Jedan dio zapisa sa teme HRVATSKA I USTAŠTVO iz 2008.

Poštovani i dragi prijatelju Dragurine Šafariću,

Evo mene opet. Neda mi se spavati, neda mi se mirovati, ne dam sam sebi mira i kao takav želim Vam poslati nešto što sam bio poslao našem prijatelju dru. Tomislavu dragunu 7 travnja 2011. Molim Vas ako imate vremena, volje i živaca pročitajte priloženi sadržaj i komentare. Ja sam to pisao. Važan je razgovor između mene i dra. Andrije Artukovića. Vi kao majstor u kojeg ja polažem veliku važnost ćete znati ovo srediti za naše današnje i nove nadolazeće hrvatske naraštaje. Ako mi to za njih ne učinimo, onda će oni ostati na tračnicama onih izvora što su u školama učili i naučili, tj. titovih škola i titovih sedam ofanziva, a da ništa neće znati o našoj lijepoj i slavnoj hrvatskoj povijesti…

Želim Vam sve najbolje.

Bog! Mile Boban.

Laki noć!

————-

Mile Boban

Thu 4/7/2011 1:51 AM

Tomislav Dragun

Poštovani g. Dragun,

Na žalost tu na tom linku nije sve.

Kako sam već rekao, imao sam sve ukupno 168 opisa, ne kontajući komentare koji su nekada bili bolji i duži nego izvorni opisi. To bi se donekle moglo i razumijeti, jer sadržaji komentara su vrlo različiti na koja se mora različito i adekvatno odgovoriti. Nije bilo lako, jer sam naletio na ostatke ostataka bivših YU i titovaca. Ja tu i tamo (po)nekada naletim na internetu na neke opise koje je netko iz njegove ili njezine potrebe stavio na internet. Kada je naletim na neke od tih opisa i ako vi to hoćete za naše buduće potrebe, ja vam to mogu poslati. Cijenjeni dr. Dragun, ne da se želim isticati, ali svakako vam želim reći da sam tu na tom portalu javno.com (koji je danas dalje.com na koji sam jučer jedan opis napisao, svima zaželio Sretan Uskrs i podsjetio sve Hrvatice i Hrvate da se iduće nedjelje sjete Desetog (10) Travnja 1941. i onih Hrvatica i Hrvata koji su dali svoje živote za istu Hrvatsku od osam (8) slova kojoj je danas predsjednik dr. Ivo Josipović. Jutros kada sam pregledavao vidio sam da su to izbrisali. Da sam to znao jučer, bio bih to kopirao i pohranio u moju arhivu.) koplja lomio i iznosio sve moguće dokumente i izvore kako bih ćoravcima rastvorio oči. Želim vama i vašoj obitelji, vašim suradnicima Sretan Uskts i još Sretniji najvelicanstveniji državotvorno hrvatski narodni praznik DESETI TRAVNJA! Pozdrav. Bog! MB.

————

Date: Wed, 6 Apr 2011 20:23:34 +0200 Subject: Re: HRVATKA I USTASTVO

From: hrvatska.uljudba@gmail.com To: froate@hotmail.com

Cijenjeni g. Bobane,

Sve ćemo ovo objaviti u Glasniku, koji nastavlja s izlaženjem. Je li ovo kompletno ili ima još nešto?

Pozdrav

t.d. 2011/4/2

———–

Mile Boban <froate@hotmail.com>

Dragi moj Mrginjdžija,

Jutros sam slučajno naletio na ovaj link: lopus-istina.com. Molim te nadji vremena te pregledaj po mogućnosti sve. Što me je ovdje začudil – i to pozetivno – je to da je ovaj portal pomno pratio moje – OTPORAŠEVO – pisanje na portalu javno.com koji više ne postoji. Ovaj portal je skoro sve prenio sa javnog na svoj portal. Skoro se tu može pronaći sve što sam pisao na javnom, skoro svih 168 opisa pod imenom: HRVATSKA I USTAŠTVO. Ako ti se što svidji, koristi sa svojim prijateljima, jer je to naša zajednička stvar. I ne sam to. Ti znaš tko je taj Otporaš. Mnogi to ne znaju. Pozdrav svima. MB.

———-

gracena

Poruka

Postano: čet svi 14, 2009 6:36 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (1)

Pošto je naša Hrvatska patila preko sedamdestet godina da dodje do naše HRVATSKE ISTINE, Otporaš je odlučio otvoriti osobnu stranicu i … Želim otvoriti osobnu stranicu pod imenom HRVATSKA I USTASTVO. Odmah želim naglasiti da ova ” kontroverzna ” tema nije tema za ikakove provokacije, već za ozbiljne polemike pa koliko god one kritične bile. Sa moje, Otporaševe strane, ja ću – ne samo nastojati – nego biti toliko tolerantan da se neću dati izazvati/provocirati. Zato, uljudno i hrvatski, molim sve one Gradjane Novinare portala javno.com i ostale koji iz bilo kojih želja i motiva žele pisati, odgovarati, razglabati, ili ako to oni hoće nazvati “bistrenje pojmova” o ovoj temi “Ustaštvo”, neka to bude na visini dostojanstva, na visine želje za saznati istinu o ovoj temi koja nam je toliko crnila nanijela na naše lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65-70 godina. Otporaš će nastojati, stručno i uljudno, odgovarati na sva postavljena pitanja u svim svojim najboljim mogućnostima njegova znanja. Ipak, Otporaš   

GRB  OTPORAŠ

si zadržava svako pravo ne odgovarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao niti biti odgovoran za nečije opise i ideje izražene o spomenutoj temi. Svi su pozvani na DIALOG O USTAŠTVU. Nitko nije isključen. Ima prostora za svakoga a najviše za one koji budu tražili dlaku u jajetu. Ova tema o Ustaštvu je otvorena samo i jedinu zbog i poradi naše Hrvatske. Otporaš vas športski očekuje na dijalog o Hrvatskoj. Autor Otporaš/ http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25260&kategorija=0

Ako šutiš – šuti iz ljubavi.

Ako govoriš – govori iz ljubavi. Ako (o)praštaš – (o)praštaj iz ljubavi. sv. Augustin

Postano: čet svi 14, 2009 6:37 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (2)

Nastojat ću u kratkim crticama navesti Predzorje i Povode Ustaštva od 1918 pa do atentata na Stjepana Radića.

Godina 1918. 1. prosinca – Izaslanstvo Narodnog vijeca ” Hrvata, Srba i Slovenaca ” predaje regentu Srbije Alexandru Karadjordjeviću u Beogradu zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje imao prečanski Srbin Svetozar Pribičević. Takodjer je povijseno poznato da je upravo zbog te “žurbe za ujedinjenje” Stjepan Radić izjavio: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

3. prosinca – Predsjedništvo Hrvatske Stranke Prava izdaje proglas u glasilu “Hrvatsko Pravo” u kome u ime HSP prosvjeduje protiv zaključku Narodnog Vijeća i stapanje Hrvatske se Srbijom pod vlast srpskog kralja.

