TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA? (1)

 

                           Prva slika Maksa Luburića i Miljenka Dabe Peranića, Valencija 1963.

image.png

S lijeva prvi Maksov sin Domagoj r. 1954, zatim Maks, dr. Miljenko Dabo Peranić drži svoju kćer Hanita r. 1962., supruga Dabe Peranića Marija, sjede s desna: Makslova kćer Drina r. 1956., sin Vjekoslav r- 1957., kćer Mirica ili Miroslava r. 1958.

TKO JE PISAO “PORUKU IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA?”

Neki su mi se javili da im objasnim kako je došlo do ove “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”. 

TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA? (1)


(Ustao sam se jutros rano, vrlo rano, kao i obično; sa šalicom tople kave (mogu ja reći i kafe, zašto ne) u ruci i prigledavam očima koje ću sada pismo iznijeti. Pogled mi zastade na “Fascikl”/dosije “Kum Dabo Peranić”. Uzmem i počmem pregledavati. U jednoj kuverti nekih 16 sa 25 centimetara nađoh pismo od 23.XI.1990, pisano na pisaćem stroju. Uz pismo ima i drugog priloženog materijala, ali mi je za oko zapala IDEJA I AKT IZMIRINJA. Mnogo puta mi je kum Peranić pričao kako je on bio taj koji je s generalom pisao PORUKU IZMIRENJA. Ovdje u ovom IDEJA I AKT IZMIRENJA dr. Peranić otkriva pojedinosti koje bi mogle zanimati mnoge Hrvate, posebice one koji se poviješću bave. Osobno pismo koje je meni pisao i poslao uz ovaj priloženi materijal nije dugo, ali ima u njemu stvari, koje mi je on pričao, a koje ću ja sada ovdje iznijeti. Kako se i po datumu može vidjeti da sam ja ovo pismo pisao na Forumu Dnevno.com 8 siječnja 2013. godine. Od tada pa do danas taj Forum na portalu Dnevno.com više ne postoji.

Prije nekoliko dana jedan mi se gospodin iz Hrvatske javio s molbom da ako mogu pronaći to pismo dra. Miljenka Dabe Peranića u kojem on iznosi pojedinosti: kako je došlo do “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”, da mu ga proslijedim, jer, kako taj gospodin kaže, da predaje na sveučilištu i da mu je to potrebno znati, pošto mnogi danas pričaju o HRVATSKOJ POMIRDBI, pa čak i Josip Manolić, a da nitko ne spominje početnika i početne ideje Hrvatskog.  Izmirenja. Ako je to zbog straha smopenuti ime začetnika te Poruke Izmirenja Maksa Luburića, kako ih nije bilo strah tu Poruku Izmirenja pripisivati drugima, da spomenem samo dvojicu: Bruno Bušić i dr. Franjo Tuđman. Sreća da sam taj opis sačuvao i, danas, srijeda 13 srpnja 2016. godine ga iznosim ovdje na portal hrvatski Integralisti. Mo. Mile Boban. Otopraš.)

 
27-07-2016 03:48#834

Stari lisac

Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,317
 27-07-2016 03:48
Milutin Dabo Peranić
10 Squire Avenue
East Northport
N.Y. 11731

Dragi Milane i Annie, 23.XI.1990.

Primio sam pismo sa riječima obiju Vas. Hvala. Milan spominje 4 točke, ali si zaboravio petu, onu gdje te molim da mi naznačiš adrese centra Otpora po svijetu da im šaljem publikacije o generalu.

Prilažem ti pregled o ADRSI IZMIRENJA, koju mi još treba popraviti. To je Uvod u PREDKULISNA KORAČANJA PREMA 1970-71. DO PREDSJEDNIKA TUĐMANA PREKO MAKSA.

Obrane ne želim primati preko ljudi koji se bore za Jugoslaviju. Ti ljudi za me opravdavaju strahovladu Aleksandra, ubijanja u KOLONI SMRTI, sva ubijanja i mučenja nas Hrvata preko Rankovića, Tita i njegovih ljudi-mučitelja i ubojica. Nastojat ću do njih doći drugim putevima.

Do drugog pisma ostajte mi pozdravljeni svi Bobani i Bobanići,
Vaš kum Miljenko.

