– J U S T I C E F O R A L L = P R A V D A Z A S V E –
Drawing by Dennis Roberts, Mile Boban’s Lawyer = Skicu napravio odvjetnik Mile Bobana Dennis Roberts
Pojasnit ću ove priložene papiriće kao dio povijesti njujorškog procesa Hrvatskoj Desetorki od 16 veljače do 15 svibnja 1982.
Prvi papir je izrezak iz novine Los Angeles Times od 20 siječnja 1979. Naslov je:
C R O A T F R E E D O M F I G H T E R S:
A R E T H E Y A T H R E A T?
(Ovaj naslov odnosi se najviše o snimanju filma 1977/8, mislim u Švedskoj ili možda u Njemačkoj. Otporaš.)
Drugi papir je skica Dennisa Roberts. Ja ću točno prevesti na hrvatski i pojasniti šta je on napisao. Gore na vrhu napisao je “Justice For All” što znači “Pravda Za Sve”. Nacrtaio je izgled sudkinje Motley kako udara lijevom rukom sa čekićom njezine “pravde” SUSTAINED, što znači PODRŽAVAM. Kad god je javni tužitelj Stuart Baskin prosvjedovao protiv nekog dokaza bilo kojeg odvjetnika obrane a on se s tim dokazima ne slaže, on bi prosvjedovao: You Honor I strongly object = Slavni suče energično prosvjedujem, našto bi ona odgovorila: SUSTAINED. Kada sam ja svjedočio 29 travnja 1982., moj odvjetnik u direktnom ispitivanju me je pitao za mnoge poznate hrvatske dogodovštine, našto je javni tužitelj često puta prosvjedovao a sudkinja ga u tome podržala. Meni dozlogrdila ta njezina nepravda i bez ičijeg pitanja i pred porotim da čuje sam joj rekao oko prilike ovako: Slavni suče ja sam zapisivao skoro sve vaše SUSTAINED kojih ima skoro 95% više u prilog javnog tužitelja nego u prilog obrane, našto je ona odgovorila okoprilike ovako: Ja sa predsjednica ovog suda i donosim odluku kako ja hoću.
Treći papir rukuju se Tugomir Džalto (Hrvat, Livnjak) jugoslavenski konzul u San Francisku koji se rukuje sa generalom udbe Vladimirom Rolovićem. Dennis Roberts je to tu stavio jer su ona dvojca počesto bili tema obrane za vrijeme suda.
Četvrti papir je skica javnih tužitelja, lijevo Pau Schectman i Stuart Baskin drže vile sa imenima deset optuženih Hrvata.
Peti papir je izrezak iz časopisa OTPOR što je također bilo prikazano na sudu zbog toga što je javni tužitelj Baskin imao na zidu pred porotom listu državnih svjedoka koji će svjedočiti ili govoriti “njihovu istinu protiv optuženih. Prilažem poveznicu tog članka. https://kamenjar.com/
Šesti papir je dva papirčića dužine 12 cm, širine 8 cm istrgani iz notesa kojeg sam imao i po potrebi za vrijeme procesa zapisivao potrebne informacije i davao mojem odvjetnikuDennisu Roberts da te informacije koristi u prikladnim potrebama.
Sada donosim opis iz Los Angelesa Times od 2o siječnja 1979. s prijevodom na hrvatski.
Mile Boban, Otporaš.
Pismo hrvatskom Udbašu Miroslavu Šimić u Mostar na dan sv. Petra i Pavla 29 lipnja 1987.
http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas/19870629_Pismo_Miri_Simic_Texas_29_lipnja_1987.pdf
————–
– CROAT FREEDOM FIGHTERS: ARE THEY A THREAT? –
– HRVATSKI BORCI ZA SLOBODU: DALI SU ON PRIJETNJA? –
A special report
Freedom fighters:
A Growing threat?
By RANDY HAGIHARA
There is a group of foreign nationalists willing to die for a cause that is little recognized by most Americans.
