“CROATIA WE SHALL WIN” – “HRVATSKA MI ĆEMO POBJEDITI” – MAJICA HRVATSKOG NARODNOG OTOPRA, HNO.

—

od

Otporaš
u

MAJICA HNO “CROATIA WE SHALL WIN” – “HRVATSKA MI ĆEMO POBJEDITI” JE DIO POVIJESTI HNO I MILE BOBANA I NJEGOVE OBITELJI!

Slika dr. Franjo Tuđman i Mile Boban 21.1.1990.
Ako se dobro zagledate u sliku vidjet ćete moje ozbiljno lice kada sam dra. Franje Tuđmana desnom rukom držao njegovu desnu ruku i postavio mu pitanje: Gospodine predsjedniče šta Vi mislite o generalu Maksu Luburiću?!. Vidjet ćete također nasmijano lice gosp. Tuđmana kada je meni odgovorio: MI SMO OBA HRVATSKI GENERALI! Tada se je od nazočnih cijela dvorana “ALOJZIJE STEPINACA” u Clevelandu prolomila od urnebesnog aplauza na ovaj odgovor dra. Tuđmana.
To je bilo na Banquettu Prve Konvencije HBZ, nedjelja 21 siječnja 1990.

image.png

 “CROATIA WE SHALL WIN”– “HRVATSKA MI ĆEMO POBJEDITI”
JE DIO POVIJESTI H.N.O. I MILE BOBANA I NJEGOVE OBITELJI!

Slika dr. Franjo Tuđman i Mile Boban 21.1.1990. i Inugoracije dra. Tuđmana u svibnju 1990.
Moja supruga Annie i ja kada sam sa slikom hrvatske majice na kojoj piše:
CROATIA WE SHALL WIN = HRVATSKA MI ĆEMO POBIJEDITI
image.png
Danas je ponedjeljak 16 srpnja 2018. Jučer je bila nedjelja 15 srpnja 2018. kada su oči cijelog svijeta bile uprte u ishod utakmice između Hrvatske i Francuske. Ja sam se poslužio međunarodnim bontonom i alfabetskim redosljedom stavio Hrvatsku na prvo a zatim Francusku na drugo mjesto. Civilizirani ljudi će to razumijeti.
Kada je moj sin Rafajel jučer ujutro, prije deset sati, prije nego je utakmica počela došao u moju kuću, na njemu sam vidio ovu majicu koju nisam vidio preko 35 godina. Bio sam uvjeren, i to sto posto da je ta majica sa svim drugim majicama potpuno meteorološkim putem nestala. Ustao sam se i zaplakao – i dok ovo pišem plačem – Pitam sina Rafajela gdje si tu majicu našao, našto mi on reče: znaš li ti tata da smo mi iz Kalifornije donijeli mnogo kutija tih majica. Ja sam se jučer popeo pod krov i pronašao nekoliko kutija, otvorio ih i sve te majice su izidene, izglođane, prošubljene i neupotrebljive. Sve sam ih istresao i tražio da li mogu barem jednu pronaći i pronašao sam ovu. Tada sam se uslikao s tom majicom sa suprugom Annie a iznad se vidi slika dra. Franje Tuđmana i mene 21 siječnja 1990. godine na sastanku Prve Konvencije HDZ. Kako i slika svjedoči držali smo se za ruke, dvije hrvatske muževne ruke, gdje sam mu, držeći ga čvrsto za ruku predao Organizaciju Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO i rekao: DA JE MISIJA HNO ZAVRŠENA, našto je dr. Tuđman rekao da smo mi svi sada samo Hrvati i da se trebamo boriti zajedno za Hrvatsku Državu. Ispod se vidi slika s Inoguracije dra. Tuđmana u svibnju 1990. s prvim bijelim poljem povijesnog hrvatskog nacionalonog grba.
                     KRATKI OPIS POVIJESTI OVE MAJICE HNO.
Prilažem ovdje link kojeg sadržaj opisuje tko su ti desetorica Hrvata koji su kroz organizaciju HNO na sudu u New Yorku svjegočili za Hrvatsku. https://otporas.com/tko-su-bili-ti-hrvatsi-kojima-se-je-sudilo-u-njujorku/
TKO SU BILI TI HRVATI KOJIMA SE JE SUDILO U NJUJORKU? Donosim redosljedom imena optuženih Hrvata i njihov sažeti rezime. Izvor: Hrvatski Tjednik br. 221, 16 veljače 1982.