5. prosinca – Hrvatski vojnici u Zagrebu uskratili su položiti prisegu srbijanskom kralju Petru Karadjordjeviću, te napustili vojarne stupajući kroz grad. Na Jelačićevom trgu je došlo do napadaja iz zasjede na njih, te je ovom prilikom poginulo 14 vojnika, (naravno Hrvatskih, moja opaska, Otpora.).

Godina 1919. 25 ožujka – Zatvoren je predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić i zadržan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci. 28. lipnja na Konferenciji za Mir u Versaille-u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski kraljeski ministar Vesnić i kao delegat na Konferenciji je govorio o “Oslobodjenim krajevima Srbije” da ni jedinom riječi nije spomenio Hrvatsku. Pa i zašo bi!? Treba slijediti Ilije Garašanina “Načrtanije”: gdje je Srbin, tu je Srbija.

Godina 1920. – Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva – Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kretko vrijeme postao najjača radnička organizacija.

Godina 1927. 23 siječnja – Izabran je na izborima Dr. Ante Pavelić oblasnim zastupnikom. Na prvom nastupu dao je izjavu, u kojoj je tražio da se svi zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama pozovu u Hrvatski Sabor i proglase podpunu samostalnost Države Hrvatske. (Tako je učinio i postupio dr Franjo Tudjman u lipnju 1991. godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz Njega odcijepio od Jugoslavije Hrvatsku i proglasio ju Neovisnom Državom Hrvatskom, mo. Otporaš.)

11. rujna – Dr. Ante Pavelić izabran je za narodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.

28. listopada – Pročitao je narodni zastupnik Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu izjavu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću (dr. Ante Trumbic, Ivan Meštrović i Frano Supilo su bili prvi pokretači osnivanja jugoslavenskog odbora u Parizu 1915. god. moja opaska, Otporaš.) i njmu, u kojoj u ime Hrvatskog Bloka izjavljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazočnost, moja opaska.) u Beogradskoj Skupštini ne znači priznanje države – Srba, Hrvata i Slovenaca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. (Dr. Ante Trumbić je bio prvi predsjednik Jugoslavenskog Odbora i potpisnik poznate Krfske Deklaracije, ministar prve kraljevske vlade i prvi koji se je razočarao u koncepciju Jugoslavije. Kao razočarani Jugoslaven, 1936. god. piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću: Dr. Paveliću, dajem vam ključe kojima sam ja stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja opaska, Otporaš.)

7. prosinca – Dr. Ante Pavelić brani u Skoplju na sudu makedonske rodoljube protiv kojima je bio poveden po srbijanskim zakonima kazneni postupak radi pripadnosti makedonskoj oslobodilačkoj organizaciji. Iz gore navedenog se mogu uočiti dvije stvari: (1) Da se spominje Nezavisna Država Hrvatska = NDH i (2) da je dr. Ante Trumbić kao stvaratelj Jugoslavije postao prvi razočarani Jugoslaven. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25272&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:40 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (3)

Nastojat ću u kratkim crtama ići redodljedom dogadjaja od svršetka WW1 koji su vezani za dra. Antu Pavelića i za uzroke osnutka USTAŠKE organizacije.

Godina 1928.

20. lipnja – U Beogradskom parlamentu Srbijanac Puniša Račić puca na hrvatske narodne zastupnike ranivši vodju hrvatskog naroda Stjepana Radića. Tom zgodom su poginuli narodni zastupnici Pavle Radić i Djuro Basariček. (Dr. Ante Pavelić je bio tu u dvorani, nasloljen na zid kod ulaznih vrata. Tada je on, dr. Pavelić, rekao jednom Hrvatu koji je bio uz Pavelića: Mi nemamo šta više raditi ovdje u Beogradu. Moja opaska, Otporaš.) Novinar i dopisnik VUS-a Mato Rajković (alijas Mile Sertić, kapetan Udbe, odnosno Ozne, koji živi u Zagrebu i djeluje kao novinar, Ivan Prusac Tragedija Božidara Kavrana…) je o toj temi (zločinu) rekao u svojim feljtonima “Povijest na Optužničkoj Klupi (6)” od 18 ožujka 1970. godine:…“Odlučio sam se za inostranstvo (dr. Pavelić je znao bolje hrvatski nego što ga ovaj Oznaš Rajković citira, inozemsto bi se reklo hrvatski, moja opaska.) i upotrebu sile…” ...”tek onda kada je Puniša Račić pucao u skupštini u Beogradu na Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike.”

8. kolovoza – Umro je vodja hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić od zadobivenih rana prigodom atentata izvršenog u beogradskom parlamentu. Sve ove podatke ako netko želi može pronaći preko interneta ili u knjižnicama, ali nije zgorega kadkada poredati ove dogodovštine jednu do druge, kako bi se imao što bolji pregled istih. Što više i točnije poznajemo činjenice, lakše ćemo doći do uzroka zašto je došlo do Ustaškog Revolucionarnog Pokreta. Opisane činjenice su se dogadjale. Nacionalna napetost je iz dana u dan sve više rasla. U toj tada, 1928. godini, nacionalnoj napetosti, poslije smrti Stjepana Radića, šta su Hrvati tada trebali poduzeti?! Otići u SKJ i pristupiti Titi koji je od nas Hrvata htio stvoriti Jugoslavene?! Otići u SKH kod Andrije Hebranga koji je tada bio nepoznanica, kako na nacionalnoj ljestvici tako i na političkoj. Prigrliti status Quo i pomiriti se činjenicom da su nas Srbi oslobodili, kako je to izjavio srpski ministar Vesić 28 lipnja 1919. godine na konferenciji mira u Versaille-u i postati katolički Srbi?! To je upravo to što su neprijatelji Hrvatsko Državotvorne Ideje htijeli tada, a i danas ih ima koji tako misle. Na svu sreću bilo je vatreni Hrvata okupljeni u HPRO = Hrvatska Pravaška Revolucionarna Omladina na čelu sa dr. Branimirom Jelić koji su potpuno drugačije mislili: Mislili su Hrvatski. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25277&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:41 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (4)

