On Thu, 7 Oct 2021 at 23:41, Mijo Potkrajac <mijopotkrajac@gmail.com> wrte
P O D S J E T N I k:
87 GODINA OD ATENTATA NA SRPSKOG KRALJA ALEKSANDRA KARAĐORĐEVIĆA
U MARSEILLEU, utorak 9 listopada 1934 (drugi (2) dio i kraj)
Izvor: Hrvatski Tjednik br. 354. 9 listopada 1984., st. 8 i 10
Na francuskom jeziku piše:
“La Verite sur l’assassinat du Roi Aleksandre = Istina o ubojstvu Kralja Aleksandar
Nastavak. Ovo je br. 2 i kraj.
U Avignonu i Aix-en-Provence
Pošto su otputovali iz Pariza 6 listopada da u jutro sa kolodvora “Lyon”, Mijo Kralj i Veličko su kasnije popodneva stigli u Avignon. Tu su se sastali s Kvaternikom. U 17 sati sva trojica su pošli iznajmiti dvije sobe u hotelu “Terminus”, u ulici Republique. Kvaternik se je zapisao pod imenom Egon Kramer, podrijetlom iz Fiume (Rijeka) i rekao, da je suvišno zapisati ostalu dvojicu, jer pripadaju njegovoj obitelji.
Istog dana, 6, listopada, oko 20 sati došla je u hotel “Regina” u ulici Republique broj 6 u Avignonu neka žena, koju je s kolodvora dovezao hotelski autobus. Tu je uzela sobu s dva kreveta i kupaonom rekavši, da će joj doći muž i dala slijedeće podatke: Maria VONDRAČEK, rođena 14.Xl.1910., nastanjena u Trstu, došla iz Pariza. kao prtljagu imala je dva žuta kožnata kovčega, od kojih je jedan imao ceduljicu s natpisom: Vondraček-Trieste. Bilo joj je između 25 i 28 godina, dobro razvijena, visoka, smeđe kose, ugodna lica, diskretno našminkana, u žućkasto-sivom kaputu, a na glavi je imala kapu nagnutu prema desnom uhu, kako je to izjavilo osoblje hotela.
Prilažem poveznicu koje sadržaj donosi izvještaj sa suda i mnoge druge zanimljivosti, posebice Izjava pukovnika Perčevića. Mo. Otpora.)
Prilažem takođe poveznicu koje sadržaj donosi dio razgovora sa pukovnikom Perčevićem u gore navedenom francuskom časopisu “Police Magazine” broj 264, od 15 prosinca 1935. prevedeno je na hrvatski i tu je samo jedan dio.
Brzo je otišla iz hotela “Regina”, a u njezinoj odsutnosti upitao je za nju Kvaternik, koji je došao iz Pariza, predstavivši se osoblju pod imenom Kramer. Oko 21 sat plavka se je u pratnji nekog PETRA vratila u hotel. Ona ga je predstavila kao svoga muža, koji inače nije zapisao svoje ime u hotelsku knjigu. Nakon pola sata Kvaternik se je vratio u hotel. Njega je noćni čuvar otpratio do sobe bračnog para, gdje je ostao jedan sat.
U nedjelju, 7 listopada, Veličko i Kralj susreli su Petra na autobusnoj postaji “Mattei”. Ova su trojica otputovali u Marseille, gdje su i objedovali i ostali oko 17 sati. Kvaternik je u međuvremenu platio sobe hotela u Aix-en-Provence s prtljagom od četiri kofera.
Na povratku iz Marseille-a, Veličko, Kralj i Petar susreću oko 17:30 sati Kvaternika i plavku u Aixu u jednoj kavani na prilazu Mirabeau. U 19 sati Kvaternik ih je napustio, i zatražio taxi, da ga odvede u dva različita hotela Aixa.