Because of the group’s past association with Nazi Germany, and because of the zeal and fatalistic determination of their cause, the free world has largely turned its back on their fight, these nationalists feel.
In some ways they they are a contradiction: They are staunchly anti-communists, but they are willing to side with the Soviet Union, if need be to gain what they seek.
They call themselves “Croatian freedom fighters,” and their sole purpose is the destruction of the communist regime in Yugoslavia and the establishment of an independent Croatia.
Two such freedom fighters sat in the dark but noisy cicktail lounge at San Jose Municipal Airport, explaining the meaning and ultimate purpose behind their organization – OTPOR
“OTPOR means resistance” resistance to the genocide and destruction of the Croatians nation” said Velimir Sulić, secretary of OTPOR for the North American continent.
“The purpose of OTPOR is to help Croatians – to install nationalistic spirit,” Mile Boban, North American president of the worldwide organization, said.
Both men denied that OTPOR is a secret organization. It is, Boban pointed out, a fully chartered, non-profit organization with a set of bylaws and a monthly publication.
OTPOR came to attention just after the November killing of Glendale resident Križan Brkić.
It was believed that the investigation into Brkic’s death was focusing on local members of the organization from names supplied to authorities by other Croatians.
However, knowledgeable sources said no evidence has turned up which links OTPOR to the Glandale killing..
Nevertheless, little is said openly about OTPOR, whose global membership appears is to be largely unknown.
Southern California Croatians outside the organization appear to view members of OTPOR as “right-wing extremists.”
Said one leading Croatians here: “You cannot talk to them, to the members of OTPOR, you cannot plead with them. This is not the way of doing things. We do not need revolution. If you want it, go home and fight it there, not 8,000 miles away. But they will just not listen. I think they are frustrated and part ot them are manipulated”
Sulic did not deny that OTPOR’s ultimate aim could lead to violence. “Our principal (goal) is clear,” he said, “we are to destroy Yugoslavia by any means.”
However, Sluic and Boban reiterated that their organization works only within legal boundaries in the United States.
but the Yugoslav government continually accuses Croatian extremists of “terroristic” acts against its interests in the USA.
Un of the most widely publicized instances was the 1976 hijacking of a TWA airliner from New York.
“The hijacking was yet another unsuccessful attempt at waging a special kind of war against Yugoslavia,” said a “white paper” issued by the Yugoslav Embassy. “This time, however, it also was directed against the U.S. government and its foreign policy, in particular against the good relations with Yugoslavia.”
However, Croatians both inside and outside OTPOR counter by accusing the Yugoslav government of a worldwide liquidation program of Croatians. Krizan Brkic was a victim of that program, Croatians say.
Indeed, Boban said that 19 “professional killers” were sent from Yugoslavia to assassinate Croatians in North America. He said a “hit list” is circulating in Europe with names of 22 prominent Croatian emigres on it.
But way would the Yugoslav government expend time and energy, not to mention vast sums of money, on an immigrant group”
One prevailing theory states that the regime in Yugoslavia is preparing for the eventual death of its 88 year-old president, Josip Broz Tito. The government, according to the theory is concentrating on “enemies” outside the state so that it will not have to deal with external movement once that internal power struggle begins with Tito’s demise.
Asked what could happen in Yugoslavia if Tito died tomorrow, Sulic said there are three possibilities: The Soviet Union would invade as it did in Czechoslovakia in 1968 and in Hungary in 1956; the regime would continue much as it has, with the possibility of some decentralization; or a “bloody civil war” would ensue.
Sulic and Boban agreed that the letter was most likely to happen.
To be sure, the Croatian hatred and struggle for independence is deeply rooted in Croatia’s cultural heritage. For centuries Croatia have fought for an independent state.
The closest Croatians came in modern times was during World War ll, which led them into a pact with Nazi Germany.
Today, any Croatian movement for independence has been branded as “Fascist” by the Yugoslav government.
Oddly enough, Croatians who express their anti communism in no uncertain terms, appear to be regarded with suspicion in the democratic countries of the free world.
