BOG NAS POZIVA NA ODUPIRANJE ZLU
Mirni prosvjedi vjernika i građana – započeti na zagrebačkom Trgu Sv. Marka, kao ‘mjesto’ razgovora i molitve s upaljenom svijećom, pod geslom SVJETLOM PROTIV TAME – poput velikog požara nošena jakim vjetrom Božjega Duha, u samo nekoliko dana zahvatio je čak 50-ak gradova diljem Hrvatske. Osnovna ideja i svrha tih susreta, koje je pokrenula katolička aktivistička udruga Vigilare, bila je ohrabriti i još jače potaknuti narod na ODPOR globalnom totalitarizmu, koji se i u Hrvatskoj očitovao političkom odlukom stožerske naddržavne vlasti o masovnom uvođenju tzv. covid-potvrda, što je očit oblik moralne prisile naroda na tzv. cijepljenje protiv covida. Sve veći broj sudionika tih okupljanja i njihovo odlučno NE – znakovito izpisano svjetlećim lampionima – svjedoči odlučnost većine ljudi da nikome ne dopuste da nas međusobno podijeli, zavadi i zarati, kao i odluku nadahnutu Evanđeljem: Biti SVJETLO!
Ta mirna i nadasve kulturna “revolucija svijeća”, uz javne istupe nekolicine hrabrih svećenika i drugih intelektualaca, kao i istup Sindikata hrvatske policije, donijela je konačno i jasno službeno očitovanje hrvatskih biskupa. U sažetoj izjavi Stalnog vijeća HBK, glede “određenih pritisaka na osobe koje su očitovale problem vlastite savjesti” ter “gubitka radnih mjesta i socijalnog statusa zbog toga što se neki nisu cijepili”, biskupi smatraju “potrebnim uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja” ter jasno ističu da “u tom kontekstu sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti BEZ PRISILE I UVJETOVANJA, kako ističe naputak Kongregacije, posebice u pogledu prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu”.
Molitveni vapaji vjerničkoga puka djelovali su tako da je i znanstveni auktoritet Tomislav Domazet-Lošo, izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i sin umirovljenog admirala Davora Domazeta-Loše, na prosvjedu u Zagrebu javno jasno i glasno rekao kako su mRNA cjepiva jako opasna: “Moja poruka je vrlo kratka, ovdje sam da obranim znanstvenu istinu. Cijeli život se bavim mRNA molekulama. Ja dobro znam da se one ugrađuju u genom i da su cjepiva na bazi mRNA vrlo opasna genska terapija i mogu izazivati tumorske bolesti i mijenjati genom naše djece!” Svoj stručni oblik odpora ‘teroru igle’ zaključio je znakovitim i slikovitim riječima: “Cijepljenje je ‘molekularno tetoviranje’ i uništavanje budućih generacija. Svi koji vam govore drugačije nemaju pojma i nisu to studirali!”
Te riječi, kao i izjava hrvatskih biskupa – to više što je došla nakon skandalozne odredbe zrenjaninskog biskupa i sablažnjive odluke slovenskih biskupa – odmah su naišle na kritiku ‘režimskih’ medija i znanstvenika koji su od početka plaćenički sluge globalnoga ‘vakser lobija’. Ne treba se nimalo čuditi npr. ateističkom Večernjakovu stalnom kolumnistu Goranu Gerovcu, koji gotovo svake subote paklenom mržnjom blati sve što je Božje, katoličko, kršćansko, hrvatsko, nacionalno, domoljubno, tradicionalno… ter sve to – manirom ‘prilježnog’ komunističkog kritičara “svih neprijatelja naših naroda i narodnosti” i, mora se priznati, vrhunskim literarnim stilom ter briljantnim oštro(bez)umljem – proglašava retrogradnom kočnicom “našega napretka” i glavnim razlogom “zaostajanja za kulturnim narodima…”, a u to mu se uklapa i “primitivno” odbijanje naroda da bude ‘vakcinisan’ ili ‘pelcovan” … itd.!
