Evo mene opet. Neda mi se morovati. Nedjelja 17 veljaše 2019. Supruga me nagoni da se što prije dignem, jer odlazimo u crkvu koja počima točno u 9 sati, a ovdje je sada 8:48 jutro. Možda je to i dobro, ne toliko za mene i moje istomišljenike koliko za povijest i za nadolazeća hrvatska pokoljenja koja plivaju u neznajnu naše hrvatske ISTINE, a gore kao LUČ da saznaju NAŠU PRAVU HRVATSKU ISTINU. U tu svrhu vam prilažem link kojeg sadržaj donosi i objašnjava podrijetlo pozdrava ZA DOM i dalje SPREMNI…Pročitajte pa mi jevite, ali me nemojte tuću za moje ideje iznešene u mojim opisivanjima. Danas su u Hrvatskoj gadna vremena, ne da to Hrvati hoće i žele, nego ih na to nagone neznalice, hrvatski političari koji se boje hrvatske prošlosti i hrvatske istine oko hrvatskog starog pozdrava Za Dom, ali im ne smeta jugoslavenska laž i poklim “Smrt fašizmu sloboda narodu i tome slično.
Prilažem Vam sliku časopisa USTAŠA iz godine 1971. Sadržaj istoga je pun hrvatske povijestne istine, i kao takove bi se isplatilo ga pretipkati i izdati kao drugo izdanje.
Bog! i veliki poZDravi Vama i svim Vašima.
Bog! Mile Boban, Otporaš.
PODRIJETLO “ZA DOM SPREMNI” datira iz 1069. godine. (Prenosim ovdje sa više nepostojećeg portala javno.com gdje sam na stranici HRVATSKA I USTAŠTVO pisao kako je došlo dopozdrava “ZA DOM SPREMNI”. Po datumu će se vidjeti kada je to bilo i kako god je tada bilo koristno o tome pisati, mišljenja sam da je danas još koristnije, uzevši u obzir napetost koja je bila prije dva dana u …
E dragi moj prijatelju Mile, što bih ja Vas imao tući za Vaše ideje koje iznosite – a i ne tučem se s jačima od sebe! haha.
Kad ZDS smo napokon zašli u moje područje! Jedan od najboljih živućih hrvatskih povjesničara Mario Jareb (naravno, mogao bi biti i bolji, ali kako ništa nije malo i veliko samo po sebi nego po usporedbi s drugim, tako i on kad se usporedi s drugim povjesničarima je doista jako dobar) uskoro će objaviti znanstveni članak o ZDS. Preduhitrio me – ima više vremena i plaćen je za taj posao! Što će u članku točno pisati, ne znam, ali iz razgovora s njim o ZDS u većini se tu slažem s njim. No vidjet ćemo kad članak izađe.
List Ustaša izlazio je u Argentini, ali koliko se sjećam i koliko sam vidio, nije poznato tko ga je vodio, odnosno uređivao. Ja vjerujem da Miron Krešimir Begić. U Nikolićevoj Hrvatskoj reviji čitao sam članak u kojem se, vjerojatno sam Nikolić, sa sprdnjom – kao da sam nije jeo iz ustaške zdjele – odnosi na članak M. K. B. (opet vjerojatno Mirona Krešimira Begića) o interpretaciji Ante Pavelića o nastanku ZDS o kojem ste pisali u svom postu koji ste maloprije poslali, a koji je prenešen i u Ustaši 1980.
Pri tome je važno da nije riječ o izravnoj riječi Ante Pavelića o nastanku ZDS, nego M. K. B. prenosi što mu je navodno rekao AP. Sam Poglavnik o tome nije nigdje ostavio trag. A mogao je. Umjesto da je u svojim sjećanjima pisao o čemu je pisao, a pisao je najvećim dijelom kao da se spremao kandidirati za Nobelovu nagradu za književnost, bolje bi bilo da je napisao svoju povijest ustaškog pokreta. U tome je veeelika razlika između njega i Drinjanina.
Zapela mi je vaša plava opaska da smo u Domovinskom ratu dali Bosnu jer nije bilo ustaša. Bilo je ustaša u prvom hrvatskom ratu za državu pa smo u startu izgubili dobar dio Dalmacije i mora, što je dalje generiralo mnoge druge probleme, a na kraju ne samo Bosnu nego i cijelu državu. No znamo već sve oko toga i slažemo se više manje, tako da nema potrebe na to trošiti riječi. U drugom hrvatskom ratu bilo je nekih prilika za popravni ispit i kakvo takvo ispravljanje AVNOJevskih granica, ali nismo prošli. U oba rata jedan dio krivnje snosimo i sami: ustaše, partizani i branitelji.
Moj tekst o ZDS u sklopu šireg teksta o prošlosnim izvorima i uzorima kod utemeljenja ustaške revolucionarne organizacije tek čeka red za napisati ga. Koji su njegovi korijeni, teško je reći kad nema dokumenata, čak ni samog svjedočanstava iz prve ruke. Dom i za dom se često spominju u hrvatskoj prošlosti, s tim da se za dom do nastanka ustaške organizacije nigdje do sad ne susreće kao samostalne dvije riječi ili kao geslo ili pozdrav, nego uvijek u sastavu nekog teksta ili kitice pjesme. To su do sad pokazala istraživanja. Npr. prije 1918. bio je često geslo: za cara, kralja i za dom. Od tuda vjerujem da se onda pojavilo za Poglavnika i Za Dom Spremni. Poglavnik Pavelić je bio autokratska osoba, to je jasno, a kao vladar imao je uzore i u Monarhijskim vladarima, gdje su na kapama vojnici nosili oznaku s inicijalima vladara kao što su u NDH nosili s njegovim inicijalima.
Što se tiče spremni, također sam proveo dosta istražujući i jedino što je vrijedno spomena je to da se vidi da je na početku ustaškog postojanja postojalo neko geslo budite spremni ustaše i budimo spremni ustaše. Onda se ubrzo nakon toga pojavio ZDS. Moje je gledanje, ovako ukratko, da je to geneza nastanka ZDS. MEĐU NAMA DVOJICOM GOVOREĆI.
Za dom spremni nigdje se do sad nije u literaturi i izvorima (možda samo jednom u jednim novinama) sreo prije ustaša. Dakle, i ZDS – u te tri riječi – i kasnije ZPIDS je ustaško geslo. Točka. Meni to nije problem. U Domovinskom odnosno drugom hrvatskom ratu za državu kad se je rabio ZDS, rabio se u istom smislu kao i kod naših prethodnika ustaša. Uostalom, kad smo pjevali Juru i Bobana, nismo pjevali o nogometašu Zvonimiru Bobanu, nego zna se o kome. I nisu ga izgovarali i pisali samo pripadnici HOSa HSPa, nego mnogi pa i djeca partizana ili komunista u sastavu HV/OS RH.
ZD.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.