Pošto je sjeo u samovoz, odvezao se je na obližnju autobusnu postaju. Jedno 25 metara od autobusne postaje čekala ga je plavka, (za mnogo godina se nije znalo tko je bila ta Liepa Plavka i tko je bio taj misteriozni Krunoslav Dulibić. Danas se to zna. Liepa Plavka je bila Stana Godina a Krunoslav Dulibić je bio Eugen, Dido Kvaternik, mo. Otporaš.) koja je u međuvremenu stigla sa četiri kovčega, i Kvaternik ju je uzeo u taxi. Na prilazu Mirabeau je zamolio vozača, imenom Fouque, da se zaustavi pred hotelom “Negrecoste”. Tu su izašli i sa kovčezima ušli u hotel, gdje su rezervirali sobu s dva kreveta. Samo je Kvaternik govorio i razjasnio, da gospođa koja ga prati, očekuje svog muža. Već je bilo 19:30 sati, kada je otišao s taxijem i s dva kovčega. Plavka (prilažem poveznicu na kojoj se mogu vidjeti slike Liepe Plavke i različite marke Liepe Plavke kao i dodatnih informacija o atentatu, mo. Otporaš.) https://otporas.
je ušla u sobu broj 19, iza kako se je zapisala pod imenom Maria Vondraček, rođena 14.Xl.1910. u Trstu, čeoslovačka državljanka, došla iz Avignona, njezin pratilac Kvaternik dao se odvesti u hotel “Maderne” na boulevardu Victor Hugo, gdje je uzeo sobu broj 25 sa dva kreveta za svoje očekivane prijatelje, a za sebe sobu broj 23. Sam se je zapisao pod imenom Egon Kramer. Malo iza toga došao je s najavljenim osobama. Kelemen se nije zapisao, jer se predstavio kao Kvaternikov brat, a drugi se zapisao pod imenom Silvester MANLY, trgovac, rođen u Pragu godine 1912.
Oko 20 sati Kvaternik se je vratio u hotel “Negrecoste” po gospođu Vondraček s kojom je napustio hotel. Poslije njihova odlaska stigao je muž gospođe Vondraček, Petar, (muže Liepe Plavke, tj. Stane Godine je uistinu bio Ante Godina, mo. Otporaš.) i uselio se u njezinu sobu, a kasnije se je vratila i gospođa Vondraček.
Kvaternik, Kelemen (7) i Kralj, koji su se vratili u hotel “Moderne” oko 22 sata, zamolili su noćnog čuvara, da ih probudi sutra u jutro u 4 sata.
U ponedjeljak 8 listopada , uranivši prema satu, koji su odredili noćnom čuvaru za buđenje, sva su trojica bila u predvorju hotela već u 3:30 sati i sve do večere se više nisu vratili u hotel. Bračni par Vondraček je otišao iz hotela “Negrecoste” oko 10 sati i također nisu bili viđeni do navečer.
Cijela skupina se je sastala i doručkovala u kavani na uglu ulice nasuprot autobusne postaje Aixa.
S Petrom i Kelemenom otputovala je u Marseille i plavka. “Na velikoj ulici, koja silazi prema luci”, Kelemen je tražio mjesto, koje je smatrao najzgodnijim na putu, kojim će proći kraljevska povorka.
Kvaternik i Mijo Kralj, šetajući se, pošli su na objed u gostionu “Roquefavour”, udaljeno jedno 20 minuta na cesti iz Vauvenargues u Aix. Objed se je sastojao od predjela, juhe, glavica celera s kremom i grožđa. Jeli su vrlo brzo i dobrim tekom “kao za šest osoba”, kako je izjavila gazdarica, gospođa Dupart. Iza objeda vratili su se opet šetajući u Aix. Kvaternik je pošao na gradski turistički ured, da bi saznao vrijeme polaska prvog parobroda, koji odlazi u Italiju.
U 18:30 sati svi su bili u Aixu. Sat i pol kasnije Kvaternik je otišao u hotel “Negrecoste” i pitao za one, koji su bili u sobi broj deset. Čekajući u predvorju hotela, pažljivo je proučavao zemljovidnu kartu Francuske, izdanje Michelin. kada je došao bračni par iz sobe, zajedno s njima pošao je u blagovaonicu, gdje je za sebe naručio pivo i dvije večere za svoje prijatelje. razgovarali su na talijanskom jeziku (i to savršeno, kako je to kasnije izjavio konobar, koji je bio Talijan) i s prekidima na hrvatskom.
