BRAĆO, JA SE NE PREDAJEM. NATRAG U ŠUME I PLANINE U BORBU ZA HRVATSKU DRŽAVU, rekao je na povlačenju general Ranko Boban svojoj vojski.

  UPODPUNJENJE HRVATSKE DRŽAVNE VLADE – PRVA “DRINA” God. 1., br. 1 1952. 

U ovoj prvoj DRINI iz godine 1951. dr. Ante Pavelić, Poglavnik NDH je upodpunio HDV što i priložena slika prve stranice Šapirografiranog časopisa DRINA može posvjedočiti da je on imenovao generala Viteza Ranka Boban za Ministra HOS-a NDH i glavnim Zapovjednikom Postrojbih Hrvatskog Narodnog Odpora u Domovini.

Sada se pitanje postavlja da li je Poglavnik dr. Ante Pavelić, general Luburić i svi drugi koji su bili dio ove upodpunjene HDV znali da je general Boban bio u to doba bio živ ili mrtav? Ispod ovog oglasa prve DRINE ima slika iz DRINE br. 1-2 veljača 1952., st. 2. gdje je sadržaj vrlo čitljiv pa ga nije potrebno prepisivati, a gdje piše da je general Vitez Rafajel Boban dao izjavu “POVJERENSTVO ZA DUHOVNU SKRB”, gdje je na dnu ove javne izjave podpis “Ministar Hrvatskih Oružanih Snaga general R. BOBAN v.r.

Ispod ove prve slike je člank kojeg je napisao general Drinjanin u DRINI br. 2. 1951., st. 3. Ovo iznosim ne da tražim “dlaku u jajetu” nego da se sazna naša hrvatska ISTINA. Ja ću generala Drinjanina opis u cijelosti prepisati, jer davno je to bilo, prije punih 69 godina kada se je ovo pisalo, i to sa jednom velikom željom da se istina piše.

Mile Boban, Otporaš.

 NAŠ MINISTAR RAFAJEL, RANKO BOBAN – DRINA br. 2 1951., piše general Drinjanin

                              N A Š      M I N I S T A R

                      Za DRINU napisao: general Drinjanin

     Hrvatska je emigracija očekivala, da će se upodpuniti hrvatska državna vlada te da će na mjesto umorenih ministara biti postavljeni drugi. I kako nikoga nije iznenadila vijest, da je predsjeničtvo hrvatske državne vlade povjereno dru. Džaferbegu Kulenoviću, isto tako nikoga nije iznenadilo, da je Poglavnik na mjesto umorenog ministra HOS-a admirala Štainfla, imenovao generala viteza Rafajela Boban, zapovjednika oružanih postrojbi Hrvatskog Narodnog Odpora u Domovini.

      ne želim pisati đivotopis. General Boban je mlad, zdrav, jak, i njegova djela će tek doći, a opisat će ih hrvatski narod u desetercu, uz gusle, kao što je to i uvijek činio s legendarnim junacima, medju koje bez sumnje spada i general Boban. Želim reći par riječi o našem Zapovjedniku, uzor-drugu i ministru. Zvat ćemo ga “Naš Ministar”, kako su ga u svoje vrijeme zvali hrvatski seljaci na Duvanjskom polju.

     Kada je Poglavnik osnovao borbeni pokret Ustaša, te odlučio staviti “na ljutu ranu ljutu travu”, tada je medju prvima došao pod zastavu hrvatski seljak i radnik Rafael Boban, tada naš “Rankan”,

     Kada se počelo “klin klinom izbijati”, Boban je rojnik i zapovjednik ustaškog roja, koji u odori i pod oružjem krstari Velebitom. U Brušanima su mrzki “žandari” okusili Pivca i Rankana Tisuću neprijatelja oboružanih do zubi nisu mogli spriečitiherojski ustaški roj, da izvrši svoju misiju. Rankan je već tada svoj mač kovao.

     Stvara se hrvatska vojska u ilegalnosti. Boban je prvi medju prvima. Dobri naš Bego, prvi Poglavnikov suradnik i učitelj nas sviju, dobro je uvidio, kad je za Rankana rekao: “Ovaj će dotjerati i do generala”. Boban se sprema teoretski i praktički, njegova je sudbina odredjena: On je VOJNIK. I kada se deseti travnja 1941., Poglavnik vraća u Domovinu, uz bok mu idje zastavnik Rafael Boban, koji odmah pristupa poslu.