Sulic and Boban, as well as other Croatians, expressed an abhorrence (gađenje) concerning present U.S. policy toward Yugoslavia. They said U.S. policy and courtship of Tito is misguided and dangerous, much as the policy toward Iran and its shah.
And part of that foreign policy, Croatians charge, is the harassment waged by U.S. authorities and the immunity with which Yugoslav agents are allowed to work inside the U.S.
One Croatian observer predicted that if this country continued on its present course, Croatians would be forced into an anti-American posture.
“Believe me,” he said, “they have the ability to make the Palestinian terrorists look like amateurs.”
Since the formation of the Republic of Yugoslavia during the war years, the propaganda war between the Yugoslavs and Croatians has shifted outside the realm of Europe as Croatian emigres, many political refugees, spread around the world, OTPOR was the one who took the initiative.
And so has the violence.
Many Croatians, to be sure, want little to do with a fight for an independent Croatia. (Žele pridonijeti za nezavisnost Hrvatske)
But most feel, especially after the Brkic murder, that they are not beyond the violence. As one Croatian-America put it, “I was safer inside Yugoslavia under communism than I am in the United States under democracy”.
Both Sulic and Boban said they were marked men. Late in November, on day San Francisco Mayor George Moscone and Supervisor Harvey Milk were killed, authorities informed Boban of a possible attempt on his and Sulic’s life.
“They said that every day the circle was drawing closer,” and Boban said, drawing concentric circles on a cocktail napkin.
Said Sulić: “They (Yugoslav government)will knock off Croatians anywhere in the world just to create fear. They yhink that by killing Croatians they will stop the cause. But there is no way. A lot of Croatians will die, but one of those days Croatia will be free. And I hop it is very, very soon”.
Hrvatski prijevod
HRVATSKI BORCI ZA SLOBODU: DA LI SU ONI PRIJETNJA?
Posebni izvjestitelj
Borci za slobodu;
Rastuća prijetnja?
Autor RANDY HAGIHARA
Postoji skupina stranih nacionalista koji su voljni umrijeti za svoj cilj koji je malo poznat kod većine Amerikanaca.
Zbog prijašnje povezanosti grupe s nacističkom Njemačkom, i zbog zebnje i fatalističke odlučnosti njihovog cilja, (svrhe, mo.) slobodni svijet je u velikoj mjeri okrenuo leđa njihovoj borbi, tako smatraju ovi nacionalisti.
Na neki način oni su kontradikcija: Oni su nepokolebljivi antikomunisti, ali spremni su stupiti na stranu Sovjetskog Saveza, ako treba, da bi dobili ono što traže.
Oni sebe nazivaju “hrvatskim borcima za slobodu”, a njihova je jedina svrha uništenje komunističkog režima u Jugoslaviji i uspostava nezavisne Hrvatske.
Dva takva borca za slobodu sjedila su u mračnom, ali bučnom salonu na gradskom uzletištu San Jose, objašnjavajući značenje i krajnju svrhu značenja njihove organizacije – OTPOR
“OTPOR znači otpor”, otpor genocidu i uništavanju nacije Hrvata “, rekao je Velimir Sulić, tajnik OTPOR-a za sjevernoamerički kontinent.
“Svrha OTPOR-a je pomoći Hrvate – da postignu nacionalistički duh”, rekao je Mile Boban, sjevernoamerički predsjednik svjetske organizacije OTPOR.
Obojica su negirala da je OTPOR tajna organizacija. To je, istaknuo je Boban, u cijelosti osnovana neprofitna organizacija s nizom podzakonskih akata i mjesečnim publikacijama.
OTPOR je postao atrakcija odmah nakon ubojstva stanovnika Glendalea Križana Brkića prošlog studenog.
Vjerovalo se da je istraga o Brkićevoj smrti bila usredotočena na imena Hrvata članova lokalne organizacije koja su vlasti dale informacije.
Međutim, upućeni izvori rekli su da nema dokaza koji bi povezali OTPOR sa ubojstvom u Glandele-u.
