Bog! dragi moj prijatelju Nikola. Prilažem ti samo dio mojeg slučaja i spletaka oko mene sa njujorškog procesa od 15 veljače do 15 svibnja 1982.
Drago mi je da si mi se javio a još mi je draže čuti i tvoju stranu priče. Ne znam šta bih ti više mogao reći na sve to. Svak od nas je imao svoj Križ, pa tako i ja, skupa sa mojom obitelji. Ovo što ti prilažem je jedan dio dokaza s kojima sam se branio na njujorškom procesu os 15 veljače 1982. do 15 svibnja iste godine. Mnogi i ne znaju da sam ja imao 14 krivičnih točaka, a ako me se pronađe krivim za jednu, američki državni odvjetnik Stuart Baskin je tražio 40 godina zatvora. Znam da se je to zaboravilo, i neka je, hvala dragom Bogu! Ali ipak potrebno je podsjetiti da su mene optužili da sam ja agent Udbe, jer da mi je stric bio na visokom položaju Mostarske Udbe. Da bih to dokazao, morao sam iz New Yorka, Hrvatske katoličke Crakve sv. Ćirila i Metoda, gdje sam stanovao skupa sa Milanom Bagarićem i Vinkom Logarušićem a branili se sa slobode, gdje je bio hrvatski svećenik Fra. Slavko Soldo, morao sam pisati mojoj strini Ani u Veliku da mi pošalje sve podatke o mojem stricu Mati, njezinu mužu.
Kome smeta istina
(Iznijeti ću ovdje jedan mali dio spletaka oko moje osobe, Mile Boban, koje su pomogle američkom državnom odvjetniku Sturat-u Baskin-u pokrenuti optužnicu protiv mene a i protiv drugih djelatnih Hrvata na sjevero/američkom kontinentu. Radi se o njujorškom procesu desetorici Hrvata pripadnika i članova Hrvatskog Narodnog Otpora, koje su američke federalne vlasti uhapsile (jedan dan poslije ukazivanja Gospe šestorici hrvatske djece u Međugorju 24 lipnja 1981. godine,) sikroniziranom racijom u četvrtak 25 lipnja 1981. godine. Mile Boban.)
Prenosim iz Hrvatskog Tjednika priložene dokumente na sudu u New York-u kako bih dokazao američkim federalnim vlastima da moj stric Mate Boban nije bio “visoki dužnostnik Udbe u Mostaru” kako su me u San Jose, Californija, optužili u letcima koje su javno pred hrvatskom crkvom dijelili Andrija Škrabo, Jozo Majić, sada pok. Ilija Ćurić i drugi. Poslušajmo šta novina H.T. kaže:
Kome smeta istina, Hrvatski Tjednik, Australija, br. 263, 7.12.1982.
Nikada u prošlosti nisam mislio da će se ukazati potreba uvjeravati hrvatsko općinstvo u iseljeništvu da je moj stric mate Boban poginuo u prometnoj nesreći u rujnu 1966. godine. Sve što sam mislio bilo je to sačekati konačni pravorijek američkog pravosuđa i odluku suda priopćiti hrvatskom iseljeništvu. Ali, izgleda mi da se moram pokoriti znatiželji Hrvata kojima je povjerenje narušeno, te iz dana u dan zapadaju sve dublje i dublje u zabunu.
Da bih pomogao svima, i onima koji i uz najsvetije i čistije dokaze ne žele promijeniti svoje mišljenje i priznati da su prevareni, i onima koji još uvijek imaju snage, strpljenja i vjere u djelatne hrvatske rodoljube, koji nikada nisu glumili u radu za Hrvatsku, prilažem:
Prvi (1) prilog osmrtnicu, kao vjerodostojan dokaz da je moj stric Mate Boban pogunuo u prometnoj nesreći.
Izvod iz matične knjige umrlih, Slav. Požega
Na njoj se može pročitati imena sve bližnje rodbine i jasno se vidi da je imao samo jednog brata, Petra, koji je moj otac, a on je umro od kljenuti srca, kada je prošle godine saznao što se sa mnom desilo u Ameriki.
Drugi (2) prilog je pismo komunalnog poduzeća Slavonske požege, kojim potvrđuju moju molbu da se stavi vijenac sa trobojnicom crven-bijeli-plavi na grob mojeg strica na Dan mrtvih.
Prilog (3) je potvrda iz matečne knjige umrlih, kao očit dokaz da se moj stric, Mate Boban, ne nalazi među živima od rujna 1966. godine.