(Kroz do sada iznešena PISMA MAKSA LUBURIĆA mnogi čitatelji su upoznati tko je Dr. Miljenko Dabo Peranić. On je bio uski suradnik generala Drinjanina od rujna 1962. pa do generalove mučeničke smrti 20 travnja 1969. Nisu mi svi detalji poznati kako je do toga došlo da se je odmah iza generalove smrti počelo sumnjati na njega, Dra. Peranića. Kako je isti bio član Glavnog Stana Odpora i velikog generalova povjerenja, automatski je bio na Udbinoj listi za likvidaciju. Zato bi bilo potrebno (po)zabaviti se svim tadašnjim izvorima oko generalova ubojstva i usporediti Ilije Stanića izjavu koju je on dao Sarajevskoj Udbi 29 i 30 travnja 1969., dakle samo 9 dana poslije ubojstva generala Drinjanina. Mo. Otporaš.)

Pukovnik HOS-a Krunoslav Batušić piše pismo na tri stranice Ratki Gagri u Toronto 24.VI.1969., dva mjeseca i 4 dana poslije generalove smrti. Između ostaloga piše i ovo u zadnjem paragrafu pisma na prvoj stranici: “…Vijest o hapšenju Stanića u Parizu, čuo sam i ja ovdje, ali ta vijest nikako nije potvrdjena, doduše Željko Bebek piše u novini Hrvatska Država, da je Stanić odputovao nakon atentata u Pariz i ovdje se priča, da Stanić piše pisma iz Pariza da on nije ubojica i da on ne želi nositi tu ljagu na sebi radi drugih, koji su to počinili…” Važno će biti ovdje navesti, kao vremenski dokumenat, šta o tome kaže Dr. Dabo Perenić u svojoj knjigi “PIGIBIJA GENERALA LUBURIĆA” str. 175 :

Stanić mi se ponovo javlja pismom. 30. lipnja Stanić je još u Paris-u,…a na strani 176…Istog dana kada je stavljeno na poštu Stanićevo pismo za mene, 2 Svibnja 1969., “netko” je na istoj pošti, Rue des Pyrennees, Paris 20 stavio oko pedne i razglednicu upućenu našem Glavnom Povjereniku za Njemačku, Iliji Vučiću, a na pošti Rue du Louvre, Paris 1, za Glavnog Povjerenika za Skadinaviju, Stipu Mikulića. Dopisnice su sve bez nadnevka. Poštanski žigovi odredjuju datume i satove odaslanja. Evo sadržaja svih triju dopisnica:

(Napomena:
Budući sam zašao u ovo opisivanje Ilije Stanića “lutanja po Parizu”, potrebno će biti iznijeti neka saznanja do kojih sam došao ili predodžbe koje bi mogle poslužiti razotkriti donekle ove spletke i zagonetke oko ubojstva jednog Hrvata i jednog genijalnog hrvatskog vojničkog stručnjaka generala Vjekoslava Maksa Luburića. Hvala svima na strpljenju! Mo.)

by: Otporaš 8th January 2013, 16:59

TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKI PARTIZANA”? (2)

1. Stipi Mikulićuć (strana 176.)

(Za vjerodostojnost ovog opisa prilažem danas, subota 14.X.2023. sliku knjige “POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA”  koju je napisao dr. Miljenko Dabo Peranić 1984., također sliku st.176 gdje se očito vidi da je YU ambasada iz Pariza slala te razglednice u ime Ilije Stanića, a on je već tih dana bio sa sarajevskom Udbom 29 i 30 lipnja 1969., kojima je davao izjavu o ubojstvu generala Luburića mo. Mile Boban.) 

image.png

                image.png
“Dragi Stipe. Tebi je sasma jasna situacija. Uvjeren sam da ni Ti ne vjeruješ u on što se priča i piše za mene. Ti znaš ko je ono učinio, a mene optužuju. Htjeli su me izigrati, ali im neće uspjeti. Ja imam sve dokaza protiv njih. Ti si mi dobar prijatelj pa znaj da ću im se osvetiti. Da imam novca najradije bi do Vas u Švedsku ali ću za sada ostati ovdje. Javi mi se na: Poste restante, Paris VIe. Mnogo pozdrava Stipi od prijatelja!
Ilija Stanić! Bog i Hrvatska!”

