ANDRIJA HEBRANG STARIJI I ZAVNOH, priredio i dopunio dk Omiš

2009-05-12, Ponedjeljak, 11 Svibanj 2009

priredio i dopunio: dk., omiš: iz Topuskog!

iz Topuskog!

Nikad mi nije bilo sasvim jasno od kuda potječe naziv ‘Zemaljsko’ u nazivu ZAVNOH-a?

Naime, ako postoji pojam ‘zemaljsko’ onda mora postojati i njegov kontrapunkt ‘vanzemaljsko’ a farizejski hvalospjevi utemeljenju hrvatske države koje smo čuli na ovogodišnjem ‘zasjedanju crvenih topuza’ u Topuskom zvuče upravo vanzemaljski-nestvarno!

Čudnovato, iako su na ovogodišnjoj  nazočila i tri još živuća i još važeća ‘narodna heroja’ iz komunističke ere (Slavko Komar, Milutin Baltić i Rade Bulat), nitko se od nazočnih nije ni potrudio da se barem sjeti.. prvog potpredsjednika ZAVNOH-a Andrije Hebranga, starijeg.

Njegovoj su obitelji nakon Andrijina smaknuća, 1949.g.(?), drugovi ‘antifašisti’ čak i prezime promijenili po beogradskim knjigama u Markovac .. da se zatre svaki trag zločina ‘crvenih topuza’, ili, kako to štovani Akademik Mirko Vidović preciznije kaže‘crvenih fašista’!

Pa, mogao je barem aktualni predsjednik hrvatskog parlamenta proisteklog, eto, iz, drug Luka Bebić zatražiti od prisutnih ‘antifašista’ barem minutu šutnje u znak pijeteta prema svom dalekom ali časnom predšasniku .. ako i ne s političkim naglaskom onda barem s minimalnim ljudskim štovanjem.

Ni govora, pa, Hebrang je naravno bio ustaša, tj. bio je Hrvat, nepoćudni državotvorac!

Pa, da se drugovi ZAVNOH-ovci podsjete kako su to oni utemeljili hrvatsku državu ubijajući upravo one hrvatske prvake koji su se takvu ‘opaku zamisao’ usudili i izreći, na nju i pomisliti:

Na zasjedanjima ZAVNOH-a, (ovo-) Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, 1944.g., u Otočcu, Plaškom i Topuskom Andrija Hebrang začetnik je i organizator priključenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka Hrvatskoj, stvaranju Federalne Države Hrvatske, pokrenuo je osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, u to je vrijeme uveden vjeronauk kao izborni predmet (vrlo kratke trajnosti!), a u radu ZAVNOH-a sudjelovali su i članovi HSS-a te Srpski klub vijećnika.

Zbog naglašenih težnji za ostvarivanjem hrvatske nacionalne ideje

-Andrija je već u listopadu 1944.g. smijenjen s mjesta generalnog tajnika CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije NKOJ-a (Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije) a u prosincu je imenovan predsjednikom Privrednoga savjeta NKOJ-a..

U travnju 1946.g. na prijedlog odanih Brozovih doušnika, velikih ‘antifašista’ poput Milovana Đilasa i Edvarda Kardelja, Andrija Hebrang je isključen iz Politbiroa CK KPJ zbog sukoba oko, eto za naivce, koncepcije gospodarskoga razvoja.

U lipnju iste godine smijenjen je s dužnosti ministra industrije i predsjednika Privrednoga savjeta

Rodio mu se sin Andrija.

Ali i dalje slijedi neviđeni progon, , i konačno:

Od 3. ožujka 1948.g. UDBA je počela prisluškivati Andrijine telefonske razgovore a u travnju je stavljen u kućni pritvor.

S dužnosti ministra lake industrije smijenjen je 5. svibnja.

Na partijsko saslušanje, negdje na nepoznato mjesto na Fruškoj gori, Andriju je iz kućnoga pritvora (u tadašnjoj Rumunjskoj ulici br. 56), 7. svibnja 1948. u 6 sati, odveo osobno general Ivan Gošnjak u pratnji dvaju osoba nepoznatih imena.

Partijska komisija zaključila je da je Andrija surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe… i niz drugih ‘antifašističkih’ izmišljotina.

Za istražitelja je postavljen ‘pljunuti’udbaš Milorad Milatović, poslije (Hebrangova ubojstva!?) unaprijeđen u generala.

Za trajanja istrage Andrija je terećen kao ustaški špijun zbog prokazivanja zagrebačkih komunističkih ilegalaca u ustaškome zatvoru, a kao sovjetski agent zbog odavanja državnih tajni Sovjetima i podrške rezoluciji IB-a.

Uhićen je i odveden u beogradski zatvor Glavnjaču.

Javni tužitelj FNRJ Josif Malović 27. listopada izdao je rješenje o pokretanju istrage s istražnim zatvorom zbog kaznenog djela ‘protiv naroda i Brozove države-Jugoslavije’.

Ta istraga službeno nikada nije završena.

