Bog! dragi moj prijatelju Nikola. Drago mi je da si mi se javio i da te uveliko zanima moj slučaj sa njujorškog procesa 1982.

Bog! dragi moj prijatelju Nikola. Prilažem ti samo dio mojeg slučaja i spletaka oko mene sa njujorškog procesa od 15 veljače do 15 svibnja 1982.

Drago mi je da si mi se javio a još mi je draže čuti i tvoju stranu priče. Ne znam šta bih ti više mogao reći na sve to. Svak od nas je imao svoj Križ, pa tako i ja, skupa sa mojom obitelji. Ovo što ti prilažem je jedan dio dokaza s kojima sam se branio na njujorškom procesu os 15 veljače 1982. do 15 svibnja iste godine. Mnogi i ne znaju da sam ja imao 14 krivičnih točaka, a ako me se pronađe krivim za jednu, američki državni odvjetnik Stuart Baskin je tražio 40 godina zatvora. Znam da se je to zaboravilo, i neka je, hvala dragom Bogu! Ali ipak potrebno je podsjetiti da su mene optužili da sam ja agent Udbe, jer da mi je stric bio na visokom položaju Mostarske Udbe. Da bih to dokazao, morao sam iz New Yorka, Hrvatske katoličke Crakve sv. Ćirila i Metoda, gdje sam stanovao skupa sa Milanom Bagarićem i Vinkom Logarušićem a branili se sa slobode, gdje je bio hrvatski svećenik Fra. Slavko Soldo, morao sam pisati mojoj strini Ani u Veliku da mi pošalje sve podatke o mojem stricu Mati, njezinu mužu.

Dragi moj Nikola pročitaj priloženo pa mi javi, ali svakako mi javi.
Tebi i svim tvojima najiskreniji poZDravi od nas sviju. Bog Tvoj uvijek prijatelj Mile Boban.

Kome smeta istina

Posted by
Date: Studeni 22, 2015

(Iznijeti ću ovdje jedan mali dio spletaka oko moje osobe, Mile Boban, koje su pomogle američkom državnom odvjetniku Sturat-u Baskin-u pokrenuti optužnicu protiv mene a i protiv drugih djelatnih Hrvata na sjevero/američkom kontinentu. Radi se o njujorškom procesu desetorici Hrvata pripadnika i članova Hrvatskog Narodnog Otpora, koje su američke federalne vlasti uhapsile (jedan dan poslije ukazivanja Gospe šestorici hrvatske djece u Međugorju 24 lipnja 1981. godine,) sikroniziranom racijom u četvrtak 25 lipnja 1981. godine. Mile Boban.)

Prenosim iz Hrvatskog Tjednika priložene dokumente na sudu u New York-u kako bih dokazao američkim federalnim vlastima da moj stric Mate Boban nije bio “visoki dužnostnik Udbe u Mostaru” kako su me u San Jose, Californija, optužili u letcima koje su javno pred hrvatskom crkvom dijelili Andrija Škrabo, Jozo Majić, sada pok. Ilija Ćurić i drugi. Poslušajmo šta novina H.T. kaže:

komesmetaistina.jpg (569×449)
komesmetaistina
Kome smeta istina, Hrvatski Tjednik, Australija, br. 263, 7.12.1982.

KOME SMETA ISTINA

Nikada u prošlosti nisam mislio da će se ukazati potreba uvjeravati hrvatsko općinstvo u iseljeništvu da je moj stric mate Boban poginuo u prometnoj nesreći u rujnu 1966. godine. Sve što sam mislio bilo je to sačekati konačni pravorijek američkog pravosuđa i odluku suda priopćiti hrvatskom iseljeništvu. Ali, izgleda mi da se moram pokoriti znatiželji Hrvata kojima je povjerenje narušeno, te iz dana u dan zapadaju sve dublje i dublje u zabunu.

Da bih pomogao svima, i onima koji i uz najsvetije i čistije dokaze ne žele promijeniti svoje mišljenje i priznati da su prevareni, i onima koji još uvijek imaju snage, strpljenja i vjere u djelatne hrvatske rodoljube, koji nikada nisu glumili u radu za Hrvatsku, prilažem:

Prvi (1) prilog osmrtnicu, kao vjerodostojan dokaz da je moj stric Mate Boban pogunuo u prometnoj nesreći.

 Izvod iz matične knjige umrlih, Slav. Požega

U matičnoj knjizi umrlih koja se vodi za Slav. Požegu pod rednim brojem 157 za godinu 1966. izvršen je upis smrti:
Prezime Boban, spol muški,
Ime Mato,
Dan, mjesec, godina i sat smrti 21/dvadeset prvi/ rujna 1966.
Mjesto, Slav. Požega,
Dan, mjesec i godina rođenja 11.06.1919,
Mjesto i općina rođenja, Sovići, Mostar,
Državljanstvo, SFRJ,
Prebivalište i adresa stanovanja, Velika 280,
Bračno stanje, oženjen,
Prezime i ime bračnog druga i njegovo prezime prije zaključka braka, Boban Ana, r. Zorić,
Prezime i ime roditelja, otac Boban gabro, majka Boban Matija,
naknadni upisi i bilješke – nema.