     Već prvih dana Nezavisne Države Hrvatske četnici počinju žariti, paliti i klati sve što je hrvatsko. Nezaboravni Mijo Babić prvi hrli i diže narod Hercegovine na obranu. Uz njega je prvi mladi častnik Boban. babić pada u toj borbi, Boban nastavlja borbu. malo poslije toga zapovjeda jednom bojnom u borbama kod Glamoča u borbama s istim neprijateljem: četnikom.

    Vjekovni neprijatelji hrvatskog naroda dolaze preko Drine i počinju masovno klati Hrvate muslimane. Diže se sva Hrvatska. Jure Francetić, naš vojnički genij, stvara legendarnu Crnu Legiju. Orvi medju njegovim suradnicima odskače Boban. On je svugdje. Pokojni Šimić, kasnije general ubijen od četnika u Mostaru, rekao je sto puta: “Francetić je dao ideju, mozak, ali je Boban unio srce, dinamiku u akciju”. Zato se orilo po Hrvatskoj i na Drini: Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana.

     Muslimanska i katolička mladež Sarajeva i iztočne Bosne prihvatila je Juru i Bobana. Poslije smrti Francetića Boban postaje zapovjednikom Crne Legije i pronosi slavu hrvatskog oružja. Pobjedjuje! On je već izkusni viši zapovjednik, koji vodi sdrug ljudi. Postaje satnikom, bojnikom, pukovnikom. Svaki podhvat je nova pobjeda. Sva Hrvatska sa ponosom gleda mladog častnika, a naročito njegovi Bošnjaci i Sarajlije.

     Jedna vesela zgoda iz toga doba: Više zapovjednika razgovaralo o problemu prehrane na terenu onih jedinica, gdje su katolici i muslimani bili pomiešani. Rahmetli vojni imam, pukovnik Handžić kaže u smiehu: “Sad ćemo se dieliti na kaure i turke. Uz vas desetoricu katoličke vjere ima nas trojica “drugog zakona: Boban, Sudar i ja”. Tako se je razpravljalo o problemima. Dobro bi bilo, da neka gospoda uzmu gornje na znanje, prijenego pokušaju medju nas stavljati umjetne ograde. kad se je i gdje se je zajednički krv lila za zajedničku majku Domovinu, tu je bilo duha Starčevića, Pavelića, Kulenovića, jer su ga predstavljali Bobani i Hnadžići.

     Kako je nemilosrdno i vitežki gonio neprijatelja do Drine, tako je nastojao kao imenovani kotarski predstojnik nemoćnima zaviti rane, , gladnima dieliti hranu, a svima pravdu. Tadaanji hrvatski ministar unutarnjih poslova rekao je, da još nikada nije imao boljeg kotarskog prestojnika od Rafajela Bobana.

     “Ministar” je postao još u Duvnu. Tako ga je zvao narod onoga kraja, gdje je Boban organizirao ne samo vojsku i vodio je u borbu, nego pravu pučku vojsku, koja je orala i kopala po danu, a po noći čuvala straže. Jedni su radili, drugi se odmarali, treći se borili. Trebalo je osigurati ljetinu, spremiti se za zimu. U njegovom su se uredu susretali i svećenik, i predstojnik, i glavar sela, i liečnik, i vojnik i gradjanin. Tada su ga prozvali “Naš Ministar”.

     Išao sam službenim poslom, i to zrakoplovom, u Tomislavgrad. Boban je falilo da nisam skrnao vrat pri puštanju. Velim mu onako u šali: Do vraga i ti i tvoje uzletište! Neću nikada zaboraviti rieči, koje mi je tyada rekao: “Stresi prašinu zagrebačkog asvalta sa čizama, prije nego stupiš na tlo, kuda su hodali hrvatski kraljevi”.

     Boban se rodio nedaleko od tog mjesta, u Sovićima, (nekih pedesetak km., mo. Otporaš.) u kraju gdje je tradicija hrvatskih kraljevausadjena u duše i gdje narodna nošnja ima boje hrvatske zastave. To je rod plemića, ratnika i gospodara – seljaka. I tko bi mogao bolje uočitiznačenje ovog kraja od Bobana!

     Vaše je vojničko zapovjedničtvo izvelo iz Bosne izmorene Crnce i Bobana i dovelo ih u pitomu Podravinu, da se odmore od neprekidnih borba sa srbskim i crnogorskim proleterskim brigadama. Podravci su pohrlili u postrojbe Crne Legije, ponosnog Petog Sdruga. Tim je krajevima zavladao red  i mir. U reorganizaciji vojske povjerava mu se jedna divizija obrana sjevernih granica Hrvatske. Sjeverno od Zagreba struži (ili stražari, nije najjasnije, mo. Otporaš.) Crna Legija generala Bobana. Bilogora, Ivančica, Papuk i Drava upoznale su junake Crne legije, kao nekad Drina, Goražde, Romanija. Branio je Koprvnicu, a kada nije bilo više streljiva, tad je dovukao u prve redove vojničku glazbu i dao svirati koračnice i naredio juriš na bajunete.