Poslije krvoprolića 5 prosinca 1918 godine, srpski kralj A. Koradjordjvić je dao Hrvatima veliku praznu čašu u kojoj se je gomilao i rastao hrvatski GNJEV. Poslije ubojstva Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, dr. Ante Pavelić je izjavio da sa borba nastavlja za otcijepljenje Hrvatske od srpske dinastije i dominacije. Čaša se puni hrvatskog gnjeva; kako je rekao za odlučne ljude francuski pisac Cyrano de Bergerac (1619-1655): ” On n’abdique pas l’honneur d’etre une cyble “…” Ne odustajem od časti da postanem meta “. Ova izreka bi se mogla primijeniti na svakog upornog i uspijelog čovjeka u svojim idejama. Za dr. Antu Pavelića se može rerći da je on imao svoju uspavanu ideju, koja se je počela u njemu buditi i razvijati prilikom svih srpskih napada na sve što je Hrvatsko i Hrvatima sveto. Tako on, dr. Ante Pavelić, 3 rujna 1928. godine, ni puni mjesec dana poslije ukopa Hrvatskog Vodje Stjepana Radića, osniva u Zagrebu sa svojim istomišljenicima “Hrvatski Domobran”. To ime, kasnije, za vrijeme drugog svjetskog rata, bilo je službeno ime Hrvatske regularne vojske, Domobran(i), kojom je u početku rata zapovjedao, najprije časnik austrohugarske vojske, zatim pukovnik jugoslavenske kraljevske vojske Slavko Kvaternik, da bi kao opunomoćnik dr. Ante Pavelića proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH, 10 Travnja 1941. godine i, kao povjerljiva Poglavnikova osoba, postao zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS, s naslovom “Vojskovodja” kojega, u svom feljtonu u VUS-u od 18 ožujka 1970 god. Mato Rajković nazivlje “…vrlo teškim ratnim zločincem…”

Prošlo je deset (10) godina od ujedinjenja sa Srbijom. Hrvati su nevoljno stupili u taj savez; i uvijek gajili ideju u ravnopravnosti i nadu da smo mi svoji na svome, što se nikada nije ostvarilo. Srbi su sa druge strane mislili kako su nas Hrvate oni “oslobodili” i da smo mi katolički Srbi. Kako se ta srpska želja nije olako i nikako ostvarivala, pa čak ni likvidacijom hrvatskih zastupnika u njihovoj skupštini 20 lipnja 1928. godine, srpski kralj Aleksandar Karadjordjević je 6 siječnja uništio ustavno stanje i proglasio Diktaturu. Najbolje tu odluku ukidanja ustava i uvodjenje Diktature objašnjava u svojoj knjigi na francuskom jeziku Svetozar Pribičević: La Dictature du Roi Alexandre, Diktatura Kralja Aleksandra. To je upravo taj Svetozar Pribičević koji je, kao prečanski Srbin, u ime Narodnog vijeća, na pladnju 1 prosinca 1918. godine, “darovao” Hrvatsku srpskoj dinastije. Zbog svojih prijateljkih veza sa Stjepanom Radićem i drugim hrvatskim zastupnicima, poslije proglašenja Diktature on pada u nemilost kod kralja Aleksandra, te biježi i spašava svoju glavu u Francuskoj, gdje i umire 1936. godine.

Već 7 siječnja 1929. dr. Ante Pavelic osniva Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju Ustasa, HROU, koju se je kasnije promijenilo u ” HRUO ” sa geslom: “Ljuta trava na ljutu ranu”. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25292&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:42 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (5)

Dok narod hoće da bude narod, dotle će biti i za svoju državnu samostalnost i nezavisnost, rekao je Otac Domovine, dr. Ante Starčević. Po svim poznatim nacionalno hrvatskim postupcima i nastupima dr. Ante Pavelića, moglo be se reći da je on doslovno u svoj rad uzeo gore navedenu izreku Otca Domovine dr. Ante Starčevića. Kako se je pričalo po Zagrebu u ono doba, i kako je to opisivao dr. Branko Jelić u svojoj novini “Hrvatska Država” koju je uredjivao i izdavao u Njemačkoj sve do svoje smrti, da je dr. Ante Pavelić bio potpuno opsjednut idejom za Državom Hrvatskom. Poslije prvog svjetskog rata političke prilike nisu bile povoljene za Hrvate niti su išle u ikakav prilog Hrvatske. Sa svojim dizanjem ruku u znak predaje sa poznatom izrekom “Mama mija” Italija je dobila Londonskim tajnim ugovorom iz 1915. godine Istru i dio Dalmacije, što je Antu Pavelića najviše smetalo.

Evo šta o tome kaže Mato Rajković u svojim feljtonima u VUS-u od 18 ožujka 1970. god. “Povijest na Optužničkoj Klupi (6) “: …”Doktor Pavelić je skupa s dokturom Skruljom bio izaslan u Pariz 1927. godine na kongres gradova. Na putu za Pariz zaustevio se u Beču gdje se sastao sa generalom Sarkotićem, pukovnikom Dujićem i (Gustav,mo opaska. Otporaš.) Perčevićem…U Petričevićevoj arhivi, na primjer, U jednoj promemoriji te grupe, u aktu od 2 Vlll 1928, govori se o borbi za uspostavu nezavisne države Hrvatske, koja će obuhvaćati sva svoja etnička i povijesna područja. Ali glede Dalmacije, zaključuje ovako: ” Dalmacija svakako imade NAROČITI POLOŽAJ (podvukao pisac, Mato Rajković) te bi u svakom pogledu bila zajamčena jednaka prava Talijana i Hrvata, to jest tome mora biti glavna misao vodilja, da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako dalmatinskih Hrvata, tako i dalmatinskih Talijana”. Ako se sadržaj ove izreke uzme u analizu, doćićemo do zaključka da se je vlada drugod rata predsjednika Franje Tudjmana za drugu Hrvatsku Državu takodjer zalagala ovakovim načinom da dodje “da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako Kninskih Hrvata, tako i Kninskih Srba. Otporaš osobno ne vidi ništa loše u gore navedenoj izreki, dapače, jedan veliki demokratski izražaj dr. Ante Pavelića i još jednu veću brigu za hrvatske krajeve koja je Italija zaposjela kao svoje poklonom Londonskog Tajnog Ugovora iz 1915. godine. Mate Rajković to tako ne analizira. On to vidi i analizira stavom KPJ koja je u svojem programu imala cilj kako naturiti fašizam na dr. Antu Pavelića i na USTAŠTVO preko kojeg i na cijeli Hrvatski Narod, uzimajući ovu izreku kao podlogu hrvatskog fašizma. Dr. Ante Pavelić odlazi u Emigraciju 17 siječnja 1929. godine, a već 22 travnja u Sofiji podpisuje sa makedonskim predstavnicima u ime Ustaške Organizacije “Sofijsku Deklaraciju”.

Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25300&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:43 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (6)

Dr.Ante Pavelić osniva sa svojim istomišljenicima Ustaški Pokret sa lozinkom : Ljutu travu na ljutu ranu. U to nezadovoljno doba za Hrvate nitko nije mogao predvidjeti domet ovih riječi, šta će se kasnije, tj. poslije 12 i više godina dogoditi. Uzevši ovo razdoblje od 12 godina u razmatranje, korak po korak, doći ćemo do zaključka da se je srpski kralj Aleksandar Karadjordjević sa svojom svitom u kraljevskom dvoru, pošeo pripremati kako će do temelja obračunati sa Hvatima i iskorijeniti kljicu svakog HRVATSTVA. Diktatura je tu, osnovana i na noge postavljena. Sada ju treba srpskom diktaturom okrutno sprovoditi u djelo sa svim državnim aparatom. Počimaju zabrane hrvatskih obilježja, znakova, itd. Svi znakovi hrvatstva se službeno brišu; jezik, zastave, folklor i slično. Ime bivše države SHS ne postoji, iako se je kroz to ime moglo malo naslućivati sa onim “H” da još Hrvati postoje. Od uspostave srpske diktature i promijene imena države sa SHS u kraljevina Jugoslavija, za “zaštitu države” hravtsko ime je izvan zakona i zabranjeno je. Do ove diktatute i promijene imena državi, za sigurno nije došlo zbog srpstva i zbog Srba, nego isključivo zbog Hrvata i njihovih teznja za slobodnom i nezavisnom Državom Hrvatskom.

