|
|||
|
1:55 PM (7 hours ago) |
 |
||
|
||||
Dragi Mile
Malo je Hrvata koji su prošli pola svijeta, a uvijek na čelu nosili slovo “U”.
“U” može kod Mile značiti ustrajnost.
Ustaša nije mogao biti zbog dobnositi, ali je zato bio ustrajan.
Svoj život je dao za domovinu, obitelj i opće dobro.
Ne samo da je ustrajan, već je i veliki graditelj.
Da je Mile kojim slučajem živio u Hercegovini, pola kuća bi bilo ruku njegovo djelo.
To opće dobro je predao Božjim ljudima, na Božju volju.
Danas se to kaže opće dobro.
Mile nije samo radio za opće dobro, već i više od toga.
I dan danas neumorno sabire misli o svojoj domovini.
Vjerno bilježi emigrantsku povijest.
Radi to srčano, vjerujući da sve nije bilo idealno, ali je bilo istinito.
Istina će vas spasiti kaže sveti Ivan.
Dobro to zna Mile.
Ako istinu ne zapiše ona se izbriše, kako naši Ličani kažu: istopi se kao velebitski snijeg.
Mile je naš vilenjak iz Velebita, on je naš junak iako mu kuca hercegovačko srce.
Daleko je od Herceg Bosne, ali tako blizu Drini.
Voli Drinu kao general Drinjanin.
Mile bi se prije smrti najradije okupao u ledenoj Drini.
Bio bi to čin otkupa svih hrvatski žrtava potopljenih u Drini.
Mile budite i vi drugi Drinjanin, uz svog zemljaka Luburića.
Neka vas čuva Bog i Majka Božja.
Amen – tako neka bude.
Pjesnik sa rijeke Zrmanje
Ivica Jurjević
—————————
Bog! dragi hrvatski prijatelju Ivica Jurjević,
Hvala Vam na ti lijepim, iskrenim i od Vašeg srca istinitim riječima.
Ja tu moju ljubav a Hrvatsku nisam kupio u nekom dućanu, negos am to naslijedio od mojih roditelja
koji su me odgajali u duhu kršćanstva i u duhu hrvatstva. To Hrvatstvo mi se je zalijepilo za tabana tako
da kuda god hodam tragove hrvatstva ostavljam.
Što se tiče mojih vijernih biljeških iz emigrantske povijesti je Božje Providnosti Nadahnuće koje mi danju i noći govori
da je smrtni grijeh sa sobom u grob odnijeti životne uspomene, jer uspomene se moraju zapisati i ostaviti nadolazećim hrvatskim
naraštajima, jer zapisane uspomene su KVAS svakog znanja, a to znanje se može postići samo čitanjem, a ništa se čitati ne može
ako se nešto nije zapisalo. Zato pišimo svoje upomene da nas budući hrvatski naraštaji ne bi proklinjali da smo bili lijeni i lijenčine.
Eto, upravo i poradi toga gosp. Ivica Jurjevića ja pišem moje životne uspomene.
Bog! i veliki hrvatski i prijateljski poZDrav.
Mile Boban.
.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.