     Hrvatska se vojska morala povući, jer nas je pratila zla sudbina, koju mi svi nismo mogli promieniti. Boban je uvijek bio prvi, ali sada na povlačenju, je zadnji. “Ne, ja se ne predajem! Braćo natrag u šume i planine! Mi smo hrvatska vojska. Poglavnik će se vratiti, mi ćemo ga čekati. Izvršimo svoju dužnost. Borba se vodi dalje, odpor je tu!”

     Mnogi su malaksali, jer je tragedija bila pretežka. General Boban nije nikada klonuo. Tito je dizao na njega i po pet divizija i ujedno opetovano javljao, da ga je uhvatio, ubio, ranio: njega i sve druge poznati “ustaške bandite”. Dok je Tito širio te sviesti, slobodni je sviet saznao za Odpor, za Bobana, jer su se stalno nizali procesi, tisuće ljudi bivalo osudjivano radi kolaboracije sa šumom, radi pomaganja šume i sudjelovanja u “bandama”. Sviet je počeo govoriti o nama i susjedni narodi, koji se opiru komunizmu kao Ukrajinci i Makedonci, traže veze sa Bobanom, jer znaju, da je on snaga. Treba se dogovoriti, vrieme će doći. Sviet vrluda, ali što mu se više približava crvena nema, tim je pristupačniji – i bit će još pristupačniji – našim razlozima. Boban to vidi i zna te ne vidi ni sebe ni svoje. Povlači se u Bosnu, tamo kuda je nekad pobiedonosno tierao četnike i partizane. Tu će dočekati NAŠE VRIEME.

     Ne samo da nije malaksao, nego se je pokazao dobrim strategom i odličnim psihologom. Bežbožni komunizam udario je na vieru, gdje je narod najosjetljiviji. Boban je uočio taj moment. Zato su se rodili Križari i Mladi Muslimani. Valjda će se doskora moći govoriti o mnogim detaljima iz tih vremena, pa će se vidjeti, kako su Salko i Muit vodili mnogi križarski roj, a Franje i Ivani Mlade Muslimane. Sve to na veliku žalost onih, koji su spekulirali s razdvojenošću dviju viera.

     Neprijatelj uz pomoć par malodoušnika, bezumnih umišljenika i zlih ljudi opet će pokušati, kao što je u zadnje vrieme pokušao, praviti neke razdore izmedju generala Bobana i njegovih podredjenih generala. Tu se vara. Mi smo svi za Bobana, jer je Boban za Poglavnika i za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Oružane Snage dobile su u generalu Bobanu viernog druga, dobrog zapovjednika i predvodnika, u kojeg imamo puno povjerenje. Mi čekamo njegovu zapovied, i kada to dodje, naći ćemo se svi oko našeg ministra kao jedan, kao nekada neprobojni sastav Crne Legije. On je naš i mi smo njegovi. Bit će ih, koji neće htieti uzeti ovo na znanje, ali morat će jer je Boban Ministar Vojske, i to će odlučivati. Neće nas mnogo smetati novi jauci Tita, koje nas je već sve pokopao, neke i više puta. Pobijeno nas je mnogo, ali nas sve pobili nisu. To će morati zapamtitii oni, koji kažu, da će s nma rzagovarati “na odstojanju motke”.

     Na jednoj od zadnjih zasjedanja Glavnog Stana Poglavnika rekao je čestiti starac, general Grujić, da će Boban još osvietliti obraz Hrvatskih Oružanih Snaga. On je kazao: “Dragi moj sine, svi u Vas gledamo. Zbogom.” Te proročanske rieči generala Grujića danas se ostvaruju. Danas su pogledi hrvatskih boraca u Domovine i izva nje uprte u generala Bobana, našeg Ministra Vojske.

     Na rastanku mi je rekao: “Idite, okupite se oko Poglavnika, mi ćemo sve izdržati, jer Božija stvar mora pobjediti”.

     Poglavnik je imenujući generala Bobana ministrom Hrvatskih Oružanih Snaga, sliedio osjećaje i želje hrvatskih boraca, koji zahvaljujući Poglavniku na sretnom izboru poručuju svom ministru “Čekaj nas, mi dolazimo, jer BOŽIJA STVAR MORA POBIEDITI”.

General Drinjanin.