Da se narodu dadne do znanja da diktatura funcionira jako dobro, već 17 srpnja 1929. godine srpski kralj Aleksandar po zakonu “za zaštitu” države osudjuju u Beogradu dr. Antu Pavelića i Gustava Perečca na smrt u odsutnosti. Smrtne kazne su dobivali i neki makedonski rodoljubi iz organizacije VMRO, poimenice Vanca Mihailev je po istom postupku kao i Pavelić, osudjen “za zaštitu” države na smrt. Ante Pavelić neumorno traži istomišljenike državotvorne Hrvate u borbi za Oslobodjenje Hrvatske od srpske dominacije. Zadržava se jedno vrijeme u Austriji, Beču, sve dok mu bečka policija nije pokucala na vrata i rekla: ” Uskraćujemo vam azil “, bez ikakovog daljnjeg obrazloženja. Dakle, po ovome se može vidjeti da diplomacija diktature srpskog kralja Aleksandra “funcionira”.

Od tada Ante Pavelić najviše sprovodi svoje vrijeme u Italiji, organizira logor vojničke naravi, u kojima se treniraju Hrvati Ustaše za osloboditi Hrvatsku. Već u početku 1930. godine osnovan je prvi Ustaški logor u emigraciji u mjestu BOVEGNO, u provinciji Brescia. To nije izmaklo oku srpskom kraljevskom policijskom doušniku Vladi Milićeviću, koji je sa svim državnim vezama progonio i uhodao kretanje Hrvatskih Ustaša. Ali, i sa druge strane, naše hrvatske, ili ako hocete, Pavelićeve strane, skoro svaki pokret ovog Vlade Milićevića je bio Paveliću više-manje poznat, tako da bi se Ustaše mogli na vrijeme prebaciti na drugo još Vladi Milićeviću nepoznato mjesto. Tako, u tom cik-caku, moglo bi se reći, da je Ante Pavelić proživljavao godinu 1930-tu. Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25335&kategorija=0

Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 6:47 pm; ukupno mijenjano 1 put.

Postano: čet svi 14, 2009 6:44 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (7)

Dr. Anti Paveliću je bilo nepunih četrdeset godina kada se je odlučio boriti za Hrvatsku iz emigracije. Bilo je teško ići njegovim stazama. Da, bilo je teško ići njegovim stazama. Staze Ante Pavelića i u to doba uski krug njegovih istomišljenika su bile staze revolucionarnog puta i revolucionarnog karaktera za oslobodjenje Hrvatske. Mnogi su pisali o Anti Paveliću, o Ustašama i o svemu onome što je proizišlo iz Ustaške ideologije, ali rijetki su oni koji su pisali o tim teškim stazama, još manje koliko je u to doba bilo dobri/loši staza za osloboditi Hrvatsku od monarhisticko/srpske Jugoslavije. Svakako da je bilo “linija lakšeg otpora” koje su čekale da im netko drugi, sa strane, na srebrenom pladnju, donese Slobodnu i Nezvisnu Državu Hrvatsku. Te linije su išle linijom srpskog zakona “za zaštitu države” gdje je bilo protizakonito isticati hrvatska obilježja bilo koje vrsti, osobito naš dragi barjak: CRVEN, BIJELI, PLAVI, TO JE HRVAT PRAVI.

Borba za oslobodljenje Hrvatske se ne može voditi bez barjaka. Barjak smo već imali, mnogi u svojim skrovištima i ladicama, ali bez vojske. Dakle, sada je trebalo stvarati vojsku koja će taj naš sveti barjak hrabro i visoko nositi, kao i sve druge vojske svijeta. Da bi se to postiglo, trebalo je ići korak po korak. Prvi korak je već napravljen osnutkom Hrvatskog Ustaškog Revolucionarnog Pokreta u siječnju 1929. godine. Sada se treba stvarati i u djelo sprovesti drugi korak Pokreta koji je prikupljanje Hrvata Dobrovoljaca u tu našu hrvatsku vojsku izvan Hrvatske. Evo šta o tome kaže Oznaško/Udbaški novinar Mato Rajković u svojim VUS-u feljtonima od 18 ožujka 1970 godine: ” Doktor Pavelić je tražio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristaše koji ne misle svojom glavom i koji nemaju dar prosudjivanja…”…” Ustaški pokret u Italiji je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta, većinom iz naših pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik…Broj Ustaša iz Hrvatskog Zagorja, Slavonije, Srema, Gorskog kotora i Korduna, bio je neznatan.”

Gledajući danas poslije 70-80 godina, u ovu karakteristiku koju nam je predočio Mato Rajković, može se nedvojbene reći da su tada Hrvati bili Hrvati i žrtve srbokraljevske diktature bilo u kojoj pokrajini Hrvatske. Nije ih se pitalo niti prozivalo po provinciji, nego po državotvornom hrvatskom osjecaju. Sada bi se, i to sa velikim pravom, mogle velike pohvale pripisati dr. Anti Paveliću, koji je u svojim državotvornim vizijama imao na umu isključivo Hrvate bez ikakovih provincijalnih prozivki. Ustaški pokret u emigraciji još nije “propupio” niti se je još dovoljno razgranao, beogradsko/kraljevske vlasti vrše svoj teror i pritisak nad Hrvatima.

Žrtve se povećavaju. 18 veljače 1931. godine u Zagrebu je ubijen hrvatski političar i učenjak dr. Milan Šuflay. To ubojstvo je počelo otvarati oči Hrvatima (ponekim) koji još nisu uopće znali za postojanje Ustaškog Pokreta, ali su zato uvidjeli kuda ide srpska kraljevska diktatura. U idućem opisu izlaze Ustaška Načela. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25359&kategorija=0

Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:09 pm; ukupno mijenjano 1 put.

