30 TOČAKA VRLO INTERESANTNOG PISMA – “ZA VAŠ ARHIV” – KOJE NIJE TAJNA, piše dr. Tomislav Dragun

Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Wed 2/26/2020 1:14 PM
  •  Rudi Tomic;
Za Vaš arhiv:
Zagreb, 26. veljače 2020.
Dragi prijatelju,

Moji odgovori su:

Ad 1. – NOVI BROJ ČASOPISA “DRŽAVA HRVATSKA”
“Država Hrvatska” br. 14 (12.4.2020.) u rukopisu bit će (skoro) gotova za nekoliko dana. Poslat ću Ti ju putem e-maila, pa ćeŠ moći vidjeti i prosuditi brzojave Petra Gvozdića i ostali sadržaj.
Posebno preporučam tekst Joe Matošića: “Solunsko bojište i Hrvati”, gdje je konkretno prikazana ona tradicijska: “Para buši, gdje burgija ne će.”
Ad 2. – KARTE NA VIDJELO
Nisam ilegalac, ali ni (vezani) član bilo koje stranke. Troškove pokrivam (koliko mogu) vlastitim novcem. Svoje publikacije redovito šaljem državnim tijelima RH, te predsjednicima Austrije i Srbije, premijeru Madžarske, Svetom Ocu i voditelju Predstavništva EK u RH.
Gradivo dobivam iz službenih institucija RH (na primjer: imam oko 6.000 stranica udbaških zapisnika preslikanih iz HDA). Sve moje publikacije pohranjuju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Ad 3. – NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA.
Teško je dati kratak odgovor, ali se on može naći u mojim knjigama (dvije su gotove, a u radu je treća – u tri sveska). Poslat ću Ti ih.
Ukratko:
1. Hrvati su narod star 6.500 godina.
2. Hrvati nisu genski, nego idejno definiran narod.
3. Do 8. stoljeća Hrvati su imali više – prolaznih – državnih tvorbi.
4. Na Duvanjskom saboru 753. godine – u priredbi tadašnjih velesila: Svete Stolice i Bizanta – kodificirano je sadržajno i područno Hrvatsko Državno Pravo.
5. Krajem Prvog svjetsko rata ignorirano je Hrvatsko Državno Pravo (1.12.1918.) pri “Izjavi” regenta Aleksandra Kara-Đorđevića.
6. Međutim, toga dana nije utrnula Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Zapravo uopće se ne spominje. Štoviše, sve do Vidovdanskog ustava postojao je i njen državni poglavar-ban. Zadnji je bio Tomislav Tomašević.
7. Zagrebačkim punktacijama (1932.) zahtjevan je povratak na stanje iz 1918. godine (pogledati potpisnike!).
8. Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (tada pod radnim nazivom – jer se nije dalo ništa kompromisnije smisliti – Banovine Hrvatske) dobila je ponovo državnog poglavara-bana (Ivana Šubašića – nakon 26.8.1939.)
9. Ustaški Pokret nikada nije osnovan, a osobe u talijanskim logorima do 1941. godine su se deklarirale kao “pavelićevci” i “radićevci”.
10. Kontakte s talijanskim vlastima imao je Dr. Ante Pavelić (i dobivao ministarsku plaću), ali i Vladko Maček (vidjeti memoare grofa Ciana).
11. Na postrojavanju u Pistoji (1941.) Dr. Ante Pavelić nazočne je podsjetio “da se nisu vidjeli sedam godina”.
12. Na sastanku hrvatskih intelektualaca održanom u Zagrebu 8. travnja 1941. godine, koji je završio kasno u noć – bez rezultata, svi nazočni su bili protiv toga da državni poglavar (uskoro očekivano od Kraljevine Srbije odijeljene Države Hrvatske) bude Dr. Ante Pavelić.
13. U podne 10. travnja 1941. godine ban Ivan Šubašić je predao banski položaj Dr. Franji Žiliću, prvom predstojniku Banske vlasti (i predsjedniku Stola sedmorice = Vrhovnog suda Banovine Hrvatske).
14. Prije 14 sati 10. travnja 1941. godine Dr. Franjo Žilić je (uz prigodnu čestitku, koje tekst posjedujem) banski položaj predao Slavku Kvaterniku. (vidjeti – uz ostalo – i sjećanja Slavka Kvaternika)