2. Iliju Vučiću:

“Dragi imenjače: (strana 176.)

Evo me u Francuskoj. Sad su svi digli ruke od mene, a do jučer svi su obećavali brda i doline. Ti znaš o čemu se radi, pa ako mi ovdje ne pomognu, dolazim kod Tebe.
Piši mi: Poste restante, Paris VIe.
Voli Te Tvoj jaran
Ilija Stanić”

3. Dabi-Peraniću: (strana 177.)

” Dragi moj profesore!

Već tri dana lutam i pokušavam da Vas sretnem, ali bez uspjeha. U Vaš stan ne smijem da me neko ne vidi. Ostavljen sam na cjedilu, molim Vas pomozite. Najbolje da se sutra ili preksutra vidimo na ovom mjestu kod Tornja koje sam obilježio sa X. Čekam Vas u 19 h.

Ako mi ne pomognete ja ću reći novinarima sve što znam i tako doći do novca!

Primite mnogo pozdrava od Vašeg Ilije! Doviđenja! ”

(Ove tri razglednice kojih sadržaj Dabo Peranić ovdje donosi, trebalo bi vrlo dobro proštudirati, i tek tada bi se došlo do sljedećeg zaključka:

Prvo (1) da je Ilija Stanić uistinu došao u Pariz poslije ubojstva Maksa Luburića, generala Drinjanina.

Drugo (2) kako je Željko Bebek mogao napisati u novini Branka Jelića “Hrvatska Država” “…da je Stanić otputovao nakon atentata u Parizu…” ako on za to nije ništa znao, onda se postavlja pitanje: odkud je Željko Bebek mogao znati da je on, Ilija Stanić otišao u Pariz?

Treće (3) da je jugoslavenska Ambasada u Parizu bila upletena u urotu oko ubojstva generala Drinjanina.

Četvrto (4) kada je Ilija Stanić u rujnu mjesecu 1968. bio u Parizu i dobio od francuskih vlasti privremeni boravak na mjesec dana, i kako ga je hitno nestalo iz Pariza, još hitnije je stigao kod generala.

Peto (5) Ilija Stanić je poslije ubojstva za sigurno bio u jugoslavenskoj Ambasadi u Parizu, gdje se je s nadležnima dogovorio kako će ovi slati u njegovo ime pisma i razglednice istaknutim Hrvatima.

Šesto (6) Ilija Stanić je bio kod Sarajevske Udbe 29/30 travnja 1969. kojoj je sa punim svojim ponosom, ponosom doušnika Udbe Ilije Stanića, dao detaljan i opširan izvještaj o ubojstvu Maksa Luburića.

Sedmo (7) Službenici jugoslavenske Ambasade u Parizu su u ime Ilije Stanića iz Pariza slali razglednice kako bi na taj način mogli optužiti Dra. Peranića da je on bio upleten u generalovo ubojstvo, jer Ilija se nalazi u Parizu u kojem je živio i Dr. Peranić.

Osmo (8) u Dra. Peranića se nikada nije sumnjalo niti posumnjalo, sve dok se ubojica Ilija Stanić nije pojavio u Parizu odmah poslije ubojstva.

Deveto (9) to je bila Udbina svrha slanja tih razglednica upravo iz Pariza kako bi se sumnja proširila što brže na Dra. Miljenka Dabu Peranića, i

Deseto (10) na svu žalost i našu hrvatsku sramotu, ta sumnja se je tako brzo širila i proširila svijetom, da me je moj kum Peranić već u srpnju te godine (1969.) obavijestio o tim sumnjama…Mo. Mile Boban, Otporaš.)

by: Otporaš 8th January 2013, 22:25

TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”? (3)

IDEJA I AKT IZMIRENJA, piše Dr. Miljenko Dabo Peranić

Oko Božića 1946. su nas sve političke zatvorenike prebacili u KULU u Staroj Gradiški. Bio je pojačan nadzor prema nama, ali je otvorenost istomišljenika ostala ista – premda postroženim šaputanjem ispod glasa.

