BOŽIĆ U PAVLOVOJ – 2008, – GODINI, piše Fra. Martin Planić

BOŽIĆ U PAVLOVOJ – 2008. – GODINI

– Kakav je nered na dnu crkve?

– Velečasni, u dvorištu je neki nepoznat čovjek. Želi unutra.

– Zna li hrvatski?

– Zna!

– Neka uđe, makar ne bio Hrvat. Danas primam svakog čovjeka, neovisno o njegovu podrijetlu. Neka uđe da ga vidimo. Recite mu da uđe. Osokolite ga. Ulazi, ne boj se.

Četvorica unose kip sv. Pavla. Čim ga primijetim reći ću, dok budu nositelji stajali na svom mjestu u crkvi:

Poznam ga! On nije Hrvat, poput nas, ali je kršćanin kudikamo bolji i savršeniji od nas. To je sv. Pavao. Došao nam je u svojoj godini: ni iz Jeruzalema, ni iz Antiohije ni iz Rima već iz nebeskih visina. On nam je donio u svom srcu vječno svijetlo. Neka se upali velika svijeća i pred tim velikim, odavno očekivanim svjetlom, poput zvijezda pred izlazećim suncem, budu utrnute svijeće adventskog vijenca. Pozdravimo donositelja velikog svjetla svojim oduševljenim pljeskom pa mu, i dok bude nošen kroz crkvu zapjevajmo njemu, apostolu naroda, našu najradosniju pjesmu:

                                  Radujte se narodi.

U svojim srcima zahvalimo sv. Pavlu, kršćanskom velikanu, na njegovu posjetu u njegovoj godini.

Hvala, Ti, sveti naš Pavle. Hvala što ćeš s nama biti i naš molitveni dio pratiti. Prije tvoga ulaska klanjali smo se liku malog Isusa u načinjenim nam jaslicama, a sada, nakon Tvoga dolaska, poklonit ćemo se Isusu Kristu, neodvojivu od Tebe. Jer, u Tebi je on uvijek živio. Što je Starozavjetni kovčeg pobožnom Židovu i što je Svetohranište kršćaninu, to si Ti, sveti naš Pavle i nam danas. U Tebi je Bog koga su častili tvoji sunarodnjaci. U Tebi je Isus Krist kojega nisu prihvatili isti ti Tvoji sunarodnjaci. Hvala Ti što nam nisi prazan

došao. Hvala Ti što si nam Isusa u sebi donio. Zato u Tvojoj nazočnosti svoja koljena prigibamo i duboko se poklonimo, ali ne Tebi već samo njemu, Isusu Kristu kojega si nam iz nebeskih visina donio, s njim nas posjetio i ovaj nam dan radosnijim učinio. Zato svi mi, koji smo se poklonili Isusu malenomu poklonimo se i Isusu Uskrsnulom, u Pavlu nastanjenom.

Sada, dragi naš Veliki goste, prati tijek svete mise u kojoj ćemo se susresti s Isusom Kristom, našim hraniteljem i hranom.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Gospodin s Vama. I od mene i od svetoga Pavla primite i naš Božićni pozdrav: Dobro vam došao Božić i Sveto porođenje Isusovo.

Braćo i sestre, sveti Pavao je mogao reći i doista rekao: Isus Krist dođe na svijet da spasi grješnike. Od njih sam ja prvi. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da prime život vječni (1Tim 1,15-16). Zato i mi, poput njega, priznajmo svoju grješnost, kako bismo postignuli Božje milosrđe i Božju blagonaklonost.

Ispovijedam se …

Smilovao nam se …

Sad će naš velikan čuti našu pjesmu koja počinje riječju njegova materinskog jezika Kyrie eleison i Christe eleison. Molim da se zapjeva ta naša sveta pjesma.

Kyrie eleison. …

Christe eleison

Slava Bogu na visini, a mir ljud’ma na nizini. Slijedi pjesma

Svim na zemlji, mir veselje. ….

Nastavljamo s misom. Slijedi molitva, čitanja, Božićna pjesma, Evanđelje, propovijed itd.

                           BOŽIĆNA PROPOVIJED

Očitovala se dobrota Boga našega Spasitelja i njegova ljubav prema ljudima (Titu 3,4), reče sv. Pavao u Poslanici Titu.

U čemu on vidi Božju ljubav? Doznat ćemo iz iste te poslanice: On je dao samoga sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi (Titu 2,14).

Djelo velike Božje ljubavi prema nama najjače nam sjaji u Poslanici Rimljanima: Krist je, naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Dakako, teško se umire za pravednika, a za dobročinitelja možda bi se tko i usudio umrijeti. Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas (Rim 5,6-9).