Na njoj se može pročitati imena sve bližnje rodbine i jasno se vidi da je imao samo jednog brata, Petra, koji je moj otac, a on je umro od kljenuti srca, kada je prošle godine saznao što se sa mnom desilo u Ameriki.

Drugi (2) prilog je pismo komunalnog poduzeća Slavonske požege, kojim potvrđuju moju molbu da se stavi vijenac sa trobojnicom crven-bijeli-plavi na grob mojeg strica na Dan mrtvih.

Prepisujem ovdje pismo Komunalnog Poduzeća Slavonske Požege kojim oni potvrđuju meni od 4.10.1966. godine da su primili moje pismo od 28.9.1966. i da su spremni udovoljiti mojim zahtjevima za polaganje vijenca na grob mojeg strica Mate Boban na Svisvete prvi studenoga 1966.
 Komunalno poduzeće Slavonska Požega 1966.
Prepisujem ovdje pismo Komunalnog Poduzeća Slavonske Požege kojim oni potvrđuju meni od 4.10.1966 godine da su primili moje pismo od 28.9.1966. i da su spremni udovoljiti mojim zahtjevima za polaganje vijenca na grob mojeg strica Mate Boban na Svisvete 1966.
BOBAN MILE – PARIZ
Predmet: obavijest po izvještaju
            od 28.9 1966
 Dana 28 rujna ove godine primili smo Vaše pismo u kojem smo doznali da je nedavno stradali u saobraćajnoj nesreći Boban Mate vaš stric Koristeći ovu priliku izražavamo Vam kao i ostaloj obitelji preminulog saučešće, a uslugu koju od nas tražite, iako nešto slično do sada nismo radili, u cijelosti prihvaćamo. (Vrlo mi je žao da nemam kopiju tog mojeg pisma njima u kojem sam ispliciti naglasio da se stavi Vijenac a u sredini 25 ruža sa prvim poljem bijela ruža, zatim crvena i kako povijestno stoji u hrvatskom grbu, kao i na krovu Crkve Sv. Marka u Zagrebu. Mo. Mile Boban.) U svojstvu našeg poduzeća nalazi se i pogrebna služba pa smo voljni da za ovu priliku napravimo i posebni vijenac kakvog ste opisali sa trobojnicom i natpismo te istog položimo na grob vašeg strica Mate Boban na dan 1 studenog.
Obzirom na sistem poslovanja ovog poduzeća u prilogu Vam šaljemo potvrdu sa specifikacijom troškova koje će ova služba imati za podmirivanje da navedenu sumu dostavite na naš žiro račun, koji koji nosi komunalno podužeće Slav. Požega br. 342-1-370 kod Narodne banke Slav. Požega ili izravno poštanskom uplatom na Komunalno poduzeće Slav. Požega.
Navedenu sumu valja dostaviti najkasnije do 25 rujna, a za izročito izvršenu uslugu garantira i dostavlja dokumenat ovo poduzeće najkasnije u roku od 10 dana od obavljanja iste.
DIREKTOR
Pavlović Ing. Vice
Komunalno Poduzeće Sl. Požega.

Prilog (3) je potvrda iz matečne knjige umrlih, kao očit dokaz da se moj stric, Mate Boban, ne nalazi među živima od rujna 1966. godine.

Prilog (4) je pismo od 8 ožujka 1960. godine, u kojem me moli (moj stric Mate, mo.) da odem ja jugoslavensku sekciju radio Pariza (tada se je, u to vrijeme, od 7:20 do 8:00 u večer moglo slušati Glas Amerike, Grgu Zlatopera, mo.)i potražim njegove žene brata koji je posljenji put viđen u Dravogradu 1945. Moj stric, obiteljskim putem, preko pisama, želi nadahnuti hrvatskim duhom svog bratića Milu Boban u tuđeme svijetu, završavajući svoje pismo da sluša svaku večer preko radia Pariza Glas Amerike na hrvatskom jeziku i sa “Ostajem uvik Bog i Hrvati”.