Napustivši bračni par, Kvaternik se je vratio u hotel “Moderne”, susreo svoje prijatelje i od njih se rastao, nakon što im je dao zadnje upute i zapovijedi, da sutra u jutro uzmu crveni kovčeg, koji se nalazio u njegovoj sobi i da ga predaju na raspolaganje Petru u hotelu “Negrecoste”. On sam je s drugim kovčegom, koji je bio plave boje, u 22 sata uzeo taxi, koji je bio naručio već u 19:30 sati. Vozaču Rene Dufouru, rekao je da ga vozi u Avignon. Na putu je govorio o športu u parizu, koji je dobro poznavao, i o lijepim talijanskim cestama. Stigavši na kolodvor u 23:15 sati stavio je kovčeg u garderobu i otišao u jedan bar nešto založiti (8).
U utorak 9 listopada Kelemen i Kralj pošto su popili po jedan conjac i doručkovali, prema dobivenoj zapovijedi od jučer navečer, već su u 7 sati s crvenim kovčegom došli u hotel “Negrecoste”. U sobi je bila prisutna i plavka. Petar je zaključao vrata i ključanicu pokrio noćnom košuljom. Izvadio je ispod dvije strunjače oružje i svakome od svojih posjetnika dao po jedan samokres marke MAUSER, dvije granate i naboje. Mijo Kralj je dobio 1.500 franaka. (To mu je bilo dosta, da je mogao živjeti iza atentata do uhićenja.
U 10 sati sva trojica i žena u pratnji hotelskog nosača uputili su se na autobusnu postaju S.A.T.A.P. (Aix-en-provence – marseille, Aix-en-provence – Avignon).
Mijo Kralj i kelemen su se vratili u hotel “Moderne”, Kelemen je stavio svoj automatski samokres s magazinima i granate u ormar, ostavio svog prijatelja na straži pošao se obrijati. Iza njegova povratka u 11 sati, objedovali su u hotelu, platili račun, uključivši unaprijed račun za utorak-srijedu 10. listopada.
napustivši Aix-en-provence u 13 sati, kako im je bio rekao Petar, stigli su u Marseille oko 14 sati.
2. O D V I J A N J E A T E N T A T A
Marseille, 9. listopada 1934. 16.00 sati
Na pristaništu Vieux-Port (Stara Luka), nakon dolaska u 16 sati, kralj Aleksandar (9) je zauzeo svoje mjesto u otkrivenom samovozu pokraj ministra vanjskih poslova Francuske, Louis Bartoua. Sprijeda na desnoj strani je bio vozač Paul Poissac, a na lijevoj viši činovnik Prefekture (županije). Henri Barthelemy. Otraga na desnoj strani sjedio je kralj jugoslavije, na lijevoj strani ministar vanjskih poslova. Na malom sjedalu nasuprot ministra sjedio je general Alphonse Joseph Georges (10).
Oko kraljevskog samovoza bila su dva časnika na konjima. Na desnoj strani dopukovnik Jules Poiller, 141 Gorske pukovnije, a na lijevoj strani zapovjednik konjaničkog sklopa Pokretne republikanske garde, Paul Vigouroux.
Predviđeni put povorke je vodio kroz ulicu Canebiere, ulica Saint-Ferreol, kroz Cours Pierre Puget i La Corniche, sve do spomenika Palima na Istoku.
Prije nego je samovoz krenuo, mnogobrojni fotografi, kino reporteri i novinari upravljali su svoje aparate nekoliko centimetara pred kraljevskom osobom. Iz publike je odjekivao pljesak i čuli su se povici: Živio kralj! Čuvari javnog reda, koji su se nalazili svaka dva metra uzduž puta, zadržavali su narod na nogostupima.
Kraljevska povorka se je uputila iz Vieux-porta (Stare Luke). Samovoz, koji se kretao vrlo polako, stigao je do visine palače Burze i do trga Burze, među kojima je ulica Canebiere. Već je bilo oko 15:15 sati.
Stražar Celestin Galy, koji je bio u službi pred redarstvenom stražarnicom na trgu Burze, opazio je, kako je neki čovjek izašao iz drugog reda publike, a da ga nitko nije gurnuo. prošao je slobodan prostor od 1 i pol metra do samovoza. Stražar je potrčao prema čovjeku, da ga odstrani. kasnije je o njemu rekao:
“Mislio sam, da je on, prema jednom starom običaju htio dotaknuti kralja, da mu to donesu sreću.”
