BITAKA ZA KOPRVNICU 1944. POD ZAPOVJEDNIŠTVOM VITEZA GENERALA RAFAJELA BOBAN

Bitka za Koprivnicu 1944. godine je jedna od većih i krvavijih, ali i manje poznatih bitaka Drugog svjetskog rata vođenih između Hrvatskih oružanih snaga i jugoslavenskih partizana na području Nezavisne Države Hrvatske. Bitka se vodila između oko 20 000 jugoslavenskih partizana koji su napadali Koprivnicu pod zapovjedništvom Jovana Kokota i branitelja Koprivnice koje je sačinjavalo oko 2 000 hrvatskih vojnika, većinom pripadnika V. ustaškog zdruga (Crne legije) pod vodstvom generala Rafela “viteza” Bobana te lokalnih hrvatskih (ustaša i domobrana) postrojbi i Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS).

Nakon 4 dana i 5 noći žestokih borbi, bitka je bila gotova, a veliku pobjedu su odnijele Hrvatske oružane snage i Koprivnica je bila obranjena.

Zanimljivo je da je ustaške protuudare uvijek pratila limena glazba. Još dok nije počeo partizanski napad na Koprivnicu Rafael Boban je naredio da se limena vojna glazba priključi borbenim jedinicama. Odmah po partizanskom napadu Boban je naredio da iza glavnih juriša i glavnih točaka obrane svira limena glazba. Orkestar je sudjelovao aktivno u obrani, odmah iza jedinica koje su pucale. To je iznenađivalo partizane, a znalo se i to da je uvijek negdje blizu limene glazbe i sam Boban.

Poznata su i imena glazbenika s prve crte, kao i pjesme koje su svirali. Na repertoaru su bile koračnice: “Svi na vojsku, “Mi smo braćo”, “Lička koračnica”, “Zrinsko-frankopanska”, “Živila Hrvatska’, “Triglav’, “Kroz splitsku rivu”, “Hrvatski mornari”, “Pozdrav s Jadrana”, “Bog i Hrvati”, “Splitske kale”, Wagnerove koračnice”.

Bitka za Koprivnicu 1944. god. svakako spada među najžešće bitke ovih prostora. Samouvjerenost partizana u sigurnu pobjedu dovela ih je do strašnog poraza. Pripadnici V. USDZ, popularno zvani Bobanovcima, su ovom pobjedom stekli gotovo mitski status, a Koprivnica je dobila epitet “ustaškog Sigeta”. Njihova fanatična hrabrost omogućila im je veliku pobjedu, a partizani su ih se bojali, izbjegavajući daljnje borbe s njima. Boban je, očito, računao uvelike na moral svojih vojnika (pošto je bio brojčano nadjačan), koji je pojačavao s limenom glazbom koja je cijelo vrijeme svirala. Prizor u kojem ustaše s bajunetama jurišaju na partizane, dok u pozadini grme topovi i sviraju ustaške koračnice, svakako nije pozitivno utjecao na partizane. Nakon toga Rafael Boban postaje omiljen u Podravini i mnogi se hrvatski mladići dragovoljno i oduševljeno javljaju u službu u njegovu jedinicu.

Bobanova zahvala svima koji su pripomogli u obrani Koprivnice, objavljena u Podravskoj straži, 21. listopada 1944. : ” Povodom težkih i krvavih borba za obranu grada Koprivnice i bliže okolice, u kojima su mi podređene jedinice izdržale junački, primjetio sam, da je velika većina građanstva grada Koprivnice sviju stališa na najdjelatniji način sudjelovala u toj poviestnoj obrani srdca Podravine. Primjetio sam, da je i za vrieme najteže paljbe neprijatelja našim borcima sa strane građanstva pružana svaka pomoć, a napose našim ranjenicima.

Borbu smo izdržali. Nadmoćnog smo neprijatelja odbili.

Velik udio imalo je sviestno građanstvo grada Koprivnice, na čelu s vršiteljem dužnosti logornika, tabornikom te svim ostalim dužnostnicima Logora i Tabora. Isto tako izkazale su se naše hrvatske žene, ustaškinje grada Koprivnice, kao i pripadnici Ustaške mladeži, na čelu sa svojim logornikom i logornicom, koji su napose putem vrlo dobro organiziranih i spremnih jurišnika mnogo doprinieli uspješnoj obrani grada i uništenju velikog diela navalnih neprijateljskih snaga.
U ime podređenih mi podhvatnih jedinica ustaške vojske najsrdačnija hvala svima. ”