U ‘knjigu dežurstva kod Hebranga’ arhiviranu u Dosjeu Hebrang 10. lipnja 1949.g., dežurni oficir u Glavnjači, zloglasnom Udbinom zatvoru, zapisao je:

<0-3 h: Sremac (Andrija) bio na saslušanju do 1 h, poslije odveden izvan zgrade, drugi su svi spavali.

…18-21h: Sremac se nije vratio!?>

I narednih dana lipnja ponavljana je ta glupa bilješka..Andrija nikako da se vrati!?

Istražitelj Milorad Milatović i drugovi stražari složiše ipak zapisnik o smrti, precizno na dan 11. lipnja 1949. u ranim jutarnjim satima ‘po predmetu smrti uhapšenika Andrije Hebranga iz Beograda’ u kome zaključiše da je uhapšenik Hebrang izvršio samoubojstvo, vješanjem o niskopodni radijator u tamničkoj ćeliji.. ali, tijela mu ne nađoše, do dana današnjega!?

I još nešto o našem antifašisti Luki Bebiću, iz njegova euforičnog govora u Topuskom:

, teatralno će drug Luka na  ove godine!

Istaknuo je još i to da je ‘slobodarski, demokratski i državotvorni duh našeg naroda (kojeg to naroda, Luka?), potreba da slobodno odlučuje o svojoj nacionalnoj i političkoj sadašnjosti i budućnosti iskazivana tijekom duge i teške nacionalne povijesti’.

A evo kako je drug predsjednik Sabora prije 28 godina rješavao pitanje slobode, demokracije i državotvornosti svog hrvatskog naroda, čestitajući Neretljanima Božić, 24. prosinca 1971.g..

Potrebito je, citiram: , dodao bih: i sve to u cilju očuvanja stečevina ZAVNOH-a, tog ‘licemjernog temelja’ hrvatske države!

I za kraj još nešto:

Pa, mogao je barem prisutni Rade Bulat, živući sudionik davnih, krvavih događanja iz ‘velike bitke’ kod Stepinčeva Krašića ispričati nešto o tome kako su duboko iskopani temelji hrvatske države.. duboki i mračni poput poznate jame Jazovka nedaleko Sošica u koju su pobacani ne samo teško ranjeni (više od 200!), ustaše i domobrani 1943.g., nego i bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica nakon ‘antifašističkog oslobođenja’ Zagreba 8. svibnja 1945.g.!

Ps.:

Udruga je 8. svibnja 1998. godine podnijela kaznenu prijavu protiv ‘narodnih heroja’ Rade Bulata, Marka Belinića (po Mesiću odlikovanog 2003.g.!), Milana Žeželja te Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin-Bulat zbog ratnog zločina u Krašiću.

Do procesa nikad nije došlo, niti će ikada doći. cijeli predmet već 11 godina leži u DORH-ovoj ladici, kod bivšeg komunističkog tužitelja a danas glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića.

Štitio je njih neprikosnoveni imunitet , a našeg Radu štiti, valjda još i danas, za razliku od Branimira Glavaša . imunitet zastupnika ZAVNOH-a!?

Odličje narodnog heroja mu ne može ukinuti ni naš ‘Precednik’, on to radi jedino kad su u pitanju pravi heroji Domovinskog rata koji su jedini i zaslužni za stvaranje hrvatske države!

Sam Rade Bulat kasnije se hvalio tim ‘herojskim djelom’: .

U izvještaju upućenom CK KPH, jedan drugi ‘heroj’, Lutvo Ahmetović teško tereti upravo Radu Bulata što je dopustio da njegov zamjenik Milan Žeželj (kasnije i general, također ‘narodni heroj’ i 18 godina Titov ađutant.. i ‘švaler’ Jovanke Broz) na trgu usred Sošica javno zakolje desetoricu zarobljenika..

Milan Žeželj se kasnije hvalio da je pokolj izvršio istom četničkom kamom s kojom je poklao stanovnike istrijebljenog hrvatskog sela Boričevac (hrvatsko selo kod Donjeg Lapca spaljeno do temelja od Žeželjevih četnika, 1941.g.!).

Rade Bulat navodi precizno da je u pokolju u Sošicama smaknuto 226 zarobljenika, čime su se ukupni hrvatski gubitci popeli na 720 mrtvih.

Uoči masakra, a nakon bitke, zarobljenici nisu bili ni identificirani, ni popisani, niti su im uzete vojne iskaznice, već su iz stroja na trgu u središtu Sošica izdvajani nasumično prema osobnom nahođenju ‘antifašističkih’ glavešina.

Tobožnji ‘narodni sud’, čijom su navodnom grupnom smrtnom presudom partizanski izvori kasnije pravdali vlastita zvjerstva počinjena u Sošicama, uopće nije zasjedao, niti je utvrdio osobnu krivicu bilo kojeg od zarobljenika.

Zasjedanje bilo kakvog suda definitivno poriče i sam Bulat navodeći kako su zarobljenici , ili, polumrtvi bačeni u jamu zvanu Jazovka.. koja je ‘otkrivena’ tek 1990.g.!

(Izvori: ‘Slobodna Dalmacija’, ‘Hrvatski domobran’, zapis: ‘Kronologija života i nestanka Andrije Hebranga’)

priredio i dopunio: dk., omiš