PISMO SEOSKOG SAKRISTANA
Mi Hrvati imamo puno marijanski svetišta.
Naš sakristan Jole posebno preporuča Svetište, odnosno Gospu od Škrpjela.
Sakristan se uvik sića toga umjetnog otočića.
Zna on vjernicima na kraju Mise opisati kako je nastao taj otočić sa Gospinim likom.
Stanovnici Perasta su veliki mornari.
Hrvati su u Perastu imali i prvu pomorsku akademiju.
Dolazili su na obuku i plemenitaši iz Carske Rusije.
Svakog dolaznika fascinira kako su Peraštani načinili otok svojim rukama od domaćeg materijala, prvenstveno kamena.
Bio je to trud generacija i generacija.
Nakon izgradnje otočića mornari su pozlatili svetište. Kako su putovali svjetskim morima, lakše se dolazilo do zlata i srebra.
Jolu najviše fasciniraju ukrasi od zlata, zatim slike i drugi nabožni predmeti.
Da je svetište jedinstveno, govori podatak da se u zadnje vrime mladi ljudi vinčavaju na samom otočiću, odnosno u svetištu.
Vidljivo je po suhom cviću, koji mladenci ostavljaju kao uspomenu.
Cviće iako suho izgleda fascinantno, odiše u raznim bojama, a o umitničkim kreacijama da ne govorimo.
Stoga Jole, di god dođe promovira to najlipše hrvatsko marijansko svetište.
Sva su lipa zna govoriti Jole, ali Gospa od Škrpjela je najlipša.
Žalosti se što mu Hrvati ne idu više u pohode,
kako bi se što više duhovno ojačali.
I naš Ive iz Frankfurta zna naše svetište promovirati u Frankfurtu.
Ive kaže da je Boko Kotorski zaliv najipšii na svitu, te da bi ga triba posititi svaki stanovnik ovog svita.
Ive podržava sakristana i divi se njegovoj upornosti.
Kad bi svi hrvatski sakristana bili kao Jole, bila bi nam i duhovnost puno bolja, odnosno na višem duhu.
Stoga po ričima Ive, triba se uvik molitii Gospi od Škrpjela, kao zaštitnici svih mornara i putnika, pa ma di oni bili…
IVICA JURJEVIĆ