Kada je u četvrtak 25 lipnja 1981. godine, dakle samo dan kasnije ukazivanja Bl. Marije Djevice šestero hrvatske dječice u Međugorju, sihronizirano policija je u vrlo ranim i jutarnim satima pozvonila na vrata desetorice Hrvata. Na moja vrata su pozvonila prije 5 sati ujutro. Pred kućom je bilo dvadesetak agenata FBI. Pozvonili su na moja vrata kaubojskim načinom tako da su mojih svih šestero djece iskočili iz svojih postelja, plačući kroz hodnike i vukući svoje deke došli k meni. Ja sam već bio sputan, lisice na rukama, izvode me vani, gdje sam uspio reći suprugi Annie da zovne mojeg brata Rafu (1944-2004) da on zovne odvjetnika Dennis Roberts-a. Usput sam joj rekao da moja “ma macihine a ecrire” stoji na mojem pisaćem stolu. “Machine a ecrire na hrvatskom jeziku je “pisaći stroj”. Pošto je za moje hapšenje bila zadužena žena, službenica FBI koja je u svoj zapisnik taj dan zapisala i koja je na sudu u New Yorku izjavila da savršeno govori “srpsko-hrvatski” i “francuski” koje jezike je na tečaju naučila za 47 tjedana. Tako je ona, ta FBI službenica prevela sa francuskog na engleski moju poruku suprigi Annie “machine a ecrire” sa: da sam je suprugi rekao da sakrije “machine gun” i “mitraillette”, što bi značilo “mitraljez”.

Ja sam bio u pritvoru nekih tri tjedna i pušten sam na slobodu s kaucijom od četvrt milijuna dollara. Branio sam se sa slobode i tako imao priliku uveliko pomoći mojem odvjetniku Dennis Roberts. Dennis je pronašao jednog od vrlo dobrih Detektiva LAPD – Los Angeles Police Demartment – hrvatskog podrijetla Zvonka Pavelića i mladog hrvatskog odvjetnika Jim Baćana iz San Pedra pokraj Los Anđelesa.
Tada i u to vrijeme hrvatske zajednice diljem slobodnog svijeta su bile vrlo pocijepane, razdrobljene i polarizirane. Za tu “razdrobljenost” i “poraliziranost” najviše su Hrvati sami sebi krivi, jer su uveliko vjerovali Udbi i njihovim pomagačima i plaćenicima; ali su za sve to uveliko patile sve hrvatske zajednice u slobodnom svijetu, pa tako i naša hrvatska Zajednica San Francisca i San Jose-a. Oni Hrvati koji nisu duhom pokleknuli i koji su bok uz bok stali i ostali uz uhapšene Hrvate, sastali su se u Domu Hrvatskih Udružitelja u South San Franciscu https://otporas.com/kako-je-doslo-do-kupnje-doma-hrvatskih-udruzitelja-u-south-san-franciso-u-studenome-1977-godine/
image.gif
Jednog jesenskog dana mjeseca studenog 1977. god na moju kućnu vrata adresu 2641 Hacienda Street u San Mateo, Kalifornija netko pokuca na vrata.