Postano: čet svi 14, 2009 6:45 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (8)

Kada je dr. Ante Pavelić osnovao Ustaški Pokret 1929. godine, da li je on tada slutio da je Ustaški Pokret poistovjećen sa hrvatskim imenom i sa Hrvatskim Narodom!? Mnogo koješta se može pregovarati dr. Anti Paveliću, ali za sigurno mu se ne može pregovoriti da nije volio Hrvatsku. Za tu ljubav prema Hrvatskoj je osnovao Hrvatski Revolucinarni Pokret Ustaša, jedina u to doba hrvatsko/državotvorna organizacija, kojoj su falile sve moguće državničke prakse i iskustva. To je donekle i moglo bi se reći potpuno razumljivo, jer nismo imali svoje vlastite države Hrvatske sa uhodanim državničkim aparatom i iskustvom. Zato je sve to palo za brigu i na ledja dru. Anti Paveliću. On je uzeo vrlo jako ozbiljno osnutak Ustaškog Pokreta. Da bi ovaj mogao djelotvorno služiti osnovanoj svrhi, dr. Ante Pavelić izradjuje USTASKA NAČELA. Ja ću ih ovdje u nastavcima iznositi u originalu kako su bili zamišljeni, tiskani 1 lipnja 1933. godine i (djelomično) u djelo sprovodjeni. Cijenjenim GN, komentatorima i čitateljima (d)ostavljam na raspolaganje da stavljaju svoja zapažanja na svaku i pojedinu točku, misao, riječ što je bilo dobro a što loše u ovim Ustaškim Načelima za Hrvatski Narod i njegovu drzavu koju on tada nije imao, a trebao ju je imati. Samo tako i jedino tako možemo doći do identične ideje i potrebe za osnivanje Ustaškog Pokreta, a ne one ideje koju nam naš neprijatelj sustavno i prisilno prišiva.

“NAČELA HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA”

I.) Hrvatski narod jest samosvojna narodna (etnička) jedinica. On je narod sam po sebi, te u narodnosnom smislu nije istovjetan ni s jednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda.

II.) Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1 400 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. Toga imena ne može i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

III.) Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime Hrvatska. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom.

IV.) Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su posebna pokrajinska imena imale dijelom još prije dolaska Hrvata, a druga su pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema prava, da bilo koju od tih pokrajina svojata za sebe.

V.) Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek učinio.

VI.) Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao potpuno izgrađen (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu državu sa svima obilježjima državnosti.

VII.) Svoju vlastitu državu Hrvatsku osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još potpuno nesređeni (neorganizirani), hrvatski je narod održao kroz sve vijekove pa do konca svjetskoga rata, a nije je se kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata, bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ili to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskoga rata tuđinska sila spriječila, da dalje vrši svoja vrhovnička (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi Hrvatskoj.

VIII.) Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj Državi Hrvatskoj na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja. Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državnopravne obveze iz sadašnjosti, niti iz prošlosti, koje nisu u potpunoj suglasnosti sa ovim načelima, niti će se na takove u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obazirati.

IX.) Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja ne može i ne smije biti sastavnim dijelom u ni jednom obliku ni jedne druge države ili bilo kakove ine državne tvorevine.

X.) Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet) po kome on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

XI.) U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države odlučivati ni jedan strani narod, ni država.

XII.) Seljaštvo je temelj i izvor svakoga života, ono samo po sebi i sačinjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vršilac svake državne vlasti u Hrvatskoj Državi. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i podrijetlo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskoga podrijetla, ni krvi, već je doseljeni stranac.

XIII.) Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u Hrvatskoj Državi vlasništvo su naroda, te je on jedini vlastan s njima raspolagati i s njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske Domovine, napose njezine šume i rude, ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja može biti vlasništvo samo onoga, koji je obrađuje sam sa svojom obitelji, t. j. seljaka.

XIV.) Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u Hrvatskoj Državi rad označuje stupanj vrijednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnoga narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego samo dužnosti prema narodu i državi, koje jedino daju svakome pravo na osigurani život.

XV.) Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je na odgovornost. Svatko, tko u ime naroda ili Države vrši javne poslove bilo kakove vrsti, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela i propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem svake djelatnosti u posebničkom (privatnome) životu svakog pojedinca, člana hrvatskoga naroda.

XVI.) Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegove gospodarske snage u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni i kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju nauke, znanosti i prosvjete. Veleobrt, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica u sveukupnom seljačkom i općem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje časnoga rada, te vrelo dostojnoga života, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

XVII.) Skladno gajenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnog života, zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takove, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja cjelokupnog hrvatskog naroda, te opstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Na ovim načelima temelji Hrvatski ustaški pokret svoj rad i borbu, te kroči otvoreno i odvažno naprijed k cilju, t. j. k potpunom oslobođenju hrvatskoga naroda i uspostavi samostalne i Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom ustaškom stanu dana 1. lipnja godine 1933.

Ustaški Poglavnik : dr. Ante Pavelić, v. r.

Za sada ovoliko. Razglabajući o ovim Hrvatskim Ustaškim Načelima trebamo se pitati: Da li smo mi Hrvati u prošlosti imali neka državotvorna NAČELA, i ako jesmo, GDJE SU??? http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25376&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:48 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (9)

U domovini srpski teror ne prestaje, pove-ava se. Hrvatskom narodu treba: “Plug i brana Hrvatu su hrana, a Ustaša to mu je obrana.” Poslije ubojstva dr. Milana Šuflaya, srpska kraljevska diktatorska vlast ne prestaje s ubijanjem Hrvata. Već sutra, 19 veljače srpske vlasti su objesile Antuna Pogorelec zakonom “za zaštitu države”. Čije države? Naravno Srpske. Hrvatska čaša GNJEVA se puni. Hrvati u Argentini, u Buenos Airesu osnivaju organizaciju “Hrvatski Domobran” i pokreću novinu mjesečnik pod imenom “Hrvatski Domobran”. U Belgiji, gradu Seraingu gdje je bilo mnogo Hrvata, okupljaju se i osnivaju “Hrvatski Savez za Slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku”. U Ameriki oni Hrvati koji su u tu zemlju došli sa Austrijskim i Madjarskim putovnicama kao Austrijanci i Madjari, a ne Hrvati, počeli su se okupljati u hrvatska društva, učlanjivati u “Hrvatski Domobran”, upoznavati američku vlast sa srpskim terorom nad hrvatskim narodom u domovini Hrvatskoj; sve to srpska kraljvska vlast pomno prati i svako izraženo hrvatstvo sudi po zakonu “za zaštitu države”. U Beogradu je obješen 11 kolovoza 1931. godine hrvatski borac Ivan Rosić kao Ustaša, iako nije bio Ustaša, a u našem glavnom gradu Zagrebu obješeni su 25 rujna iste godine Marko Hranilović i Matija Soldin kao Ustaše. Svi ovi zločini su povod Hrvatskim Ustaškim Načelima.

Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25387&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:49 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (10)

Dr. Ante Pavelić je uvidio da je u politiki vazna dinamika dogadjaja, koja je smisao povijesnog razvitka, a ne nikakovih zasluga. Kako smo već rekli da je dr. Ante Pavelić imao ustaške logore/ poligone za treniranje Ustaša u Italiji i u Madjarskoj. Najpoznatiji od svih je bio Janka Pusta u Madjarskoj. Jugoslavenske vlasti su vršile svake moguće pritiske na ove dvije zemlje da zabrane svako djelovanje “ustaških terorista”. Pavelić je imao razgranate Ustaške ćelije po svoj Hrvatskoj, i već početkom 1932. godine on se titularno podpisije: Poglavnik dr. Ante Pavelić. Ustaška Hrvatska Revolucionarna Organizacija UHRO i pod tim imenom 1932. godine službeno imenuje dr. Andriju Artukovića “urpavnim i nadzornim zapovjednikom “svih Ustaških organizacija na području Hrvatske. Dr. Artuković je bio odvjetnik i imao svoj ured u Gospiću. Tu je on sa Jozom Dumandžićem i Markom Došen razgranao vrlo uspješnu rodoljubno hrvatsku djelatnost. Ante Brkan je djelovao u Zadru.