Bez obzira na to, malo se je otvoreno govorilo o OTPOR-u, kojeg je globalno članstvo nepoznato.
Izgleda da Hrvati južne Kalifornije izvan organizacije smatraju članove OTPOR-a “desničarskim ekstremistima”.
Rekao je jedan vodeći Hrvat ovdje: “Ne možete razgovarati s njima, s članovima OTPOR-a, ne možete se s njima sporazumiti. Ovo nije način s kojim se trebate raditi. Nama ne treba revolucija. Ako ju oni žele, neka iđu kući i neka se tamo bore protiv njih, a ne odavle 8000 milja daleko. Ali jednostavno oni to ne žele čuti. Mislim da su oni frustrirani i jednim dijelom netko manipulira s njima”
Sulić nije zanijekao da krajnji cilj OTPOR-a može dovesti do nasilja. “Naš je glavni cilj (svrha) jasan”, rekao je, “mi ćemo na bilo koji način uništiti Jugoslaviju.”
Međutim, Sluić i Boban ponovili su da njihova organizacija djeluje samo unutar zakonskih granica u Sjedinjenim Državama.
Ali jugoslavenska vlada kontinuirano optužuje hrvatske ekstremiste za “terorističke” radnje protiv njehovih intresta u SAD-u.
Jedan od najpoznatijih slučajeva bila je otmica aviona TWA iz New Yorka iz 1976. godine.
“Otmica je bila još jedan neuspjeli pokušaj vođenja specifičnog rata protiv Jugoslavije”, piše u “bijeli papir” koji je izdavalo jugoslavensko veleposlanstvo. “Ovaj put, međutim, bio je usmjeren i protiv američke vlade i njezine vanjske politike, posebno protiv dobrog odnosa s Jugoslavijom.
“Međutim, Hrvati i unutar i izvan OTPOR-a protive se optuživanju jugoslavenske vlasti za globalni program likvidacije Hrvata. Križan Brkić je bio žrtva tog programa, kažu Hrvati.
Doista, Boban je rekao da je iz Jugoslavije poslato 19 “profesionalnih ubojica” za ubojstvo Hrvata u Sjevernoj Americi. Rekao je da u Europi kruži “popis liste” na kojoj su imena 22 istaknuta hrvatska emigranta.
Ali način na koji jugoslavenska uprava troši vrijeme i energiju, a da ne spominjemo ogromne svote novca, na grupu imigranata
“Jedna prevladavajuća teorija kaže da se režim u Jugoslaviji priprema za eventualnu smrt svog 88-godišnjeg predsjednika Josipa Broza Tita. Prema teoriji, vlada se koncentrirala na “neprijatelje” izvan države, tako da se neće morati baviti vanjskim pokretom nakon što se borba za unutarnju vlast pokrene poslije Titove smrti.
Upitan što bi se moglo dogoditi u Jugoslaviji ako Tito sutra umre, Sulić je rekao da postoje tri mogućnosti: Sovjetski Savez će nas napasti kao što upali u Čehoslovačkoj 1968. i u Mađarsku 1956. godine; režim će se nastaviti onako kokav je i bio, s mogućnošću neke decentralizacije; ili bi uslijedio “krvavi građanski rat”.
Sulić i Boban složili su se da će se ovo zadnje najvjerojatnije dogoditi.
Dakako, hrvatska mržnja i borba za neovisnost duboko je ukorijenjena u hrvatsku kulturnu baštinu. Hrvatska se stoljećima borila za nezavisnu državu.
Najbliže što su Hrvati došli do svoje države Hrvatske u moderno vrijeme je bilo tijekom Drugog svjetskog rata, što ih je dovelo u pakt s nacističkom Njemačkom.
Danas je bilo koji hrvatski pokret za nezavisnost jugoslavenska vlada to označuje kao “fašističko”.
Čudno je da Hrvati koji svoj antikomunizam izražavaju bez sumnje izgledaju sumnjičavo u demokratskim zemljama slobodnog svijeta.