Nakon ovih misli prepoznajmo svjedoka velike Božje ljubavi: u Ocu skrivene, u Sinu očitovane i u Duhu Svetom darovane, jer isti Pavao, koji nam predstavi ljubav Božju, kaza nam u istoj poslanici: Ljubav Božja izlivena je u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan (Rim 5,5).

Sve, gore rečeno on veže uz muku, smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista, dok mi iste te stvarnosti povezujemo s Isusovim rođenjem: Ljubav Božja zasjala svijetu se objavila, Djeva Sina rodila, paklu silu slomila.

Jesmo li s njim u protuslovlju? Ne! Ni govora. Jer, bez svetoga Pavla i njegova utjecaja ne bismo mogli slaviti današnji dan.

Pavao, koji nije poznavao Isusa za vrijeme njegova zemaljskog života, nego se susreo s njim uskrsnulim i u Nebu proslavljenim, napisao nam je u Poslanici Filipljanima. Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće

prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem (3,7-8).

Spoznaja Isusa Krista uključuje i cjeloviti Isusov život. Ne samo nakon uskrsnuća već i unatrag. Ne samo do njegova rođenja, već i prije. Jer, Krist koji je … Bog slavljen zauvijek (Rim 9,5) savršena (je) slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer u njemu je sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, … sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu (Kol 1,15-17).

 

Otkud mu te misli? Odgovor je u knjizi koju drži na prsima, u Bibliji, koju je izvrsno poznavao. Jer, isti on koji je, oslonjen na nju, progonio kršćane, poslije je istom tom knjigom dokazivao da je Isus Krist Sin Božji.

 

Je li mu bila dostatna Biblija? Ne! Jer, ima još nešto u Poslanici Galaćanima: Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga primih niti ga naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista (1, 11-12).

 

Evanđelje koje Pavao propovijeda Kristovo je Evanđelje. Jer, sve što je govorio doznao je većinom od Isusa Krista za vrijeme svoga boravka u Arabiji, gdje je, u Kristovoj nazočnosti, upijao evanđeoski sadržaj. Sve što je propovijedao, Isus mu je saopćio u tišini razmatranja. Zato je i rekao o svojim protivnicima: Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje. Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet. Ponavljam upravo ono što smo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet (Gal 1,7-9).

Pavao zna da je Isus rođen od žene (Gal 4,4), ali ne od bilo koje žene, već od Žene davno obećane, u skladu s onim što Bog reče, proklinjući zmiju: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Tim svojim izričajem Pavao je uništio nadu svima koji čekaju drugoga Mesiju (Spasitelja). Drugi ne postoji niti može doći. Jer, obećani ženin potomak došao je u Isusu Kristu: Djeva Sina porodi, đavlu silu svu slomi.

Danas, upravo danas, slavimo tu svetu tajnu. Budimo Svetom Pavlu zahvalni za današnju radost. Sve što znamo o današnjem blagdanu, znamo zahvaljujući njemu koji je propovijedao ono što nam je evanđelist Luka napisao o Isusovu djetinjstvu. Jer, tradicija svete Crkve nedvosmisleno i neopozivo tvrdi: Luka je napisao Evanđelje koje je Pavao propovijedao. I dok drugi narodi imaju drukčiji izričaj za današnji blagdan, nema ga boljeg od naše riječi Božić. A ta riječ znači mali Bog. Taj izričaj nismo izmislili nego smo ga iz Pavlova nauka iscijedili: On … se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima, stoji u Poslanici Filipljanima (2,6-7).

Isus, koji se nije držao svoje jednakosti s Bogom, Isus koji je uzeo narav sluge i Isus koji je radi nas od bogataša postao siromah da (postanemo) bogataši njegovim siromaštvom (2Kor 8,9), mali je Bog. A zar je mogao biti manji i siromašniji negoli je bio kad se rodio? Ne! Jer, njemu smo, tako malom Bogu, kao djetetu, dali ime Božić, zahvaljujući uvijek, a osobito u ovoj godini, apostolu Pavlu iz čijeg smo nauka iscijedili ovako sadržajnu riječ – Božić. Pavao, dakle, koji nije slavio ovu, tako lijepu svetkovinu, omogućio nam je i pomogao dati joj tako lijepo ime – Božić.

A možemo li nadnevak, 25. prosinca, povezati s Pavlovim naukom? Izravno? Ne! A neizravno? Da.