Ovdje je potrebno istaknuti da je Zadar u to vrijeme pripadao Italiji tako da putovanje hrvatskih djelatnika iz Italiji u Zadar i dalje nije bilo u pitanju niti problematično. dr. Andrija Artuković i Ante Brkan iz Zadra su usko suradjivali i uskladjivali sve Ustaške veze zajedno. Srpsko/kraljevska šestosiječanjska diktatura ne miruje. U Beogradu je obješen 21 travnja Ustaša Franjo Zrinski. 7 lipnja je izvršen atentat na hrvatskog političara dr. Milu Budaka, kojom prilikom je bio jako teško ranjen. Hrvatska Čaša GNJEVA se puni. Kraljevska srpska vlada ponovno vrši pritiske na Italiju da dru. Anti Paveliću i Ustašama zabrane svaku djelatnost protiv Jugoslavije. Mussolini je kroz duple naočale pregledao sve Ustaške aktivnosi u Italiji i u Madjarskoj, te došao do zaključka da je to jedna ultra nacionalno hrvatska revolucionarna a ne ideološka organizacija koja bi njemu, Mussoliniju, mogla u bilo čemu ideološki naškoditi u fašističkom smislu. Zato Mussolinijova vlada nije mnogo obraćala pažnje jugoslavenskim prijetnjama/molbama a niti Ustaškom treniranju u Italiji. Ne bar za sada.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se odlučuje na akciju te se sastaje u gradu Rijeci 2 rujna 1932. godine sa Vjekoslavom Servatzyjem i Adrijom Artukovićem. I ovdje je potrebno spomenuti da je u to vrijeme Rijeka bio pod talijanskom vlašću, dogovorom i sporazumom Londonskog Tajnog Ugovora iz 1915., pa su se Hrvati mogli slobodno šetati. Takodjer je ovdje važno istaknuti da te hrvatske gradove nije Poglavnik dr. Ante Pavelić prodao, poklonio, darovao 18 svibnja 1941. godine Mussoliniju. To je Italija dobila tajnim Londonskim ugovorom iz 1915 godune.

Na tom sastanku u gradu Rijka se je odlučilo da se kraljevsku Jugoslaviju pod svaku cijenu uzdrma puškom i bombom. Poglavnik šalje dvije grupe Ustaša, jednu iz Belgije: Rafu, Ranka Boban, Antu Pejakovica, Milu Barišića,  U iducem opisu cu nastojati malo opsirnije opisati Licki Ustanak iz 1932. godine. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25413&kategorija=0

Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:10 pm; ukupno mijenjano 1 put.

Postano: čet svi 14, 2009 6:50 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (11)

Iako sam nastojao u kraćim crtama ići kronološkim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaškog Pokreta, ukazuje se potreba… da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Molim da se ovo uvaži i uzme u obzir! Kurt Adelfels kaze: “Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cillju,realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha, tisak “Iskra” Vinkovci, 1969.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelić ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je najprije ustati. Radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I baš upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. U kratkim crticama iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Crne Legije Mile Barišić. Godine 1962. u Parizu je umro hrvatski prijatelj, francuz Georges Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevica u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Zvonimira Pospišila, Miju Kralja i Ivana Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolinici, javila mi je da je umro i da bi željela da ja budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Matrić iz Madrida je vodio pogrebnu službu. Mene je zapala dužnost nositi i položiti hrvatska odlikovanja (ukupno četiri (4) mala jastučića) u kojima su ta odlikovanja bila da ih stavim na sanduk prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan sudionik velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije Ranko Boban. U idućem nastavku ću opisati priče koje sam šuo od Mile Barišića. Teror beogradske čarsije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata koje vrše njegovi zandara. Sve to skupa puni čašu hrvatskog GNJEVA.  Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25465&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:51 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (12)

Bruno Bušić – kratko prije svoje smrti – je rekao slijedeće: ” Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska svijest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti smisao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze izmedju hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etniških granica”. Iz Hrvatski Tjednik, 10.4.1979, st. 6.

Istini za volju tako je to bilo u početku onoga vremena kada se je čaša hrvatskog GNJEVA počela puniti, tj. odmah od 1 prosinca 1918. sve do ubojstva Stjepana Radića, te još gore od šestosiječanjske diktature 1929. god. Samo što nije istina je to što su razni “majstori i povjesničari” to izvrćali onako kako su to oni htijeli ili kako je to partijska linija htijela. Sve se je to pisalo s jednim ciljem: da se omalovaže želje, zahtijevi i borba Hrvata za njihovom slobodnom državom Hrvatskom. To se je sustavno činilo preko svih mogucih sredstava. Citirat ću neke stavke iz spomenutog “Hrvatski Tjednik” koje je Bruno Bušić spominjao u jednom “pamfletu” iz 1978. godine, prije mučeničke smrti: “… Fikreta Jelić-Buntić radila je na ovoj monografiji skoro punih petnaest godina, pa je stoga razumljivo da knjiga obiluje mnogim podatcima, koji su i najupućenijem čitatelju, slabo ili nikako poznati…” Autorica je olako dopustila da je zavedu “istražni i sudskih materijali narodne vlasti (zna se čije Otporas.) iz procesa održanih jednom broju glavnih nosilaca ustaškog režima”. Tako ona, Fikreta Jelić-Buntić, ustvrdjuje da su ustaše, u svojoj isključivosti i mržnji, najveću važnost polagali “na objašnjavanju opravdanosti upotrebe sile svih sredstava prinude i terora u postizanju glavnih ciljeva pokreta”, te da je “parola osvete davala (je) osnovni ton i u obuci kadra i u samoj propagandi” (str.26) Tu svoju tvrdnju ona potkrepljuje citatima iz Ustaše, vjesnika hrvatskih revolucionaraca, u kojima se kaže: “Revoluciojom, krvlju i oružjem treba srušiti tudjinsku tiraniju i uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku. U tu svrhu kupe se borci u revolucionarne ustaške redove, za taj cilj opremaju se i naoružavaju ustaše. Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija znade uzroke nesreće, nu znade i sredstva, kojima se stiče sloboda, spas i sreća hrvatskog naroda. U tom cilju, na tom putu, pregaziti će sve zapreke čvrstom oružanom rukom. Ustaša, veljača 1932 god.

