8. travnja 1941. u Bjelovaru, Hrvatska je proglašena samostalnom i nezavisnom državom.

8. travnja 1941. u Bjelovaru, Hrvatska je proglašena samostalnom i nezavisnom državom. Bjelovar je bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojemu su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

Cijelih 50 krvavih godina kasnije, 25. lipnja 1991., Hrvatska je ponovo proglasila svoju samostalnost.

Najprije je u Starim Plavnicima pokraj Bjelovara, u 16 sati, tajnik Kotarske organizacije HSS-a Martin Cinkoš, proglasio hrvatsku samostalnost riječima: “Braćo vojnici, ovim časom proglašavam pred vama, Hrvatsku samostalnom i nezavisnom državom”.

Martin Cinkoš, kotarski tajnik HSS-a je taj događaj opisao slijedećim riječima:

»…došao sam pred općinu Gudavac, predstavio se potpukovniku Jordanoviću, da sam tajnik Kotarske organizacije HSS za kotar Bjelovar, te sam ga zamolio neka svu vojsku kao i oficire skupi pred općinskom zgradom, da kao tajnik imadem zadaću da na moja usta isporučim poruku Dr. Mačeka, to i tako činio sam radi taktičkih razloga osobito radi Srba.

Potpukovnik Jordanović, upitao me je što hoću govoriti, odgovor je bio da će čuti, jer sam mu ponovo rekao, da sam ja predsjednik Kotarskog odbora, tajnik Kotarske organizacije, starješina Vatrogasne župe i satnik Hrvatske seljačke zaštite, te kao takav odgovaram za svaki moj rad.

U 16 sati istog dana bila je sva vojska i oficiri pred općinskom zgradom, stao sam na povišeno mjesto od naprijed i iza leđa bio sam okružen sa vojnicima i dočasnicima, koji su bili u civilu u Hrvatskoj seljačkoj zaštiti, te povišenim glasom proglasio sljedeće: Braćo vojnici, ovim časom proglašavam pred vama, Hrvatsku sapostalnom i nezavisnom državom. Svi pukovi kao i 108. puk, koji se vraća i već je na ulazu u Bjelovar, otkazali su poslušnost beogradskoj vladi, te se podvrgavaju Hrvatskoj vladi u Zagrebu.

Upozorio sam vojnike na godinu 1918. te ih po tri puta pitao podvrgavaju li se pod moju zapovijed, što su mi svečano obećali, i ustvrdili da će me u svemu slušati, moje zapovjedi izvršavati, a ja sam njima obećao da ću ih dobrim putem voditi. Iza toga sam odredio sve oficire u kućni zatvor uz najstroži zatvor do 10. travnja, koji sam dan poslije podne predao iste vojnom zapovjedništvu u Bjelovar, a ostale vojnike raspustio svojim kućama sa upozorenjem u duljem govoru i napomenom, da svaki pošteni Hrvat imade se u svako doba odazvati na vojnu dužnost, kada ga Hrvatske vojne vlasti pozovu.

Moram istaknuti, da sam odmah u proglasu pred čitavom vojskom zatražio od prisutne vojske, da svi predaju puške, naboje i opasače, što su vojnici bez razlike vjere i narodnosti i učinili, ali istu noć naoružao sam jednu tisuću pouzdanih Hrvata vojnika, to sam činio zato, jer je među istom vojskom bilo oko 500 Srba.

Ovaj rad je trajao čitavu noć, a sa mnom je to cijelo vrijeme razoružavanja radio i naoružanja potpukovnik Jordanović«

U 18 sati istog dana u Bjelovaru, s balkona Gradskog poglavarstva, gradonačelnik Dr. Julije Makanec je uz burne ovacije građana, u moru zastava i oduševljenja proglasio “uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske”.
Kako je kasnije naglasio gradonačelnik Makanec: “Bjelovar je bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojemu su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

Cijelih 50 krvavih godina kasnije, 25. lipnja 1991., Hrvatska je ponovo proglasila svoju samostalnost.

Dinko Dedić