Ali čovjek, koji je poskočio, imao je u svojoj ruci po jedan samokres. Skočio je na nogostup samovoza i počeo pucati. (ali i uz pucanje izgovorio više puta: Vive le roi, vive le roi, što mnogi zaboravljaju to reći ili namjerno prešućuju, mo. Otporaš.) Kralj Aleksandar se nagnuo smrtno ranjen kuglama iz oružja teškog kalibra, a da nije progovorio ni riječi. (11)
Vidjevši stražara, koji se je htio baciti na njega , Kelemen se okrenuo, pucao na njega i ranio ga. Zatim je opet počeo pucati u unutrašnjost samovoza.
Spriječen udarati na lijevo svojom pješačkom sabljom modela od prije godine 1914., dopukovnik Jules Piollet (12) je učinio polukrug sa svojim konjem i tada je po prvi put udario po glavi napadača, koji je zateturao. Završivši zaokretom, po drugi put je udario sabljom Klemena, koji je pao na pločnik (13).
Dok se je odvijao ovaj prizor, stražar na biciklu, imenom Pau pierre, postavio se je iza samovoza, koji se upravo zaustavio. On je stigao u času. kad se je napadač hrvao s drugim stražarim. Napadač se je borio i nastojao se osloboditi. Ležeći na zemlji pred kraljevskim samovozom pružao je strahovit otpor (ovo je prepisano iz knjige “U OBRANI ISTINE I PRAVDE” koju je priredila, pregledavala i tiskala Poglavnikova kćer Višnja, i nije moguće da ona nije uočila riječ “otpor” umjesto riječi “odpor” koju je njezin otac a naš dragi Poglavnik koristio u pravopisu hrvatskog jezika NDH-e, mo. Otporaš.) onima, koji su ga htjeli razoružati. Stražar puca i pogodi čovjeka iznad uha. Drugi stražar, imenom Damien Debione, također je počeo pucati.
Stražari Ernest Davin i Rene Clement prvi su se bacili na ispružena Klemena. U desnoj ruci je još uvijek držao magazin samokresa Mauser. davin mu ga je uzeo i takođe sa zemlje digao jednu čahuru naboja. davin je počeo pretraživati Klemena i iz lijeve strane njegova prsluka izvadio je dva magazina automatskog samokresa, jedan teškog kalibra marke Mauser, koji je imao dvadesetak naboja i jedan manji, koji je imao osam naboja drugačijeg kalibra i jednu granatu (14). Inspektori Državne sigurnosti su odmah uzeli oružje i nađene čahure.
(Izvor: Prilažem sliku brošure odakle je najvjerojatnije prepisan ovaj opis prigodom 50-ta godišnjica događaja u Marseille-u. Ovu brošuru je tiskalo izdanje DOMOVINA koje je bilo vlasništvo pok. Višnje Pavelić, Poglavnikove kćerke. Brošura je tiskana 1984. Mo. Otporaš.)
L E G E N D E
1. Zvonimir Pospišil iz Vukovine, kotar Velika Gorica, rođen 9.Vl.1904., sin Ladislava i marije Kralj, mehaničar, položio ustašku zakletvu godine 1929. nakon proglašenja diktature srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića 6 siječnja 1929. iza pokolja hrvatskih narodnih zastupnika u srpskoj “Skupštini”. Bio je član Prvog Ustaškog Roja. Umro je u francuskoj kaznioni Maison Central de Caen godine 1941. od posljedica operacije slijepog crijeva.
2. Ante (Toni) Schlegel (1878-1929), novinar, vlasnik i ravnatelj “Jugoslavenske Štampe” u Zagrebu, urednik novina “Novosti”, tajni savjetnik srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića.
3. Ivan Rajić iz Koledinca, općina Rasinje, kotar Ludbreg, rođen 5.l.1903, sin Kuzme i Milke Bebek. U mladosti je bio član Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke (HRSS). Emigrira u Brazil, gdje godine 1931. stupa u organizaciju Hrvatski Domobran za južnu Ameriku. Poslije polaže ustašku zakletvu. Vraća se u Evropu i boravi u ustaškom logoru Janka Puszta u mađarskoj. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske godine 1941., pušten je koncem iste godine iz francuske kaznione Fontevrault i vraća se u Zagreb, gdje djeluje kao bojnik poglavnikove Tjelesne Bojne (PTB) – povratnika iz emigrantskih ustaških logora – i pogiba 9. veljače 1944. promaknut u čin pukovnika i posmrtno odlikovan Redom Krune Kralja Zvonimira ll. stupnja s hrastovim grančicama.
