Bog! dragi moj prijatelju, pismo Mili Bobanu

Bog! dragi moj prijatelju,

Ne znam šta bih ti više napisao osim prenostiti ono što sam već davno prije napisao. Ponekada ako ne i često neki od mene traže neke podatke…A gdje ću ih ja naći nego u razbacanim mojim kutijama u kojima se nalaze razni fascikle itd. Tako sam jučer naletio na ovo što sam malo prije uslikao i Vama prilažem sliku. Ja sam pisao pismo jednom Američkom kongresmenu da namjeravam poslati moju djecu u hrvatsku da posjete svoju baku i djeda. Po potrebi ću ovo kasnije prevesti na hrvatski i staviti na hrvatski nezavisni portal otporas.com.

Dragi moj prijatelju meni se nikada nije dalo mirovati, niti dok sam bio u Bobanovoj Dragi, niti dok sam bio u Francuskoj a još manje od kada sam u ovoj Ameriki. I kada sebe stavim danas kroz sve što sam prošao, iskreno govotim da sam bio oženjen s nekom Hrvaticom, vrlo ozbiljno sumnjam da bi izdržala sa mnom kao moja draga Francuskinja Anica. Bila bi me već davno napustila, a moja draga Anica je još uvijek sa menom i pomaže mi u svakom pogledu. Jutros za stolom dok smo kavu pili (mogao sam ja reći i “kafu” zašto ne, ali sam htio ostati vjeran mojoj majci koja me je naučila prve riječi izgovarati, a ta riječ je bila “kava”) sam joj rekao da će ona ići direktno u Raj zato što je mene spasila od mnogi negodovština itd. Ona se je samo zasmijala i rekla: pa to je normalno, ti si moj, ja sam tvoja i tako nas Biblija uči.

Dragi moj prijatelju ja sam sve čuvao. Ustanem se ujutro, novina ili novine me čekaju pred ulaznim vratima kuće, jer ih je rani jutarnjih poštar pred vrata bacio. Ja uzmem novine, čitam, podcrtavam i vadim što mi se sviđa i stavljam u neki fascikl itd. Toga ima masa. Skoro svima sam odgovarao ili ako netko hoće sa svima sam se svađao zbog Hrvatske ila za Hrvatsku. I sada to sve tražiti trebalo bi sve kutije otvoriti i sve pregledati za pronaći što čovjek traži. Eto tu će taj problem biti, jer svi misle da sam ja to sve sveučilišno, bibliotekarski, kronološki i profesionalno složio. Tko tako misli, u krivu je, jer kod mene je sve razbacano, a ne složeno. Evo jednog slučaja – a takvih ima mnogo – kada je moj prijatelj i susjed šest mjeseci mlađi od mene Mate Boban umro u srpnju 1997., lokalne novine u gradu Austinu gdje sam živio “AUSTIN AMERICAN STATESMAN” je donio vijest da je umro predsjednik Hrvatske “Herceg-Bosne Republike” Mate Boban. U toj vijesti su donijeli neke lažljive vijesti a jedna od njih je bila i ta da je bio više puta oženjen i imao više djece. Ja sam s ogorčenjem prosvijedovao kod uredništva novine. Odgovorili su da će me kontaktirati dotični novinar, što je taj i učinio. On je kao novinar došao kod mene, od mene saznao pravu istinu. I kada sam mu rekao da je kuća Mate Bobana udaljena od moje  ni stotinjak metara, i da smo skupa odrasli, da je on oženio ženu koja je bila udata za čovjeka koji se je razvinčao s njom, i taj ističovjek je oženio moju sestru Matiju. Kad je on to sve čuo, on je to ispravio i meni se u moje ime i preko mene ispričao svima kojih se ova tema tiče. Ovo sam naveo za to da sada kada bi me netko pitao u kojoj fascikl se to nalazi, moj odgovor bi bio da ne znam.

Eto, dragi moj prijatelju to Vam želim dati do znanja da je kod mene sve u kutijama i kako se često koristim i služim mojom arhivom, ima toga i po podu, razbacano, jer uvijek nešto za nekoga ili za sebe tražim i nitko, baš nitko ne ulazi niti zalazi u moj pisaći ured da ne bi – ne daj Bože – u nešto dirnio. Kada dođe vrijeme spreman sam sve to dati onima koji će to uzeti kao gotovu činjenicu da kod mene ama baš ništa nije bibliotekarski spremljeno; ali, s tim da si sami poštarinu i prijevoz plate. Amen!

Vi se meni javite kada god hoćete i Vi ste jedan od onih s kojim bih uistinu želio ostati u stalnoj vezi ili kontaktu glede mnogih naših potreba i stvari ove teme..

Bog! i iskreni pozdravi.

Mile Boban.

ps: Želio bih znati glede sadržaja ovog pisma. Mile.

PISMO JEDNOM US KONGRESMENU JACQUES J. PICKLE 30 ožujka 1987.