i osnovali odbor za prikupljanje pomoći za sudske troškove uhapšenim Hrvatima. Službeno ime su stavili “FOND ZA OBRANU HRVATSKE”. Leon/Darinko Galić je bio izabran za predsjednika tog Fonda. Ja se u to nisam mogao mješao, iako sam bio na slobodi, jer je Leon Galić to vrlo stručno i uljudno vodio. Hvala mu! Leon Galić je neumorno radio na tome i slao molbe svim ograncima HNO diljem svijeta, kao i davao oglase u razne hrvatske novine za pomoć uhapšenima, osobito djeci uhapšenika. Ja sam sa moje strane naručio 2000 majica: manjih, većih i još većih. Majice sam platio četiri i pol tisuće dollara. 4.500.00 misleći da će se moći prodati po 10 dollara po komadu i malo pomoći obrani uhapšenika.

Kako sam već spomenuo da su hrvatske zajednice bile uveliko posvađene te u to doba nisi mogao računati na neku pomoć ili suradnju. Nastojao sam prodavati pred Hrvatskom Katoličkom Crkvom u San Jose, ali bez velikog uspjeha. Nikada ne mogu zaboraviti čovjeka, Hrvata koji mi je dao deset dollara ali nije htio uzeti majicu, jer da je to danas opasno i provokativno. Tada sam nazvao Marin Soptu u Toronto, saopćio mu stvar, našto mi je rekao pošaljim mi 100 komada, što sam i učinio. Nakon nekog vremena Marin mi govori da je to jako teško prodati, ljudi se boje; nego ja ću tebi poslati sto komada slika prvog hrvatskog Kralja Tomislava, što sam i odborio i tako ogranak HNO Erik Lisak se je odužio.

Nazvao sam neke iz ogranaka HNO “General Rafael Boban” u Chicago, saopćio im stvar, našto su mi rekli da im pošaljem 100 komada i da će oni to nastojati prodati. Prodali su ih nekoliko i novac poslali na “FOND ZA OBRANU HRVATSKE”. Zatim sam poslao 100 komada na uredništvo HT u Australiju i još na neke ogranke HNO u Australiju i New Zeland. Kako sam bio na sudu u New Yorku preko tri mjeseca, nisam bio upućen niti sam znao, niti sam imao priliku znati da li je i koliko je novca stiglo u prilog “FOND ZA OBRANU HRVATSKE”. Sve u što sam imao uvid je bilo to što mi je gosp. Leon Galić dao pošte koja je stizala sa raznih strana na adresu Fonda Za Obranu Hrvatske. Dao mi je jednu žutu omotnici velikog formata u kojoj sam pronašao svega i svačega. Jedno od pisama koje me je tada a i danas duboko iznenadilo je pismo nekog Hrvata, naravno bez potpisa gdje specifično piše “FOND ZA OBRANU PAKLA”.

Naravno da me je to razljutilo do te mjere da sam nazvao mojeg odvjetnika Dennis Roberts-a, objasnio mu stvar. Dogovorili smo se da će on i sa njim jedan stručnjak za slova u istraživanju rukopisa doći kod mene, u moju kuću na 1290 Tournement Dr., Hillsborough, Ca. 94010. Došli su. Sve sam im dao. Uzeli su pismo i od mene zatražili da im dadnem, dostavim – ako imam – rukopise onih Hrvata za koje ja mislim da bi to oni mogli biti. Kako sam imao listu preko stotine Hrvata, prijatelja sa njihovim rukopisom, adresom i brojeve telefona, dao sam im tu lustu. Nakon nekoliko dana Dennis me je nazvao da će doći kod mene i usmeno mi saopćiti što su pronašli. Pronašli su dva Hrvata čiji rukopis odgovara rukopisu na pismu upunćeno na adrsu “FOND ZA OBRANU HRAVSTKE”, a to su sada pok. Zvonko Pribanić i još uvijek živi Andrija Škrabo. Andrija Škrabo me može dopuniti i ispraviti ako mu je stalo do naše hrvatske ISTINE.