Kad bi sunce, čiji se rođendan nekoć slavio 25. prosinca, moglo progovoriti, ono bi reklo: U mom dugovječnom postojanju čudna su mi tri sata moje pomrčine u vrijeme uštapa. Zašto sam pomrčalo baš tada, unatoč tomu, što nije mladi mjesec prošao između mene i zemlje? Otkrilo sam tajnu, zahvaljujući apostolima na koje se primjenjuju biblijske riječi: Nije to ni riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu (Ps 19,4-5).

Više negoli ikom od njih zahvalno sam Pavlu, čiji je gromki glas stizao do mene, pa mi je postalo jasno: Pomrčalo sam kad je moj Stvoritelj umro kao čovjek! Zato sam mu darovalo svoj rođendan, u znak zahvalnosti, što sam ponovno zasjalo i što nisam tamno ostalo. I, čim su kršćani moj dar primili, prestao se slaviti 25. prosinca kao moj rođendan. Budući da je taj nadnevak prestao biti moj, postao je Isusov. Stoga sam i ja s kršćanima radosno, što, nekoć rođendan moj, slavi kao svoj, Isus Krist po komu je sve stvoreno, pa i ja, koje vas, dragi kršćani, svojim sjajem i svojom toplinom uzdržavam.

Tek sada možemo vidjeti koliko nam je ove godine naš Božić i ljepši i sadržajniji u Pavlovoj nazočnosti. I što možemo, negoli mu reći: Hvala Ti, sveti Pavle, što si nam danas došao i ovaj nam blagdan radosnijim učinio. Budi zadovoljan što smo, poslušni Tebi, sagnuli koljena pred malim Isusom, Bogom koji je postao malen da nas učini velikima i Velikom Bogu sličnima. Nisi uzalud došao. Vidio si da, kao malo dijete, častimo onoga koga si ljubio kao odraslog i u Nebu proslavljenog Gospodina. Nisi uzalud došao jer si se i Ti našim koljenima poklonio malom Isusu. I, kad smo Ti omogućili da mu se našim koljenima pokloniš, omogući nam i Ti da Tvojim rukama zagrlimo i Tvojim ustima poljubimo Uskrsnulog Gospodina komu si umirući (kroz smrt) došao, Isusa Krista, koji nas, svoje vjernike, u Slavu vodi i u istoj nas Slavi čeka. Amen.

PAVLOVA ČESTITKA

Kad nam je već Pavao došao, red bi bio da nam i čestitku uputi. Govori, Pavle, posluži se mislima i jezikom onoga koji Te je velikodušno primio, srdačno Te pozdravio i iz Tvoga nauka za današnju svetkovinu ime – Božić – izvukao. Pozorno ga slušajmo:

Braćo i sestre, pratio sam svetu misu. Bitno je u njoj što je bilo bitno i u mene. Isus je i danas kao i nekoć u moje vrijeme pretvorio kruh u svoje tijelo i vino u svoju krv da vas samim sobom nahrani i napoji. Toj svetinji pristupajte te onoga kojemu ste se kao djetetu klanjali blagujte i pijte kao Kruh života i Čašu spasenja.

Dojmile su me se Vaše hrvatske pjesme. I po pjesničkom talentu njihovih autora i po poznavanju Biblije, čiju su poruku u stihove

pretočili i kao pjesme vam je približili. Poput svojih drevnih pjesnika i vi čitajte Bibliju sjećajući se riječi vašega zemljaka svetog Jeronima Stridonskog: Poznavanje Biblije, poznavanje je Krista, a nepoznavanje Biblije nepoznavanje je Krista. Koliko budete Bibliju poznavali toliko ćete upoznati Božju Mudrost, Isusa Krista komu je davno podignuta crkva Aja Sofija u negdašnjem Carigradu, sadašnjem Istambulu. Koliko budete Bibliju poznavali, toliko ćete moći otvoriti srce svoje Isusu da se on u njem nastani i u njem trajno ostane. Ne zaboravite moje riječi: S Kristom sam raspet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni (Gal 2,19-20). Isti ja koji sam rekao ovo za sebe, isto sam to poželio ondašnjim kršćanima, svojim suvremenicima, i vama Hrvatima-današnjim kršćanima: Neka vam dadne (Bog), prema bogatstvu svoje slave da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjeg čovjeka da Krist stanuje u Vašim srcima po vjeri (Ef 3,16-17). Neka, dakle Isus, čiji ste rođendan danas veselo proslavili, bude trajni stanovnik vaše nutrine. Sa željom da Isusa Krista u sebi nosite u Nebo ga donesete i u tom ga istom Nebu od svoga nebeskog Oca na dar primite, sretan vam Božić uz vaš drevni hercegovački poklik: Dobro vam došao Božić i Sveto porođenje Isusovo.