15. Priopćenje za pučanstvo – a ne bilo kakav proglas (najprije u Banskim dvorima, a kasnije na Radio-Zagrebu) – Slavko Kvaternik je govorio iz glave.
16. Tiskani tekst priopćenja oblikovao je (na svoj način) Dr. Mile Budak.
17. Dr. Ante Pavelić o zbivanjima u Zagrebu 10. travnja 1941. godine saznao je tek navečer toga dana od supruge, koju su o tome informirali Talijani. (vidjeti “Doživljaje” Dr. Ante Pavelića).
18. Punomoć Dr. Ante Pavelića Slavku Kvaterniku ne postoji. Osim toga, Slavko Kvaternik uopće nije slušao Radio postaju “Velebit”.
19. U publikacijama se objavljuje naslovnica dnevnika “Hrvatski narod” za 10. travnja 1941. godine. Ali, to je samo plakat (nastao tko zna kad i gdje), krivotvorina (falsifikat), koju vidi i slijepac kad ga usporedi sa zaglavljem novina (svih brojeva, a što sam ja učinio) “Hrvatski narod”.
20. “Narodne novine” br. 82 od 10. travnja 1941. godine nose podnaslov: Službeni list Banovine Hrvatske.
21. “Narodne novine” br. 1 od 11. travnja 1941. godine nose podnaslov: Službeni list Države Hrvatske.
22. “Narodne novine” br. 13 od 28. travnja 1941. godine nose podnaslov: Službeni list Države Hrvatske.
23. “Narodne novine” br. 14 od 29. travnja 1941. godine nose podnaslov: Službeni list Nezavisne Države Hrvatske.
24. Citiram tekst priopćenja iz NN br. 1/1941: “Odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg Sina uskrsne i naša Nezavisna Hrvatska Država.”
25. Riječ “nezavisna” je, dakle, pridjev, ne imenica i nije sastavni dio imena Države Hrvatske. Nije mi, zasad, poznato (nisam ušao u pismeni trag) zašto je to drugačije predstavljeno javnosti.
26. “Narodne novine” br. 4 od 17. travnja 1941. godine (izdvojeni citat): “Odredba o imenovanju Prve Hrvatske Državne Vlade … Zagreb, 16. travnja 1941. (Iz Kabineta Poglavnika) … Ja Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske imenujem Prvu Hrvatsku Državnu Vladu. … Poglavnik Države Hrvatske: Dr. Ante Pavelić v.r.”
27. U NN br. 4/1941 riječ “Nezavisne” počinje velikim slovom, ali iz potpisa je očito da je riječ o pridjevu.
28. U Banskim dvorima (nakon izlaska NN) bili su 17. travnja 1941. godine: (1 – nedvojbeno) Dr. Mile Budak, kao predsjednik Privremenog državnog vodstva, Mladen Lorković, Andrija Hebrang i Vladimir Bakarić, zatim (2 – nužno zbog primopredaje položaja državnog poglavara) Slavko Kvaternik i Dr. Ante Pavelić, te (3 – vjerojatno, jer je toga dana bio u Zagrebu, a bez njega Hebrang i Bakarić – po standardnom nalogu Moskve – nisu mogli ni prdnuti) Josip Broz.
29. U Londonu je Ivan Šubašić 1943. godine od izbjegličke Vlade Kraljevine Jugoslavije tražio novac za Banovinu Hrvatsku.  (vidjeti: Branko Petranović, Momčilo Zečević: “Jugoslovenski federalizam. ideje i stvarnost”)
30. Citat: “Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a 14. travnja 1945. godine u Splitu izabrana je Narodna vlada Hrvatske.” Ne zna se ništa o području na kojem je ta Vlada djelovala, a nikada nije niti napisan zemljopis te Hrvatske (ako je takva uopće postojala).
Imam preslike “Narodnih novina”. Kopirao sam u Hrvatskom Državnom Arhivu i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Pokušao sam sve, još jedanput, provjeriti u “Narodnim novinama”, ali mi drugovi – na čelu sa svenazočnim mentorom Vladimirom Šeksom, tvorcem (!) Božićnog Ustava – nisu dopustili. Znam, dapače, još i to, da su u svojoj jubilarnoj knjizi izostavili (!!!) poglavlje o “Narodnim novinama, Službenom listu Države Hrvatske”. Tako oni gledaju na istinu.
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun