AKO SE NIŠTA NE PIŠE, NIŠTA SE NE ČITA. AKO SE NIŠTA NE ČITA, NIŠTA SE NE ZNA.

---

SIN PARTIZANSKOG MAJORA I POSLIJERATNOG KAPETANA …

kamenjar.com › Iz Otporaševe torbe

 

 

• • −

  

  Otporaš • prije mjesec

  Piše: Milan Boban

  Poznam vrlo dobro čovjeka koji je Miru Barešića uveliko pomagao dok se je krio po Ameriki. Supruga tog čovjeka je krila Miru u svojem autu, vožeći djecu u školu, pokrivala ga je pokrivačima, da ga slučajno nebi tko kroz prozore automobila vidio i prepoznao. To se je činilo zato što su ga sve službe proganjale. Domovi najpoznatijih Državotvornih Hrvata diljem Amerike – osobito članovi organizacije HRVATSKI NARODNI OTPOR – su bili prisluškivani od strane američkih federalnih vlasti. Tako su jednog dana došli kod jednog vrlo državotvornog Hrvata na mjesto gdje je on radio. Inače taj Hrvat je bio građevinarac. Bio je na krovu kuće kada mu je jedan radnik rekao da ga dva gospodina traže. Građevinarac ih je pogledao s krova, vidio da su ljudi pristojno obučeni, zakravatani, usprkos velikoj vrućini, građevinarac je pomislio da su to Realtori, tj. prodavači kuća.

  Kada je građevinarac sišao s krova, pozdravio se sa došljacima, oni mu pokazaše svoje značke FBI. Rekoše građevinarcu da imaju s njim nešto vrlo ozbiljno razgovarati te da pođe s njima u obližnji Restaurant. Kada su se smjestili u posebnoj sobi da ih nitko ne ometa, predstavivši se uljudno, rekoše građevinarcu da mora istinu govriti, jer ako ga oni tj. FBI uhvate u neiskrenosti, da ga odmah mogu uhapsiti, jer oni predstavljaju vlast i zakon. Građevinarac je pristao, jer nije imao drugog izbora.

  Kada su došli u Restaurant kojeg su oni prethodno izabrali, sjeli u jednu zasebnu sobu gdje nitko nije smio dolaziti osim posluge, pokazali su tom poduzetniku poslova papir standardne veličina na kojem je bila, Bog zna od kada, kopija od kopije, sliku Mire Barešića ispod koje je pisalo Tony Sarić. Pitanje je bilo dali sam ja ikada ovu sliku vidio. Odgovor je bio da ne. Dali ja znam tko je Tony Sarić, odgovor je bio da ne. Dali ja znam tko je imenom Bosanac, odgovor je bio da ne znam tko se krije pod tim imenom. Dali su se zadovoljili ili ne odgovorima građevinara, sigurnosna Federalna služba FBI je otišla svojim putem, a građevinarac se vratio na svoj posao.

  Kako je ovo jedan vrlo važan dio povijesti hrvatske političke emigracije a vezano za Hrvatskog Viteza Miru Barešića, a stvar mi u detalje i tančine poznata, reći ću ovdje, kao komentar ovome gore opisu u spomen našem Vitezu, šta je dotični građevinarac učinio. Pošto je njegov kućnitelofon bio prisluškivan i znao je da ako stavi novu liniju i broj telefona, to mora biti na njegovu imenu. Pošto je taj građevinarac imao poslovnog partnera Iranca, iz Teherana, stavio je telefon na njegovo ime i bio je siguran da telefon neće biti prisluškivan. Građevinarac je odmah zovnio jednog Hrvata – koji je živio u jednoj drugoj saveznoj državi , gradu Chicagu – od vrlo velikog povjerenja, kojeg je konspirativno ime bilo “Dimnjačar”. Sve mu je ispričao i složili su se da hitno “Tony Sarić” mora nestati i njihovim kanalima otputovati za južnu Ameriku. Ali, za svu tu akciju trebalo je dvadeset pet migavica, što u ovom slučaju znači tisuća.

  Pošto je građevinaracu posao jako dobro išao u to vrijeme, nazvao je svoju suprugu da hitno hode na Western Union i da tu i tu pošalje potrebni novac. To je bila ustanova preko koje simogao poslati – u ta vremena – novac gdje god hoćeš i za nekoliko sati dotična osoba ima novac. Dimnjačar je građevincu rekao na Otporaške note gdje i kako i na koje ima novac poslati. Sve je to bilo sprovedeno isti dan, bez stavljanja situacije na zvona. Jer, kako je građevinarac znao reći: Tajna nije tajna ako ju više od dvojice znaju

  Tako je naš Vitez Miro Barešić, bez velike buke i galame, otišao za Paragvay ljeta Gospodnjega 1978. Ni dvije godne kasnije američki Marshali su uhapsili, još bolje rečeno kidnapirali Miru barečića i Ivana Vujičevića, zavezali hi i državnom silom dopeljalu u Ameriku. Bili su u New York-u na sudu a supruga jednog vrlo dobrog i državnotvornog Hrvata bila je tumačica. Pa kada je javni tužitelj Stuart Baskin htio pred porotom prikazati Miru Barešića kao jednog razbojnika koji je iz hladne krvi sasuo nekoliko metaka u udbaškog agenta Vladimira Rolovića, tumačica je to prevela u malo blažem tonu. Kada je Miro to razumio da ona nije prevela točno kako je on rekao i kako je bilo, rekao je otvoreno da ih je sve u usta krvniku Roloviću sasuo, jer je on prvi potegnuo za samokres.

  Eto, dragi moj čitatelji ovog komentara uzmite ovo kao jedanu ispovijed, kao jedan dio hrvatske iseljeničke povijesti u borbi za ponovonu Obnovu Hrvatske Države.

  Slava Hrvatskom Vitezu Miru Barešiću! Otporaš.