Zanosno mu zaplješćimo i zamolimo ga ponavljajući za mnom: Ostani s nama do Vodokršća. Iskoristi svoju godinu pa nam dođi u Velikom tjednu kako bi mogao vidjeti da mi, Tvoji kršćani, jednako slavimo i velikoga kao i maloga Isusa Krista. I kao što si oduševljen danas na Božić, nadamo se da ćeš tako i još više biti oduševljen i na Uskrs koji si svake nedjelje slavio i svoje onodobne vjernike na to poticao.

 

RASTANAK SA SV. PAVLOM

 

Braćo i sestre, sv. nas je Pavao počastio kad je bio s nama na Božić i na našu zajedničku molbu ostao s nama do danas (6. siječnja). Došlo je vrijeme rastanka. Što mu danas reći, ako li ne:

Došlo vrijeme da se rastajemo,

Kamo sreće da se sastajemo.

Budući da je Sveti Pavao naviknuo i na sastanke i na rastanke sa svojim vjernicima, čujmo što je rekao na rastanku s onodobnim kršćanima: A sad vas preporučujem Bogu i riječi – njegovoj milosti, njemu koji može sagraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima. Srebra, zlata i odijela nisam poželio ni od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih drugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećajući riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: Blaženije je davati nego primati (Dj 20,32-35).

Kada to reče, kleknu na koljena te se pomoli s njima svima. Tada svi briznuše u velik plač, padoše Pavlu oko vrata te ga izljubiše, ožalošćeni iznad svega njegovom riječi da ne će više vidjeti njegova lica. Zatim ga otpratiše na lađu (Dj 20,36-38).

Danas se i mi s njime rastajemo. Zato mu recimo svi zajedno: I nama je, dragi naš Pavle, težak rastanak s Tobom. Zato Te na rastanku molimo: moli i za nas kako si molio za svoje onodobne kršćane. Jer, i mi smo Tvoji. Zahvalni Tebi na lijepoj nam Božićnoj čestitci, zamolit ćemo te da nam rekneš nešto i na rastanku.

Isti Pavao, koji je živio za svoje vjernike, živi i za nas danas. Zato će on i nama nešto reći. Pozorno ga poslušajmo:

Braćo i sestre, unatoč činjenici da Isus Krist ne bi mogao biti ni raspet ni nakon smrti uskrišen da se nije rodio i na ovom svijetu bio čovjek s ljudima, nisam slavio njegov rođendan ili Božić, kako ga vi nazivate. Važno mi je bilo propovijedati Krista raspetoga (Kor 1,23), koji je tijelom očitovan, Duhom opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen (1Tim 2,16).

Iako sam ugledao vječnu slavu, čim mi je krvnik odrubio glavu, nisam se, unatoč tomu, smirio, nego sam nogama hrabrih vjerovjesnika zemljom lutao kako bi se i mojim posredovanjem učvrstili u vjeri svi oni kojima je Isus Krist cilj i smisao njihova života. I, tako lutajući ovim svijetom, dolutao i do vas. Vidio sam

kako veliko mnoštvo nekud ide. Bilo mi je to zanimljivo. Zato sam pokušao doći u Dom njihova okupljanja. S nepovjerenjem su gledali u me oni koji su me vidjeli u dvorištu. Bilo ih je strah pustiti unutra nepoznata čovjeka. Hvala vašem svećeniku koji mi je dopustio da uđem i koji me osokolio i za ulazak me ohrabrio.

S vama sam učinio ono, što nisam mogao ni (do)sanjati u svom zemaljskom životu. Proslavio sam s vama prvi put i to u svojoj dvijetisućitoj godini Isusov rođendan–Božić. S vama sretnima bio sam i ja sretan. Stoga, odlazeći od vas, sve vas blagoslivljam i obećavam da ću vas na Uskrs u ovom Domu dočekati kao domaćin svoju čeljad:

Sada svi kleknimo i primimo Pavlov blagoslov:

Neka vas, čuva, štiti i brani Bog moga praoca Abrahama, Otac Gospodina našega Isusa Krista. Amen!

Neka s vama uvijek bude i ostane Isus Krist, čiji ste rođendan veselo proslavili i komu su se svi narodi koljenima Trojice kraljeva poklonili. Amen!

Neka vas nadahnjuje i na dobro potiče Duh Sveti kojim su vas Otac i Sin obilno obdarili. Amen!

I na kraju, neka vas rukom vašega svećenika blagoslovi svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen!

Dok na rukama svojih mladića bude naš sveti Pavao svečano nošen, veselo mu zaplješćimo i pjesmom ga ispratimo.

Narodi nam se Kralj nebeski ….

Idite u miru! Bogu hvala!