stavlja na palme i cvijeće pa ni njihovo suvremeno blagoslivljanje nema posebna smisla ako zaboravimo središnju ličnost i njegovu poruku. Telegrafski bismo značenje ovoga dana mogli sažeti pod dva naslova.

Prvo: Isusova hrabrost i dosljednost. On je dobro znao da ulazi u neprijateljski raspoloženi grad. Iako mu dio naroda priređuje naizgled kraljevski doček, život mu je ugrožen. Narod ga je volio, ali vlasti nisu.

Trulim kompromisom iz straha od konkurencije religiozni i svjetovni vladari zakleli su se da će ga ubiti. Put je bio opasan, ali je Isus bio spreman na rizik radije nego da iznevjeri sebe i svoje poslanje. Spreman je žrtvovati svoj život za živote drugih.

Isus je popularan kod naroda, ali nije impresioniran masama koje ga oduševljeno pozdravljaju. Njihov poklik ”hosana” doslovce znači ”spasi sada!” te može biti shvaćen kao izraz nestrpljivosti i spremnosti na pobunu protiv rimskog okupatora.

Isus je, međutim, svjestan svoje misije i vremena te ga ne mogu niti impresionirati niti isprovocirati. On ne vodi pokret religioznih fanatika i nacionalista, a još manje oružanih pobunjenika. Nema političkih ambicija niti se želi, kao danas neki naši stranački vođe, boriti za fotelje i privilegije. Izabrao je drugi i drugačiji put, put služenja i ljubavi. Zato niti ne jaše na konju kao vojskovođa, nego na magarici kao navjestitelj mira.

Drugo: Isusova poruka i zahtjev. Vladari naroda kojemu pripada, svjetovni i religiozni, ne podnose njegovu radikalnu poruku s pozivom na obraćenje Bogu ni proročku kritiku njihova sustava i načina vladanja.

On je u sukobu s njima i zbog njihove zloporabe religije koja umjesto ljubavi i slobode donosi novu vrstu jarma i porobljavanja. Njegova je poruka od početka jasna: Obratite se i vjerujte u Evanđelje. On uporno i dosljedno poziva na ljubav i praštanje, ali i pravdu i istinu. On je put, istina i život.