Prilog (4) je pismo od 8 ožujka 1960. godine, u kojem me moli (moj stric Mate, mo.) da odem ja jugoslavensku sekciju radio Pariza (tada se je, u to vrijeme, od 7:20 do 8:00 u večer moglo slušati Glas Amerike, Grgu Zlatopera, mo.)i potražim njegove žene brata koji je posljenji put viđen u Dravogradu 1945. Moj stric, obiteljskim putem, preko pisama, želi nadahnuti hrvatskim duhom svog bratića Milu Boban u tuđeme svijetu, završavajući svoje pismo da sluša svaku večer preko radia Pariza Glas Amerike na hrvatskom jeziku i sa “Ostajem uvik Bog i Hrvati”.
Moj stric Mate Boban bio je hrvatski vojnik u dobrovoljačkim jedinicama (dakle Ustaša, mo.) i kao takav ostao je duboko uvjeren u državotvornu ideju Hrvatske. To je i bio razlog da sam sačuvao ovo pismo koje me je potaklo da mu položim na dan Svisveti 1 studenoga 1966. godine vijenac sa ružama crven-bijeli-plavi i sa hrvatskom trobojnicom, što i kopija komunalnog podužeća potvrđuje. (Kako sam ja taj koji sam iz Pariza poslao pismo sa molbom na Komunalno Pogrebno poduzeće Slavonske Požege i u pismu crtež kako vijenac mora izgledati, bijela ruža prva pa zatim kako redosljedom treba ići, da se to mora učiniti točno u utorak na dan Svisveti 1.11.1966. Oni su meni dana 4.10.1966. odgovorili da će sve učiniti onako kako sam zahtijevao. Novčanu doznaku pošaljite čim prije. DIREKTOR Pavlović, Ing. Vice, mo. Mile Boban, danas je subota 3 siječnja 2015.)
Ovo sve iznosim na svijetlo dana da se upoznaju pošteni Hrvati kako se zamke zameću, šire, prihvaćaju i da se na koncu nađe jedan “vatreni i čestiti Hrvat” koji to više nije mogao podnositi te jugoslavenskog “uhodu udbaša”, zakletog neprijatelja Hrvata ubio. Jugoslavija se požuri i proširi vijest da su to “međusobni obračuni”, a razni Vrbićevci (Jozo Vrbić, koji je izdavao povremenik “KRONIKA” mislim sve skupa 12 brojeva, u kojoj je širio i laži i istinu, zbunjavao svakoga i širio među polariziranim Hrvatima napetost do te mjere da je na nekim mjestima dolazilo do svađa, pa čak i do tuče, mo. Otporaš.) te vijesti javno šire i tako zbunjuju hrvatskog čovjeka.
Kroničarevo društvo širi laži da je moj stric Mate Boban visoki “funkcioer” Udbe u Mostaru, da je sa mnom organizirao ubojstvo Generala Drinjanina, Mile Rukavine, Maričića i Tolja, da sam se sa njim sastao u Parizu kada sam išao na sprovod pok. Bruni Bušić, itd., itd. Mene bih ugodno veselilo kada bi bilo Hrvata udbaša koji bi pisali i završavali pisma kao moj pokojni stric Mate Boban sa: BOG I HRVATI! Još bih me više veselilo kada bi “Kronika” mogla dokazati činjenicama ono što širi, osim izvadaka iz zapisnika sa suda u New Tork-u, što su govorili državni svjedoci i javni tužitelji.
Osobno nisam sklon nikakovim polemikama, jer znam kako to djeluje na poštenog hrvatskog čovjeka. Zato molim sve one koji budu ovo čitali da razumiju i mene i moju odluku da se branim od raznih i smišljenih laži koje mi smetaju državotvorno djelovati među Hrvatima.
Sve sam navedeno potkrijepio dokazima kako bi se Hrvati širom iseljeništva osvjedočili kako se neodgovorno kleveće druge, ocrnjuje, ogovara, podmeću podvale najgore vrsti i to sve u ime “hrvatstva”. U narednim brojevima HT ću iznijeti na vidjelo tko je htio ubiti Antu Buljana u San Franciscu 1978. godine. Podatke je potvrdio 11.9.1982. na crkvenoj večeri gosp. Ante Šiško u Domu Hrvatskih Udružitelja.
Zato molim čitatelje za strpljenje. Oni će najbolje moći prosuditi tko širi i podržava laži.
Mile Boban
Odgovori