ČITATI MAKSA LUBURIĆA JE IĆI PUTEM HRVATSKE ISTINE, piše Mile Boban, Otporaš.

 

ČITATI MAKSA LUBURIĆA JE IĆI PUTEM HRVATSKE ISTINE!

Bog! dragi moji voljeni Hrvati i prijatelji,

Nedavno mi se jedan javio i drago mi je da mi se javio i još me više veseli da čita portal otporas.com i ono što ja iznosim. Drago mi je da nije zaboravio. Znam da su
mnogi preopterećeni svim mogućim dnevnim obvezama, ali šta ćeš, takav je ljudski život svakog odgovornog čovjeka. Ali ipak se nađe vremena i dobre volje za nešto pročitati, naravno ako se to “nešto” napiše. A ja fala dragom Bogu imam tu dobru volju pa uvijek nešto napišem iako znam da se (po)nekima ne dopadaju moja pisanja, i čak bih rekao da im dosađujem. To govorim zato jer mi se je jedan javio da ga izbrišem s list za slanje, jer ne želi više dobivati, kako je sam napisao, s.anja o kojima ja pišem. Po njegovoj reakcij bi se moglo reći da je do podne ljut na sam sebe a od podne nacijeli svijet. Na svu sreću da takovih kao što je on povijest niti čine niti ju pišu; iako i njih trebamo razumijeti. Drugi me čak pitaju za moje “junačko” zdravlje.
Ja sam fala Bogu dobro a za zdravlje se borim. Nekima je poznata moja zdrastvena situacija, pa bih radije to za sada preskočio. Moja obitelj je vrlo dobro. Posjećuju me redovito i često. Bodre me i uz mene su u ovim vremenima borbe oko ZDravlja. Ako bih se imao potužiti na bilo što, onda bi to bile kritike raznih “takojevića” i “pametnjakovića” povodom knjige “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Jedan mi, nedaleko Širokog Brijega, da budem točniji iz Ljubuškog, piše da Maks nije obljubljen kod nas i da je već zaboravljen, a ti ga svojom knjigom “uskrsnuo”. Dakle on čita jednu knjigu a upravo ovih dana je izišla i druga knjiga od preko 1100 stranica o Maksu Luburiću “SLUGA DOMOVINE”. Vjerujem da će taj Ljubušak i tu knjigu kupiti i opet mi se javiti.
Mene Maks Luburić ne zanima ni po njegovu imenu niti po njegovu prezimenu niti po njegovu izgledu. Mene Maks Luburić zanima zbog njegovih zdravih hrvatsko/nacionalnih i hrvatsko/državotvornih ideja. Zamislimo se malo, i to samo malo, pa sami sebe pitajmo: šta bi bilo da nije bilo Maksa Luburića, Hrvata od nas, Hrvata iz našeg kraja i iz našeg Kamenjara, Hercegovačkog Hrvata, baš iz tog mjesta Hercegovine koji više nije u sastavu naših želja, naših osjećaja i nije više dio naše Vjekovne Hrvatske Države. Taj Maks Luburić mene zanima i o tom Maksu Luburiću ja ću pisati i za one koji ga vole, obožavaju i simpatiziraju kao i za sve one njegove protivnike koji još nisu prestali ga klevetati i ocrnjivati, a sve sa očitom namjerom da preko njega klevetaju i ocrnjuju našu dragu i lijepu Hrvatsku. Eto svjedoci smo polemike oko Jasenovca. Svi oni koji su našli razlog ili razloge pisati o Jasenovcu, pisali su što su oni htjeli i kako su oni mislili, ali nitko niti jednom nigdje nije spomenuo Maksa Luburića ni u bilo kojem obliku. A zašto? Jednostavno zato jer se nisu usudili, a nisu se usudili zato jer ne znaju pravu istinu ni o Maksu ni o Jasenovcu Maksa Luburića. Ali se zato približava vrijeme JAGME ZA PISATI O MAKSU LUBURIĆU!
Knjiga koju je napisao Ilija Barbarić “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – BILO JE PRAVO IME”, izdanje: NAKLADA BOŠKOVIĆ, Split 2010. U mjesecu kolovozu 1941. Ilija Barbarić je položio ustašku prisegu pa kao pripadnik Ustaške Nadzorne Službe, UNS u Jasenovcu vršio je dužnost zapisničara svih dogodovština u Sabirnom Radnom Logoru Jasenovac. Ilija Barbarić je počeo pisati svoje uspomene 6 svibnja 1942. godine, st. 11 spomenute knjige. U ovim ratnim uspomenama o doživljajima Ilije Barbarića stoji da je kroz te evidencijske knjige Radni Logor Jasenovac, R.L.J. i mjesta Jasenovac sveukupno prošlo 18.600 zatvorenika, st. 5. Svima bih preporučio ovu knjigu.
Dragi moji prijatelji pisati pošteno, pravedno i bez predrasuda našu hrvatsku povijest rata NDH, pisati o povijesti hrvatske političke emigracije od Bleiburga pa do Maksove smrti 20 travnja 1969. godine, a ne koristiti se njegovim pismima, Okružnicama, raznim člancima i pisanjima, naša hrvatska povijest bi bila iskrivljena; puna srpskih, jugoslavenskih, domaćih, uvoznih i stranih lažiju itd. Sada, od kada je knjiga izišla, ljudi, tj. publika čita i razmišlja, traži puteve kako doći do istine, ovog puta do naše hrvatske ISTINE. Sada kada imamo priliku nabaviti i drugu ovih dana izišlu knjigu o Maksu Luburiće “SLUGA DOMOVINE”, Hrvati će imati priliku se upoznati sa pravim činjenicama o stvaranju NDH, o obrani NDH, pogotovo o Maksu Luburiću. Mnogima se neće biti lako prekalemiti, ali mnogi osjećaju da je došlo vrijeme i za to. Ovo sam skoro morao napisati pa se već osjećam pri duši lakiši i zadovoljni! A vi?
Iskreni pozdravi svima.
U glavnom gradu Teksasa, Austin, prvi kolovoza 2018.
Bog!
Izvor: Otporaš.