Fikreta Jelić-Buntić citira iz Ustaše iz listopada 1932. god. (odmah iza Liškog Ustanka, moja opaska,) u kojem se napadaju svi oni “koji ne znaju i koji neće da znadu, da je doba papirnate i jezične borbe prošlo, da ništa nije koristilo, da sada vodi i da će voditi glavnu riječ požrtvovanost, revolveri, bombe i oštri bodeži hrvatskih ustaša(…)”, a pri tome potpuno zaobilazi činjenicu da je u to vrijeme, a i mnogo godina kasnije komunistička promidžba imala ista obilježja i da je ustvrdjivala iste neosporne činjenice u čemu se posebno isticao Proleter, glasilo Centralnog Komiteta Komunisticke Partije Jugoslavije, koji je izlazio od 1929 do 1942. Radi ilustracije navodimo nekoliko citata iz Proletera, kojemu je jedno vrijeme bio urednik Josip Broz Tito. ” Mase radnog naroda dovedene do nezapamćene bede i nevolje pljačkaškom kapitalističkom i veleposjedničkom politikom velikosrpske (ovo nije Srbin pisao, jer on nebi protiv srpstva pisao, moja opaska) vojno-fašističke diktature i privrednom krizom dižu se na borbu protiv vlade krvavog kralja Aleksandra posljednog. Po čitavoj zemlji valja se talas protesta protiv zločinačke vojno-fašističke diktature. (Upravo poradi te diktature pritiv hrvatskog naroda je osnovana organizacija USTAŠA o kojoj se mora više i istinitije znati. Čaša GNJEVA se puni, moja opaska.) Usprkos zabrana održavaju se sastanci i zborovi, sve češće”…” Svi kao da očekuju dan opšte osvete, dan kada će otpočeti opšta i odlučujuća borba protiv omrženog režima. (…) U takvim slučajevima radnicima i seljacima treba tumačiti, da nije dovoljno ako se sa stisnutom pesnicom u džepu čeka neki osvetnički dan”…”Vojnofašistička diktatura neće se raspasti automatski sama od sebe. Svrgnuće velikosrpske voj.fas. diktature neće se izvršiti na taj način što će jednog lijepog dana da se dignu mase same od sebe na oružani ustanak. Oružani ustanak masa se mora pripremiti i to uporno i sustavno. Put koji vodi ka oružanom ustanku masa je uvlačenje njihovo u svakodnevnu borbu za pojedine i djelomične zahtjeve, širenje i jačanje te borbe i podizanje njeno na stupanj opće borbe protiv duktature”…” Uzdaj se u se i u svoje kljuse”- veli narodna poslovica. Proleter, broj 2, veljaca 1933. god.

Molim cijenjene čitatelje da analiziraju što su Ustaše htijele i zašto su se borili, kao i to što su komunisti htijeli i zašto su se oni borili. Ovo neka ne bude ili budu neka “propicavanja”. Neka ovo budu naše analize iz prošlosti kako bi svrhodnije znali reći: Tko je bio za Hrvatsku Državu i uvijek spominjao njeno izvorno ime Hrvatska, a tko je bio protiv nje i nikada nije spominjao njno izvorno ime Hrvatska. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25482&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:53 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (13)

U prošlim opisima iznijeli smo 17 točaka Hrvatskih Ustaških Načela, koje bi mogli nazvati: Hrvatska Nacela. Sada iznosimo USTAV Ustaških Načela. Koncem ljeta 1932. godine Poglavnik je poslao deset istreniranih Ustaša u Velebit da dignu ustanak. Taj ustanak je bio više simbolične nego opće naravi. Zašto simbolične?! Kada sam se u subotu 3 prosinca 1977 godine u Los Angelesu sastao sa dr. Andrijom Artukovićem, imalo smo priliku o mnogim stvarima pričati. Pošto sam znao da je on za mene kao i za mnoge druge Hrvate Encikopledija dogadjaja Ustaškog Pokreta i Velebitskog Ustanka, izmedju mnogih pitanja pitao sam ga i da mi kaže nešto o tom ustanku. Ja sam u časopisu ” Otpor ” br. 1. 1988 godine dao kratki osvrt razgovora sa dr. Artukovićem. Sada ću navesti neke stvari kako bi se dalo malo više svijetla sa naše hrvatske strane o tom ustanku, a ne uvijek sa neprijateljske strane.

Ja sam bio odvjetnik u Gospiću, priča dr. Andrija Artuković, i bio sam u tajnoj suradnji sa Poglavnikom i ustaškim pokretom. Mojim prohrvatskim i antidržavnim držanjem sam ubrzo postao antidržavnim elementom i kao takav bio sam na udaru. To sam javio Poglavniku koji se je u to vrijeme nalazio u Zadru, jer je ovaj u to doba bio pod Italijom i pod zaštitom kao medjunarodna zona. Poglavnik mi javlja da on namjerava dignuti ustanak u Dalmaciji i da ja dočekam Ustaše pod Velebitom. Oni dolaze brodom iz Zadra. Tajni kanali iz Zadra (tadašnje Italije, moja opaska.) išli su preko profesora Ante Brkana. Moja zadaća je bila pronaći sigurno i zaštićeno mjesto gdje će se Ustaše moći iskrcati, i to javiti što prije. Ja sam to mjesto pronasao i dao znak za dva sata u jutro sa pet puta uzeci sibicu. Ovaj prvi u nizu revolucionarnih poteza je uspio bez ikakovih smetnji i problema; ali nikako nisam mogao shvatiti zasto ustanak u Dalmacije a ne negdje drugdje, dok nisam u jesen 1932. godine došao u emigraciju i sa Poglavnikom o tome pričao.

Koliko se sjećam Andrija Artuković mi je pričao da je brodom iz Zadra došlo deset Ustaša koji su se razdjelili u dvije grupe, svaka po pet Ustaša. U prvoj grupi su bili, koliko se Andrija Artuković sjeća, Petar Sarlija, Mile Barišić, Ventura Baljak, Stipe Devčić i Rafajel Boban. Pukovnik Mile Barišić mi je pričao 1 studenoga 1962. godine u Parizu slično, jer je bio u prvoj grupi s Rafajelom Boban koji su napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Povlačeći se prema Zadru nabasali su na pet lovaca (kakve li sličnosti sa Bugojanskim Ustancima, moja opaska.) i došlo je do vatrenog okršaja, kojom prilikom je teško ranjen Ustaša Stipe Devčić. U pomanjkanju svih potrebnih sredstava za liječenje rana, Stipino stanje se je naglo pogoršalo. Uvidjevši opasnost u kojoj se je nalazio, Stipe je izvukao ručnu bombu i stavio ju pod sebe, rekavši drugima da se udalje i da se ovako gine za Boga i Hrvatsku! Poslije praska bombe, pokupili smo Stipine posmrtne ostatke i zakopali, rekavsi: Ustaša Stipe Devčić je s nama! Od tada se govori kada hrvatski rodoljub pogine za svoj ideal Hrvatsku: S NAMA JE !!!, a ne kako je to podrugljivo meni objašnjavao gosp. Jozo Bajurin u San Franciscu 1970. godine u kući Drage Novaka, da se Ustaše time izruguju onima koje zakopavaju… U daljnom razgovoru sam pitao Andriju Artukovića da li poznaje Milu Barišića našto je on odgovorio da ga pozna i da je bio dobar borac i rodoljub, koji se je samo Hrvatskoj posvetio. Andrija nije znao da je Mile živ i da se nalazi u Francuskoj i da je pri povlačenju kod Dravograda izgubio desno oko, kao i za neke druge stvari koje sam ja čuo od dva hrvatska pukovnika Crne Legije, Joze Mamića i Mile Barišića. Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25487&kategorija=0

Zadnja promjena: gracena; čet svi 14, 2009 7:11 pm; ukupno mijenjano 1 put.