Četiri kuta naše sobe (koju smo nazivali “soba dra. Opica ” po našem supatniku dru. Opicu, profesoru Prirodoslovno-matematskom Fakultetu u Zagrebu) su sakupljala najprivržljivije od četiri “stranke” zatvorenika: HSS, Ustaša, partizane (prestupnike!) i kriminalce. Malobrojni od ove posljednje dvije grupe su vršili “nadzor” nad hrvatskim patriotima.

Bio sam u 23-oj godini života. Privlačio me kut dvaju mladića ispd 20 godina. Gledali su me simpatično i sa osmjehom oko usnica, kao da su znali da sam bio suđen kao “klero-fašista”; oni su bili iz Maksove Obrane.

Ušao sam u njihov kut kao treći član. Govorili su mi o Obrani i o Maksu. Tu sam po prvi puta čuo za Maksovo ime, jer nisam imao prilike kao fratarski gojenac čitati novine za NDH niti govoriti o politici, premda mi žarila hrvatska krv iz dječačkih dana za ubojstva Radića, Aleksandrove strahovlade i priprema za izbore 1935 g. Odmah me srce odvelo u Maksove redove; i kada sam 1954 g. dospio u emigraciju, poduzeo sam sve da me lično Maks pozove k sebi. Moje su pripreme za taj poziv trajale sedam godina, i kada je primio moje povijesne knjižice, među njima i onu o Iranskoj Hrvatskoj, Maks je bio ushićen: “Dosta je nama tog slavjanskog masla” (Pismo 26.XII.62…) (Knjižice koje je prof. Peranić napisao IRANSKA HRVATSKA br. 1. 1962. i REGUM CHROATORUM br. 4 iste godine u Parizu, osobno sam mu pomagao slagati slova na njegovom malom stroju kojeg je imao u svome stanu. Na moj nagovor on je poslao, ili bolje rečeno ja sam te knjižice poslao generalu Drinjaninu u ime Peranića…Mo.) Prvi sam ga puta posjetio Svibnja slijedeće 1963. g.

Odkrio sam mu patriotsku zakulisnost određenih hrvatskih komunista. U nešto je i sam vjerovao, ali su ga oduševila njihova predkulisna koračanja u određenim prilikama, kao poplavi Zagreba, otvaranje renoviranog Hrvatskog Kazališta u Zagrebu, sa hrvatskim metropolitom i hrvatskim komunistima u prvom redu, “stanovištu” Golog otoka, desetkovanju hrvatskih komunista u vezi sa likvidacijom Hebranga, patriotizam (šutljivi patriotizam) hrvatskih studenata, itd.

I on je kao i mnogi na odgovornim mjestima u Hrvatskoj mislio na IZMIRENJE. Maksu je to bilo zacrtanije u mozgu više nego ostalima, jer je živio u Španjolskoj, i pod dojmom “Doline Palih” (La Vale de los Caídos), gdje je General Franco izgradio grobnicu za sve pale u građanskom ratu, frankiste i antifrankiste. (Zamislimo se sada malo ovdje. Kako bi to bilo divno da vlada RH na čelu sina partizana Ive Josipovića, izda proglas da će vlada dignuti spomenik svim onim Hrvatima koji su pali u obrani Hrvatske i za Hrvatsku Države, na tlu Hrvatske, bez obzira kakvu je odoru vojnik nosio i pod kakvim znakovljem se je borio! To bi bio kraj svih natezanja, svih svađa oko toga tko je bio na pravom a tko na krivom putu. Mene su jučer s jednog poznatog hrvatskog foruma, kako su rekli, “trajno izbacili”, jer sam veličao ustaštvo, a ja samo u mojim opisima citirao nekoliko Poglavnikovih izreka, počevši još od davne 1926 godine. I to je sloboda mišljenja, govora i pisanja! To je upravo to što je general Drinjanin i htio: pomiriti i ljevicu i desnicu, i baš upravo poradi toga je i došla ADRESA: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. General je prvi rekao da: Svaki onaj koji zagovara ustaško partizanski rat, je izdajnik hrvatske stvari. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

Počeo mi je govoriti o izmirenju Ustaša sa Hrvatskim Partizanima i hrvatskim komunistima. Razgovarali smo. Analizirali smo sve. Već sam godinu dana bio njegovim suradnikom u OBRANI i DRINI. Odlučili smo ići do kraja. “Napast će Te emigracija da si me prevario – reče – jer ideju IZMIRENJA ne će nitko dugo prihvatiti. Odbacit će Te – i moglo bi se dogoditi (da me moji askari ostave) da Te i ja javno odbacim, ali ćemo i dalje biti skupa i skupa raditi za našu Hrvatsku, kojoj smo do sada dali sve od sebe što smo mogli. “Ne pitam Te da li se slažeš s time što sam rekao, jer onaj koji voli Hrvatsku radi što mu govori razum a ne srce.”