Ali kada gotovo na isti način, premda s neusporedivo manje publicističkog umijeća, nastupa jedan katolik, onda je to zbilja tragično. A na taj se način blamirao i suradnik istoga dnevnika (14.11.), zaključivši svoju nedjeljnu kolumnu gađenjem “tko i na koji način brani takvu antivaksersku i izrazito štetnu Crkvu” ter je “na trenutak poželio naći se među njezinim neprijateljima”, jer to bi – gle razloga! – “definitivno bila jedina smislena reakcija”. Osjetio sam iskrenu sućut prema tome bivšem kolegi, ali ne toliko zbog njegove (na)opake antifranjevačke duhovnosti, nego više zbog kukavnog manjka hrabrosti da se, umjesto glumljenja dobronamjernog katoličkog kontestatora, i doslovce svrsta među iskrene i otvorene ‘protestatore’.
U kategoriju kritičara i kritizera “crkvenih antivaksera” i/li “teoretičara zavjere” – koji su prije odobravali “šutnju Crkve”, a sada najednom naše biskupe kritiziraju zbog “suprotstavljanja Papi” i “svrstavanje uz predsjednika” (tj. uz Milanovića) – spadaju i oni mlitavi i pasivni kršćani, pogrješno formirane savjesti vlastitim tumačenjem Isusovih riječi o “okretanju i drugog obraza” onima koji nas udaraju. Dakle, kršćanin NIKADA ne bi smio pružiti ODPOR nasilju! Odnosno, po njihovu, trebalo bi nemoralnim proglasiti i odbaciti čak i ubojstvo u samoobrani osobe (osim, naravno, ako je njihov život u pitanju!), a onda analogno i pravednu obranu naroda izložena ugrozi neprijatelja. No tako Bibliju neizpravno tumače uvijek oni koji pojedine dijelove izvlače iz konteksta kako im se svidi. A ne shvaćaju ili ne žele vidjeti kako su brojni primjeri Isusova suprotstavljanja zlu odnosno Zlome, počevši od trostruke kušnje odnosno napastovanja u pustinji… do one završne golgotske provokacije neka “siđe s križa, ako je Sin Božji”!
Međutim, Biblija odnosno Božja riječ na više mjesta govori o ODPORU, O(DU)PIRANJU zlu (Zlome) i grijehu odnosno o tragičnim posljedicama o(du)piranja Božjoj volji i njegovu Zakonu i sl. U Starom zavjetu taj se pojam (u više varijanti) navodi dvadesetak puta, a u Novom zavjetu devet puta. Prva biblijska riječ o tome jest Božja opomena Kajinu prije bratoubojstva, koju nažalost nije poslušao: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, GRIJEH ti je kao ZVIJER na pragu što na te vreba; još mu se možeš ODUPRIJETI” (Post 4,6-7).
Novozavjetni pak pojmovi o ODPORU, zbog posebnih razloga poglavito glede značenja onih u SZ, zavrjeđuju da ih se više navede. Jedini u Evanđeljima zabilježio je Sv. Luka. Najavljujući progon svojih učenika Isus im jamči svoju “mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti ODUPRIJETI nijedan vaš protivnik” (Lk 21,15). Poslije, na početku povijesti Crkve, apostol Petar, navodeći razloge zašto je krstio i pogane, kaže: “Tko sam ja da bih se smio OPRIJETI Bogu?” (Dj 11,17). Posebno je pak značajan poticaj Sv. Pavla u opisu Duhovnog boja (u Poslanici Efežanima 6,10-20), u kojem kršćanima daje recept kako će izdržati u borbi “protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima” pa kaže: “Obucite svu opremu Božju da se mognete ODUPRIJETI lukavstvima đavlovim” (Ef 6,11). A u poslanici odnosno poruci Hebrejima, govoreći o potrebi postojanosti, kaže im: “Ta još se do krvi ne ODUPRIJESTE u borbi protiv grijeha” (Heb 12,4). Apostol pak Jakov u svojoj Poslanici posvješćuje Isusovim učenicima tko je uzročnik svih nesloga i daje rješenje: “Podložite se dakle Bogu! ODUPRITE se đavlu, i pobjeći će od vas!” (Jak 4,7). A apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici potiče pastire i vjernike na slogu ter kaže: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. OPRITE mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu” (1Pt 5,8-9).