 Dio pismo mojeg strica Mate meni u Pariz 1960.
Prepisivam iz druge stranice pisama:
“…Kod nas je sve dobro naročite novosti nema da ti pišem, a ti dok tu računa imaš biti gledaj se prebaciti do Jakice, jer iz svih razloga (nečitljive dvije riječi, točkice…, mo.) osiguraniji danas ili stura, to je blizu da jednog puta ako budeš tu postaneš pljen Europske propasti koja još prijeti, a kada si već tu to ti je najglavnije da upraviš sobom a imaš di to ti ja savjetujem a ti kako oćeš, uredi onako. Ovo ti pišem po toj temi. Drugog nova ti nemam šta pisati nego vas puno pozdravljam sve naše tamo (ovdje se očito radi o onim Hrvatima s kojima sam ja bio u Parizu i koji su poznavali mojeg strica Matu još iz rata NDH, a ja mu o tome pisao, te u ovom pismu preko mene on ih pozdravlja, mo. Mile Boban.) i želim sve najbolje i ostajem uvik Bog i Hrvati.
Milane
otiđi u jugoslavensku radio sekciju u Parizu i preko radia zatraži mog šuru Zorić Matu rođe iz Gruda kotar Mostar, r. 1919., viđen u Dravogradu. Traži ga sestra Ana Boban…Velika, Slavonija.
Mi Pariz slušamo svaku večer od 7:20 do 8 na grvatskom jeziku, jer svijetlo i radio imamo.”
To je dio pisma mojeg strica Mate Boban meni. Ja sam se sa mojim stricem Matom redovito dopisivao i ja sam sačuvao ta pisma koje sam 1998. godine u Velikoj dao njegovu sinu Vinku u nazočnosti njegove majke Ane, moje strine kao uspomenu na njegova oca Mate i kao uspomenu da vidi kako su se stric Mate i bratić Milan dopisivali. Ja tih pisama više nemam niti znam tko ih posjeduje. Rođak Vinko je umro kao i strina Ana.

Moj stric Mate Boban bio je hrvatski vojnik u dobrovoljačkim jedinicama (dakle Ustaša, mo.) i kao takav ostao je duboko uvjeren u državotvornu ideju Hrvatske. To je i bio razlog da sam sačuvao ovo pismo koje me je potaklo da mu položim na dan Svisveti 1 studenoga 1966. godine vijenac sa ružama crven-bijeli-plavi i sa hrvatskom trobojnicom, što i kopija komunalnog podužeća potvrđuje. (Kako sam ja taj koji sam iz Pariza poslao pismo sa molbom na Komunalno Pogrebno poduzeće Slavonske Požege i u pismu crtež kako vijenac mora izgledati, bijela ruža prva pa zatim kako redosljedom treba ići, da se to mora učiniti točno u utorak na dan Svisveti 1.11.1966. Oni su meni dana 4.10.1966. odgovorili da će sve učiniti onako kako sam zahtijevao. Novčanu doznaku pošaljite čim prije. DIREKTOR Pavlović, Ing. Vice, mo. Mile Boban, danas je subota 3 siječnja 2015.)

Ovo sve iznosim na svijetlo dana da se upoznaju pošteni Hrvati kako se zamke zameću, šire, prihvaćaju i da se na koncu nađe jedan “vatreni i čestiti Hrvat” koji to više nije mogao podnositi te jugoslavenskog “uhodu udbaša”, zakletog neprijatelja Hrvata ubio. Jugoslavija se požuri i proširi vijest da su to “međusobni obračuni”, a razni Vrbićevci (Jozo Vrbić, koji je izdavao povremenik “KRONIKA” mislim sve skupa 12 brojeva, u kojoj je širio i laži i istinu, zbunjavao svakoga i širio među polariziranim Hrvatima napetost do te mjere da je na nekim mjestima dolazilo do svađa, pa čak i do tuče, mo. Otporaš.) te vijesti javno šire i tako zbunjuju hrvatskog čovjeka.

Kroničarevo društvo širi laži da je moj stric Mate Boban visoki “funkcioer” Udbe u Mostaru, da je sa mnom organizirao ubojstvo Generala Drinjanina, Mile Rukavine, Maričića i Tolja, da sam se sa njim sastao u Parizu kada sam išao na sprovod pok. Bruni Bušić, itd., itd. Mene bih ugodno veselilo kada bi bilo Hrvata udbaša koji bi pisali i završavali pisma kao moj pokojni stric Mate Boban sa: BOG I HRVATI! Još bih me više veselilo kada bi “Kronika” mogla dokazati činjenicama ono što širi, osim izvadaka iz zapisnika sa suda u New Tork-u, što su govorili državni svjedoci i javni tužitelji.

Osobno nisam sklon nikakovim polemikama, jer znam kako to djeluje na poštenog hrvatskog čovjeka. Zato molim sve one koji budu ovo čitali da razumiju i mene i moju odluku da se branim od raznih i smišljenih laži koje mi smetaju državotvorno djelovati među Hrvatima.

Sve sam navedeno potkrijepio dokazima kako bi se Hrvati širom iseljeništva osvjedočili kako se neodgovorno kleveće druge, ocrnjuje, ogovara, podmeću podvale najgore vrsti i to sve u ime “hrvatstva”. U narednim brojevima HT ću iznijeti na vidjelo tko je htio ubiti Antu Buljana u San Franciscu 1978. godine. Podatke je potvrdio 11.9.1982. na crkvenoj večeri gosp. Ante Šiško u Domu Hrvatskih Udružitelja.

Zato molim čitatelje za strpljenje. Oni će najbolje moći prosuditi tko širi i podržava laži.

Mile Boban


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)