Razišli smo se u ideji IZMIRENJA.

by: Otporaš 9th January 2013, 00:35

TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA” USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA? (4)

27.X.63. General mi šalje članak koji je trebao uvesti u to IZMIRENJE, i veli: “članak kojeg ti prilažem trebao je biti uvodnik nove Jadranske-Dalmatinske “Drine”, i trebao je biti objašnjenje o posebnom problemu i uzrocima postanka dviju Jugoslavija savezno sa posebnim stanjem u Dalmaciji, pol. NDH., (po svoj prilici bi ta riječ “pol.” mogla značiti “politika” NDH., mo.) Talijana, partizana itd. i naravno, pogled u budućnost na planovima Odpora, nastojeći pokrenuti i bivše ustaše i bivše partizane za Hrvatsku Državu na svehrvatskoj i vojničkoj bazi, jednoj, koja može pokrenuti mase i elite za revolucionarnu borbu i uskladivši stanje sa svietom u kojem moramo živjeti itd.

Ja molim u prvom redu Tebe osobno, da nam najhitnije daš svoje mišljenje, osobito u duhu pisma, koje prilažem…Cilj je zaista pokrenuti nove duhove, spasavajući sve čiste vrednote, bez hipoteke prošlosti, bez vrijedanja, bez osvete, bez kompleksa, čista srdca, čistih ideja za budućnost.”

Nemam ni taj članak ni popratno pismo, jer sam mu bio povratio i jedno i drugo, izrazivši moje ne slaganje sa sadržajem članka. (Moglo bi se sada postaviti pitanje, sada pok. Miljenki Dabi Peraniću, kako je došlo do citiranja generalova pisma ako ga nisi imao dok si ovo pisao, osim ako si sebi kopiju napravio, što bi moglo biti i moguće. Mo. Mile.) Napisao ga je bio Željko Bebek, namještenik Drinapress-a, koji je pisao o stvarnosti Istre i Dalmacije po politici učitelja i profesora “bratstva i jedinstva”, naravno prosrpski i antihrvatski. Maksu sam to rekao i telefonski, te me je zatražio to napisati mojom glavom. Prihvatih.

Dva tjedna kasnije mi već traži moj rad:

“Drina je skoro gotova, te je najhitnije potrebno da pošalješ Tvoj rad o Istri, jer inače morat ćemo obustaviti i početi drugu stvar.” (Pismo 11.XI, 63.) Moj se rad, logično, oduljio, jer je trebalo donijeti i povijest Istre. Uskoro dobiva prvi dio, a kroz desetak dana i kraj, koji je u stvari ADRESA IAMIRENJA.

“Dobio sam evo i svršetak članka. Krasno. Hvala Ti topla na svemu. Ovaj mi je svršetak zaista drag. Zahvali se svima na suradnji. Ovo će biti zaista dostojno naših namjera i žrtava. Ja ću sve to tako uvrstiti i bit će sigurno nešto najboljega što se u emigraciji tiskalo.”

Srcu mi godilo generalovo priznanje mojoj ADRESI IZMIRENJA “Krasno…Ovaj mi je svršetak zaista drag.” Tiskao ju je kao uvodnik Istarske DRINE, Madrid 1964, Godina XIV. Br. 3-4, tsr. 18-21.

————————–

(1) Pismo 6.VI.64.: “Bebek nije kod mene više. On je bio pisac onog članka što ste ga cenzurirali. Odonda je samo spavao, ljenčario i morao sam ga baciti van.”