Sulić i Boban, kao i drugi Hrvati, izrazili su gađenje u svezi s trenutnom američkom politikom prema Jugoslaviji. Kazali su da je američka politika i udvaranje Titi pogrešno usmjerena i da je opasna, jednako kao što je politika prema Iranu i njegovom Šahu. (Mohammad Reza Pahlovi, mo. Otporaš.)
A dio te (američke, mo.) vanjske politike, kažu Hrvati, je dosađivanje američke vlastisu i s druge strane imunitet (pomilovanje, mo.) s kojim su jugoslavenskim agentima dopušteno da rade u Sjedinjenim Državama.
Jedan hrvatski promatrač predvidio je da će, ako ova zemlja nastavi sa svojim sadašnjim smjerom, Hrvati biti prisiljeni na antiameričko držanje.
“Vjerujte mi”, rekao je, “oni imaju mogućnost da palestinski teroristi izgledaju kao amateri.” (Šteta da ne znamo ime i prezime koji je to bio “hrvatski promatrač”; možda jugoslavenskog osjećaja Hrvat, mo. Otporaš.)
Otkad je nastala Republika Jugoslavija tijekom ratnih godina, propagandni rat između Jugoslavena i Hrvata kretao se izvan područja Europe kao hrvatske emigracije, brojne političke izbjeglice, raširile su se svijetom, OTPOR je bio taj koji je (prednjačio, mo.) uzeo inicijativu.
A tako je i s nasiljem.
Mnogi Hrvati, dakako, žele malo pomoći tu borbu za nezavisnu Hrvatsku. Ali većina osjeća, pogotovo nakon Brkićevog ubojstva, da nisu izvan dosega tog nasilja. Kako je rekao jedan Hrvat-Amerikanac, “bio sam sigurniji u Jugoslaviji pod komunizmom nego u Sjedinjenim Državama pod demokracijom”.(Danas 21 kolovoza 2020., poslije ovog intervjua od 20 siječnja 1979., prošlo je skoro punih 42 godine, pa se Hrvati, današnji Hrvati trebaju zapitati kojih i čijih nacionalnih osjećaja su ti Hrvati tada bili, koji su tada osjećali i govorili da su “…bili sigurniji u Jugoslaviji pod komunizmom nego u Sjedinjenim Državama pod demokracijom…”, mo. Otporaš.)
I Sulić i Boban rekli su da su zabilježeni na Udbinoj listi. Kasno u studenom, na dan kada su ubijeni gradonačelnik San Francisca George Mascone i nadzornik Harvey Milk, vlasti su obavijestili Bobana o mogućem pokušaju njegovog i Sulićevog ubojstva. (To je bio detektiv FBI-a, Bob Gorett koji je to meni rekao u mojoj kući 1190 Tournament Dr. Hillsborough, Ca. 94010. Bio je ponedjeljak, 27. studenoga 1978. oko 2 sata poslije podne. Bob Gorett došao me je posjetiti. Dok smo razgovarali na TV-u, objavili su specijalni prilog, gdje je prikazano kako je ubijen gradonačelnik George Mascone. Tada sam rekao Bob-u Gorettu, da bi on trebao biti tamo gdje se ubojstvo dogodilo, našto mi je detektiv FBI rekao: dodijeljen sam ovdje, a ne tamo … Ja sam poslat ovdje ne tamo, i tada mi je on to rekao. Mile Boban, Otporaš.)
“Rekli su da se svaki dan obruč sužava”, rekao je Boban crtajući koncentrične krugove na jednoj koktel salveti.
Rekao je Sulić: “Oni će (jugoslavenska vlada) ubijati Hrvate bilo gdje u svijetu samo da bi stvorili strah. Oni misle da će ubijanjem Hrvata zaustaviti slučaj. Ali nema šanse. Mnogo Hrvata će umrijeti, ali jednog dana Hrvatska će biti slobodna. I nadam se da će to biti vrlo, vrlo brzo “.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.