BOG! DRAGI MOJ BOBANJARU – KRV NIJE VODA KAKO SU MENI MOJA DJECA ZNALA REĆI

To su moji roditelji, Petar i Iva/Vićeka Boban, Gabrić pred njihovom kućom u Bobanovoj Dragi srpnja 1967.
Bog! dragi moj Bobanjuru,
     Drago mi je i uveliko me veseli da vas zanima ta tema hrvatske povijesti. To me podsjeća na moju djecu koja nisu imali prilike se roditi u domovini njihova oca, ali me zato uvijek pitaju o korijenima i podrijetlu mojeg hrvatstva. Kako su mi znali reći: Tata, krv nije voda…
     Naravno da imam. Ja sam mnogo o tome pisao, i pisat ću. Priložit ću Vam nekoliko poveznica gdje sam iznio mnogo toga, pa kada imadnete vremena – a znam da volje i želje imate – pročitajte. Ima toga mnogo na portalu otporas.com. Skoknite tu i naći ćete mnoge zanimljivosti naše hrvatske povijesti.

https://otporas.com/da-li-su-ti-hrvati-ili-vlada-rh-zdravi-kojima-smeta-povijestni-hrvatski-grb-s-pocetnim-bijelim-poljem/

http://uzdanica.forums-free.com/hrvatska-i-ustastvo-t13.html

http://uzdanica.forums-free.com/pisma-vjekoslava-maksa-luburica-generala-drinjanina-t8.html

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5135

Eto dragi moj Bobanjaru pregledajte, pročitajte i samo proštudirajte sadržaje priloženih poveznica. A kada Vam srece rekne da bi još nešto više željeli znati ili za bilo koja pojašnjenja, samo se javite.
Bog! i iskreni pozdravi Vama i svim Vašima.
Mile Boban, Gabrića.