PostPostano: čet svi 14, 2009 6:54 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (14)

Ovdje ću sažeto iznijeti što mi je rekao dr. Artuković o Velebitskom ustanku, zašto je Poglavnik odlučio ustanak u Dalmaciji. Andrija Artuković je imao svoje poglede o Hrvatskoj kao i o svojoj sudbini glede izrušenja Jugoslaviji. On nije vjerovao da će ga Amerika ikada moći izručiti Jugoslaviji za optužbe koje se ne samo ne mogu dokazati, nego jednostavno zato što se ta (zlo)djela nikada nisu niti dogodila na području NDH, za koja se mene optužuje. Ali nikada ne znaš šta nosi dan a šta nosi noć, kaže dr. Artuković. Amerika ima svoje račune i kada njoj bude to odgovaralo, ona će to učiniti bez grižnje savjesti. Dok smo sami u jednoj Hotelskoj sobi razgovarali, sigurnosna služba na hodniku je čuvala, ljubezna poslužavka nas dvorila kavom i prikladnim doručkom; obadvojica smo ljubomorno jedan drugoga pitali za mnoge stvari koje su se ticale naše Hrvatske, Ustaškog Pokreta, Ličkog Ustanka, NDH, rata, njegovih dužnosti u redovima hrvatske vlade, itd. Velebitski Ustanak, priča dr. Artukovic, Poglavnik je odlučio imati u Dalmaciji kako bi dokazao URBI ET ORBI cijelom svijetu da tu žive Hrvati, da su područja koja Italija sada posjeduje hrvatska podrucja i da su to Hrvati koji dižu ustanak tu, a ne neki Talijani. To je bio razlog za Talijane i razlog za Jugoslaviju da Hrvati hoće svoju hrvatsku državu odvojenu od Srbije. Tu je dr. Andrija Artuković usporedio Bugojanski Ustanak kojeg su u lipnju 1972. godine organizirali braća Adolf i Ambroz Andrić sa drugim svojim suborcima, i da će taj ustanak imati dublji i veći povijesni domet nego velebitski ustanak. Ti momci su svojim ustankom povratili Hrvatskoj ono što je Tito povratio sa svojim istarskim i dalmatinskim partizanima.

Skoro sam bio siguran da nikada više neću imati priliku vidjeti i popričati sa dr. Andrijom Artukovićem. Tako se i dogodilo. Nikada više ga nisam vido niti pričao sa njim. Zato sam sa sobom ponio “hrpu” papira, ne da ga provociram sa istim, nego da raspravljamo o razlozima i uzrocima koji sustavno govore protiv nas i bez nas, kako bi se mogli braniti. Dr. Artuković je bio naslonjen na stolicu na kojoj je sjedio, prigurnuo ju bliže uz zid, gleda mene direktno, prodorno u oči, i kaže: Otporašu Mile Boban, mi Ustaše nismo crni! Nije Poglavnik crn! Nas su drugi ocrnili a medju te “druge” spadaju neki prvaci HSS, koji su iz ljubomore nabacivali i drvlje i kamenje na Ustaše i Poglavnika, Bobana, Luburica, mene i druge i sve one koji su nešto značili u borbi za spas Hrvatske Drzave. Kako sam već rekao, Poglavnik je htio dignuti ustanak u Dalmaciji koji je Italija uvijek svojetala za sebe, tako da Ligi Naroda dokaže da područja pripadaju onome narodu koji se tu pobuni. Za taj Lički Ustanak Italija nam se je kasnije grdno osvetila, svalivši sav fašizam na nas.

U S T A V “USTASE” – Hrvatskog Oslobodilackog Pokreta 1. ZADACA POKRETA Tocka 1.-

Ustav hrvatske revolucionarne organizacije “Ustaše”

Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25495&kategorija=0

Postano: čet svi 14, 2009 6:55 pm

Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO (15)

Da je za pregled poredati sve laži od svibnja 1945. do svibnja 1990, s užasom bi uvidjeli kolika je tu mržnja izražena protiv Ustaša i NDH. Već sam spomenuo pukovnika Crne Legije Milu Barišića kojeg sam sreo i upoznao na sprovodu Georges Besbons u Parizu 1962. godine. Poslije sprovoda on i ja smo otišli u moj stan. Mnogo smo pričali o sveme, naravno najviše o Hrvatsko. On je bio jako riječit, razgovorljiv. Slušao sam i postavljao pitanja. Sa velikim ushićenjem pričao mi je kako su srpski žandari došli u kuću njegova oca 1926-27 godine i kundecima tukli njegova oca samo zato što je po selu pričao da ima sliku Stjepana Radića i hrvatsku zastavu u kući. Ja sam tada njima rekao da ću im se osvetiti. Čekao sam tu priliku sve do 1931. godine kada sam se učlanio u Ustašku organizaciju. Tu sam upoznao mnoge, medju kojima najistaknutijeg Ranka Boban. Sa njim sam se sprijateljio i bio sam u njegovoj grupi u Ličkom ustanku. Nikada ne mogu zaboraviti kada smo napali zandarmerijsku postaju u Brušanima. Rankan je zapovijedao a mi smo slušali. Najprije smo potrgali sve telefonske žice da spriječimo bilo kakvu pomoć iz Gospica. Prišuljali smo se na odredjeno mjesto. Velika tišina. Nigdje nikoga. Na juriš, pali, ni prozori, ni vrata nisu ostala više tu. (To je bilo u noći izmedju 6 i 7 rujna 1932, moja opaska.)

Nastavlja se. http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25501&kategorija=0

Danas nedjelja 26 rujna 2021. tražeći nešto na internetu i naletih na ovih 10 opisao koje sam ja pisao na tada postojećem portalo javno.com. Po datumu ćete vidjeti kada je to bilo. ja sam 2008 godine na tom portalo otvorio stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO. Stranica je ukinuta i prestala u travnju 2010. godine. Ukupno sam imao 168 opisa. Bilo je vrlo dobrih komentara. Ove opise je prenjela neka Gracena na portal Lopus-istina.com koji više ne postoji kao ni javno.com. Šteta da osoba imenom gracena nije prenjela i komentare koji bi se mogli smatrati kao ogledalo ovih 15 opisa na stranici HRVATSKA I USTAŠTVO.

Mile Boban, otporaš.