Pošto je ovo moja istina kroz koju sam ja osobno i moja obitelj osobno prošli, i to sve za Hrvatsku, ne bacam pečat sumnje ni na mojeg sada pok. prijatelja Zvonka Pribanića a ni na mojeg prijatelja Andriju Škrabu. Sve što želim reći je to da je u ta nesretna vremena bilo jako teško raditi za Hrvatsku. Jest, naravno uz folklor i piknike…Bilo je Hrvata koji se nisu zadovoljavali linijom lakšeg otpora u borbi za oslobođenje Hrvatske. I Ja sam jedan od tih bio, pa ako je to bio grijeh na malo žešći način se boriti za Hrvatsku, onda ja taj grijeh rado uzimam na moja leđa i na moj grijeh u borbi za ponovnu Obnovu Druge Hrvatske Države.
Zvonko Pribanić je umro prije nekoliko godina i pokopan je u katoličkom groblju u gradu Petaluma. Pošto sam i ja bolestan i ne znam dokle ću dugo, to zna samo Dragi Bog!, već sam se pobrinuo da budem pokopan u istom groblju gdje je pokoman moj dragi prijatelj Zvonko Pribanić. Tu, na tom groblju će biti dva groba, dva Hrvata koja su toliko čeznula za Oslobođenje i uskrsnuće naše Drage Hrvatske.
Kako se i na majici može vidjeti hrvatski grb, sa štitom i mačem kojeg sam sa ponosom nosio, ne samo ja nego i sva moja obitelj, ostao sam vjeran načelima HNO u borbi za Hrvatsku Državu. To sam ostao za to i tu ima samo jedan razlog: ZAŠTO? ZATO, jer načela HNO su prvi i jedini koji su pružili ruku pomirnicu svim Hrvatima

https://otporas.com/poruka-izmirenja-ustasa-i-hrvatskih-partizana-drina-br-3-4-1964-st-19-21/ sinovima Ustaša i sinovima hrvatskih partizana. Dovoljno je pročitati PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PAERTIZANA koju je prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman usvojio i u djelo pretvorio.

Poruka izmirenja H.N. Odpora s hrvatskim komunistima (Drina, 1964) Donosim ovdje povijesnog značenja PORUKU IZMIRENJA… koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964 godine, strana 18-21.

Ja sam počeo pisati na kompjutoru u veljači 2008. godine. Do tada nisam znao ništa o kompjutoru. Ako sam trebao negdje napisati neki komentar, zatražili su da se moram prijaviti i staviti koristničko ime. Za mene je to sve bilo neka velika novost. Prijavio sam se tada na portal javno. com, što je danas portal Dalje. Stavio sam lozinku (malim slovima) hrvatska a koristničko ime Otporaš. Od tada se potpisivam, i to s velikim ponosom OTPORAŠ, kao što je Maks Luburić dao intervju novini Nova Hrvatska br. 3/4 1960.,  https://otporas.com/nova-hrvatska-intervju-s-vjekoslavom-luburicem-1960/ u kojoj general Luburić isplicito govori da nikada više neće biti potrebno stvarati Ustaški Pokret, ali da će on, Maks Luburić uvijek ostati USTAŠA kako bi dokazao da se je Hrvatska mogla osloboditi i braniti samo i jedino Ustaškim Načelima. Tako i ja mislim da nikada neće biti potrebno osnivati organizaciju HRVATSKI NARODNI OTPOR, ali jest da terba čuvati hrvatsko/državotvorne idje HNO, što ja, Mile Boban, izjavljujem da sa ponosom govorim da sam LUČONOŠA IDEJA HNO kao OTPORAŠ, i ostajem OTPORAŠ kao što je Maks Luburić ostao Ustaša do svoje smrti…
PITANJE: Vjerojatno Vam je poznato koliko je komunistička i velikosrpska propaganda uspjela ozloglasiti Vaše ime. Kakav je zato Vaš odgovor na sve ono što Vam se predbacuje?
Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
Mile Boban, Otporaš.

Komentari

Odgovori