Eto, nadahnjujući se tim svetim Riječima uvijek je bilo onih koji se nisu bojali javno pružati ODPOR i kritizirati sve što nije dobro… pa i sada u ovoj ‘pLandemijskoj’ “globalnoj krizi”. No možemo sa sigurnošću uztvrditi da se i u ovim najnovijim mirnim oblicima pružanja ODPORA očitovao također “sensus fidelium” našega kršćanskoga naroda, koji se, poput starih Izraelaca, u nevolji uvijek vraća Bogu od kojega su ga bili odvukli različiti i brojni “bogovi ovoga svijeta”. Ovaj novi oblik ODPORA plod je intuitivne vjerske slutnje “animae Croatorum” da “ovaj nesretni virus” na pozornici svijeta – kako reče biskup Petanjak – ne samo da “nije s neba pao”, nego su i tzv. mjere protiv njega “plod mnogih mračnih sila ovog svijeta”.
Ta činjenica, da je i prije službenog očitovanja Vrha Crkve, narod pružio ODPOR zlu, može nam biti razlog za optimizam i poticaj svima na VJEŽBANJE i HRABROST u toj, tijekom naše prošlosti u mirnodobskim okolnostima, podpuno zapuštene “duhovne discipline”! Zapravo najprije, kako je istaknuo suvrjemeni još uvijek najveći teološko-filozofski auktoritet Crkve, papa Benedikt XVI, “svi koji govore u ime Crkve – znači sve razine svećenstva – moraju vježbati tu hrabrost za pružanje ODPORA”. Ali, budući da ne čine Crkvu samo svećenici (i biskupi u zajedništvu s papom), taj papa emeritus – u odgovoru na pitanje njemačkoga novinara Petera Seewalda: “Ne bi li Crkva kao integrativna snaga morala pojačati svoj otpor prema moći, prema diktaturi moda, kao i prema kapitalističkom društvenom sustavu i njegovim nepreglednim izraslinama što za sobom ostavljaju pustoš?” (u knjizi: Kardinal J. Ratzinger, “Sol zemlje”) – naglašava: “Zato mi se čini veoma važnim što… kršćani sami međusobno moraju naučiti da u mnogim stvarima moraju imati snagu za ODPOR… Kada kažemo ‘Crkva mora imati snagu za pružanje ODPORA‘, onda moramo sagledati upravo tu zajedničku obvezu kršćana u cijelosti, a ne samo obvezu učitelja” (tj. biskupa i svećenika!).
Dakle, sve nam te riječi – biblijske i učiteljske – posvješćuju da kršćani ne smiju biti ni mlitavi ni mutavi, nego da moraju pružati ODPOR zlu, grijehu, Zlome (tj. zloduhu), kao i svemu što je njegovo djelo, čak i kada je skriveno pod maskom kruha, zdravlja i slobode! Baš kao što su bile i tri Napastnikove ponude Isusu u pustinji, koje je predstavnik ‘paklenog stožera’ lukavo umotao u veoma privlačan ‘vražji celofan’. Ali Isus mu je, kako opisuje evanđelist Matej (v. 4,1-10), triput pružio ODPOR riječima Sv. pisma ter ga, također za pouku nama, na kraju ‘egzorcirao pozdravom’: “Odlazi, Sotono!”
———————
(objavljeno: Hrvatski tjednik, 25.11.2021.)
(1.112.2021.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.