4. Mijo Kralj iz Koprivnice, rođen 17.lX.1908., sin Blaža i Mate Mustak. Boravio u ustaškom logoru Janka Puszta. Umro u francuskoj kaznioni Fontevrault shrvan teškom bolesti i kratko iza proglašenja nezavisne Države Hrvatske.
5. Eugen Kvaternik je istu večer otputovao u Francusku i noć od 28 na 29 rujna 1934. proveo u mjestu Coluz, u kolodvorskom hotelu. Dne. 29 rujna u jutro vratio se u Lausanne.
6. Kovčeg s oružjem, položen u garderobi kolodvora ASaint.Lazare u parizu, redarstvo je pronašlo tek 28 svibnja 1935.
7. Od sad se u tekstu spominje ime KELEMEN za Veličko.
8. Nikada nije ustanovljeno, kojim je vlakom i u kojem pravcu otputovao Kvaternik iz Avignona. Redarstvo je pretpostavljalo, da je uzeo brzi vlak “Mediterranee-Suisse”, koji prolazi kroz Avignon u 2:01 sati i preko Lyona stiže u jutro u Montreux, Švicarska. Švicarsko redarstvo je ustanovilo, da je dne 9 listopada 1934. Egon Kramer prošao kroz Montreux i da je u tom gradu na poštanskoj ispostavi, u Avenidi des Alpes, digao na “Poste Restante” preporučeno pismo broj 258, koje je na toj pošti ležalo već deset dana. Pismo je bilo frankirano švicarskim markama i stiglo iz Zuricha.
9. Kralj Aleksandar Karađorđević se iskrcao iz razarača “Dubrovnik”, koga su u francuskim vodama pratili ratni brodovi “Colbert” i “Duquesne”, u pratnji ministra vanjskih poslova jugoslavije, Bogoljuba Jeftića. (Koji je rekao da je njegov kralj rekao zadnje riječi: Čuvajte mi Jugoslaviju. Kasnije se je ustanovilo da kralj uopće nije ni jedne riječi izgovorio i da je Bogoljub Jeftić lagao, mo. Otporaš.) kraljica je putovala u Francusku vlakom.
10. U drugom samovozu iza kraljevskog, zauzeli su mjesta ministar Bogoljub Jeftić i francuski ministar mornarice Francois Pierri.
11. Odmah iza vijesti o atentatu na kralja Aleksandra karađorđevića, proširila se u Jugoslaviji vijest, da je ministar vanjskih poslova Jugoslavije, Bogoljub Jeftić brzoglasno javio u Beograd, da su zadnje riječi srpskog kralja bile: “Čuvajte mi Jugoslaviju!”.
12. Dopukovnik Jules Piollet napisao je svoje uspomene na ovaj događaj, koje je njegova udovica izdala iza njegove smrti, a u kojima zorno opisuje sam događaj, nered i uzbuđenje kod samog dočeka kralja u luci, nered uz povorku, kao i pucanje policije na sve strane nakon atentata, na što je on počeo vikati: U ime Boga, prestanite pucati!
13. Kelemen nije dobio smrtni udarac sabljom, jer je sablja dopukovnika Piolleta bila paradna sablja bez oštrice. Prema nekim svjedočanstvima, napadač je pokušao ispaliti sebi kuglu u usta. G.D. (Inicijali G.D. su za georges desbonsa. On kao branitelj Ustaša na sudu je otkrio mnoge stvari, pa za sigurno i tu o kojoj se ovdje govori,mo. Otporaš.)
14. Druga granata, koju je u času atentata imao Kelemen, nestala je prije nego su inspektori Državne sigurnosti preuzeli oružje.
Kraj ovog prijepisa iz hrvatskog Tjednika iz Australije.
Prepisao Mile Boban, Otporaš 8 listopada 2021.
Priložena poveznica opisa br. (1)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.