“Stavio sam točkice poslije naslova što znači da sam ispustio ime i prezime pošaljitelja pisma kojeg sam primio…………………Mile Boban”.
Pozdrav dragi prijatelju,
Primio sam vaše pismo, pročitao i sve razumio.
Prvo hvala na lijepu pismu.
Drugo što sam htio reći sa mojom izrekom: “…mene takve stvari uveliko zanimaju…” sam htio reći da me povijest zanima, i to iz svih uglova.
Treće što se tiče vrlo cijenjenog gospodina Stipe Pilića i uvažene gđe Blanke Matković, naravno da sam mislio i na njih i na sve druge koji se bave hrvatskom poviješću, a to znači: baviti se hrvatstvom. To je velika a ne mala stvar baviti se hrvatsvom. I tu ne moramo misliti isto.
Četvrto nije niti potrebno uvijek se sa svima i sa svakim slagati.
Peto, nikada neću zaboraviti jedno pismo generala ML kojeg je on pisao Ratki Gagri, predsjedniku ogranka Hrvatskog Narodnog Otpora “Erik Lisak” u Torontu u kojem mu piše da je dobio pismo od jednog člana iste organizacije “Erik Lisak” iz Toronta u kojem piše mnoge nepovoljne stvari o Gagri i da se sa njim ne slaže u mnogim stvarima, ali kada je došlo do glasovanja, glasovao sam za Gagru, pa neka tegli.
Šesto, tako nekako bi trebali postupati i svi oni, nazovimo ih kritičarima koji skoro ništa ne rade – da ne kažem da ništa ne znaju – osim što traže dlaku u jajetu i tako sami sebi daju neku važnost da su neki “sveznadari”.
Sedmo, na takove ne treba mnogo obraćati pažnju, nego se poslužiti onom našom seljačkom izrekom koja kaže: kada imaš piljak u cipeli, zastani, izvadi piljak, obuj cipelu i nastavi dalje svojim putem.
Osmo, tu listu od pedesetorice mi je poslao iz Toronta gosp. Marin Sopta ima tome preko 30 i više godina. Ja tu listu imadem u mojim kutijama ali ju treba pronaći, a kada ju pronađem, proslijediti ću Vam je. Na toj listi od 50 bilo je najviše Srba i drugih, ali kako su se svi izražavali da su iz YU i za demokratizaciju YU.
Deveto, ne sjećam se više detalja našeg razgovora, jer se je skakalo s teme na temu, on gonio svoje, ja gonio moje, ali kod obadvojice je ostalo veliko i žarko hrvatsko srce.
Deseto, pošto nemam e-mail adresa poštovanog Stipe Pilića i cijenjene Blanke Matković, uljudno bih Vas zamolio, pošto se Vi poznajete i u prigodnim prilikama se viđate da ih u moje ime lijepo pozdravite.
Jedanaesto, mi moramo u današnjim svjetskim i političkim prilikama uvijek i na svakom mjestu isticati naš hrvatski utjecaj na BiH. Na svu žalost, tako to danas izgleda kao da smo izgubili Bosnu, jer se, čini mi se mnogi ustručavaju spominjati Bosnu i o njoj pisati da je Bosna sastavni i povijesni dio Hrvatske.
Dvanaest, onog puta kada prestanemo se baviti pitanjem Hrvatske Hercegovine, doživjet ćemo sudbine Bosne o kojoj se danas sa službene strane politike RH mučki šuti, kao da nas se to uopće ništa ne tiče.
Trinaesto, pogledajmo Srbe kako oni, iako im – prividno – neki međunarodni čimbenici smetaju, uporno i grčevito ističu da će od današnje RS stvoriti srpsku državu, što u daljnim potezima znači prisvojiti Bosnu Srbiji i tako nadoknaditi za izgubljeno Kosovo.
Četrnaesto, pošto je vaše pismo meni općenito hrvatskog pitanja a moj moj odgovor vama je također sveopće hrvatskog pitanja, a ni u vašem ni u mojem pismu vama uopće nema nikakve tajne, ja ću vaše ime ispustiti i proslijediti ovo moje pismo drugima, tako da se i njima dadne znak o čemu se radi.
Eto dragi moj prijatelju neka ovih 14 točaka budu poticaj za razvijanje ove teme oko Hrvatske Bosne i Hercegovine.
Mile Boban.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.