ČITATI MAKSA LUBURIĆA JE IĆI PUTEM HRVATSKE ISTINE

Bog! dragi prijatelju,

Drago mo je da si mi se javio i veseli me da me nisi zaboravio. Znam da si preopterećen svim mogućim dnevnim obvezama, ali šta ćeš, takav je ljudski život svakog odgovornog čovjeka.

Ja sam fala Bogu dobro i zdravo. Obitelj isto tako. Ako bih se potužio na bilo što, onda bi to bile kritike raznih “takojevića” i “pametnjakovića” povodom knjige “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”. i sve što ja iznosim i pišem o Maksu Luburić. Jedan mi, nedaleko od Širokog Brijega, da budem još točniji iz Ljubuškog ili od ljubuškog, piše da Maks nije obljubljen kod nas i da je već zaboravljen, a ti si ga svojom knjigom i pisanjima “uskrsnuo” i da nikada nisi napisao mane nego samo njegove vrline.

Mene Maks Luburić ne zanima ni po njegovu imenu niti po njegovu prezimenu. Mene Maks Luburić zanima zbog njegovih zdravih hrvatsko/nacionalnih i državotvornih ideja. Zamislimo se malo, i to samo malo, pa sami sebe pitajmo: šta bi blio da nije bilo Maksa Luburića, Hrvata od nas, iz našeg kraja i iz našeg Kamenjara, Hercegovačkog Hrvata, baš iz tog mjesta Hercegovine koji više nije u sastavu naših želja, naših osjećaja i nije više dio naše Vjekovne Hrvatske Države. Taj Maks Luburić mene zanima i o tom Maksu Luburiću ja ću pisati i za one koji ga vole, obožavaju i simpatiziraju kao i za sve one njegove protivnike koji još nisu prestali ga klevetati i ocrnjivati, a sve sa očitom namjerom da preko njega klevetaju i ocrnjuju našu dragu i lijepu Hrvatsku.

Dragi moj pisati pošteno, pravedno i bez predrasuda našu hrvatsku povijest o stavaranju NDH, o ratu NDH, o obrani NDH i pisati o povijesti hrvatske političke emigracije od Bleiburga pa do Maksove smrti 20 travnja 1969. godine, a ne koristiti se njegovim pismima, Okružnicama, raznim člancima i pisanjima, naša hrvatska povijest bi bila štura, nepotpuna, iskrivljena; puna srpskih, jugoslavenskih, domaćih, uvoznih i stranih lažiju itd. Sada, od kada je knjiga izišla i ljudi ima šta čitati, tj. publika čita i razmišlja, traži puteve kako doći do istine, ovog puta do naše hrvatske ISTINE. Mnogima se i danas nije lako prekalamiti, ali mnogi osjećaju da je došlo vrijeme i za to.

Dragi moj prijatelju mnogi pošteni i vrlo dobri Hrvati još se uvijek boje pisati o maksu Luburići i oni i svi ti koji se javno boje pisati istinu o Maksu Luburiću, ja za njih kažem da oni još uvijek iđu linijom lakšeg otpora; dok ja Mile Boban Otporaš sam izabrao put ISTINE i put TEŽE LINIJE, a ta linija je PISATI VRLINE MAKSA LUBURIĆA. Kada ti srce rekne da vjeruješ u čovjeka Hrvata koji piše o Maksu Luburiću, opet mi se javi. Bit će mi vrlo drago s tobom razviti izmjenu misli o Maksu Luburiću kao čovjeku, kao hrvatu, kao vojniku i kao borcu za hrvatsku Državu.

Iskreno poZDravi tebi i svim tvojima.

Bog! Mile Boban, Otporaš.