(Tako piše moj kum dr. Miljenko Dabo Peranić neni u pismu od 23.XI.90. Dok ovo pišem pregledavao sam kopije pisama generala Drinjanina koje je on pisao svojem suradniku Dru. Miljenki Dabi Peraniću. Nađoh kopiju tog pisma i zbilja, general je to pismo pisao 6.VI.64. rukom, olovkom na dvije stranice. Na drugoj strani, predzadnji paragraf je gornji opis. Ja ću samo nadodati zadnji red kojeg je pisac Peranić ispustio, a taj je: “…Sada je negdje kelner u Benidormu kod Lončarića…” Mo. Mile.)

(Nadodajem danas, 13 siječnja 2016. godine da se ovo generalovo pismo nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIČA 1952-1969” na stranici 345/346, mo. Otporaš.)

by: Otporaš 9th January 2013, 05:14

TKO JE PISAO ADRESU “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”? (5)

Prva reakcija u emigraciji na Istarsku DRINU i ADRESU IZMIRENJA:

“Istarska DRINA je polučila efekt koji smo očekivali. Bili smo dapače pesimisti. Istina, moji prijatelji iz raznih brloga pišu mi o komešanju i spremanju dialektičara “pravovjernih”, kao i naših stranačara, ali se boje da će samo pojačati pozitivni efekt, koji smo postigli…I kako ne, uvodnik je bio kruna svemu, a to je svakako Tvoja zasluga.” (Pismo Travnja 66.)

Zagreb ostao vedrog i optimističkog lica prema IZMIRENJU i meni (x), a (y) me pozvao raditi u domovini, jer da je meni mjesto tamo, a ne u emigraciji. (Božo Vukušić u knjigi “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva”, treće dopunjeno izdanje donosi na stranici 261 kako je “udbaška suradnica Irma” ukrala Peraniću za vrijeme boravka u Parizu materijale koji sadrže tajne kodove po slovima tko je tko, fotografije, pisma itd. Zato ovaj gore u zaporkama (x) i (y) su možda jednih od tih tajnih kodova. Mo. Otporaš.)

“Nema sumnje: između hrvatskih komunista koji se bore protiv svakog Beograda – i “Ustaša” koji se tuku među sobom za vodstvo “Fata Morgane” (optička varka u pustinjama usljed pregrijanog zraka, ili miraža, mo.) – Odpor će ići s komunistima za Crvene granice na Drini”. (Pismo 10.VII.66.)

PROTIVNICI I SLJEDBENICI

“Komentara ima mnogo i svake vrsti. Mnogi bi htjeli da sada partizani postanu Ustaše. To je primitivizam. Ali je većina prihvatila naše ideje kao jedino ispravne. I svećenika među njima ima, starih boraca i ustaša”. (Pismo 12.VII.66.)

Međutim:

“Tetka Danica (tako bi general (po)nekada nazivao hrvatskih Franjevaca novinu iz Chicaga, koje je ime bilo DANICA. Milan Ilinić je živio u Njemačkoj i kao novinar bio je dopisnik za novinu DANICA. Mo. Mile.) (Ilinić) otvorila paljubu na suradnju…” (Pismo 19.X.66.) (Milan Ilinić je živio

Pa dalje:

“Prilažem Ti DANICU: Dakle ostali smo sami i ne samo to, nego je počela kampanja “od uha do uha” i od “tikve do tikve”. Stare se.onje se udružile. Krnjević i drugi upozoruju da je prerano….Pernar (stari pristaša HSS, mo.) se pretvorio u mirotvorca: valjda ne bute dečki prljali ruke s pužkami, nauka braće Radić mi partiri… Se.onja. Srbi su ga htjeli ubiti slučajno uz Radića, a za vrijeme NDH. intervenirao za zlato, za bogate židove, za one koji su nabijali kan.u i b.zili se po ćoškovima bijeloga grada, dok su se ustaše i partizani borili za ideal, ideal kakvi god bio, ali ideal.” (Pismo 31.X.66.)

———————————–

(x) i (y). Još nije vrijeme odkriti ličnosti.

Dragi Milane,

No ideja previrlja IZMIRENJA je išla i dalje naprijed kao i do sada; pa i oni koji su je napadali konfisciraju politiku tog IZMIRENJA generala Luburića. (Svako je konfisciranje neljudsko(ja bih ovu riječ “konfisciranje” označio kao “Plagijat”, jer se odnosi na one koji su prepisivali “Poruku Izmerenja Ustaša i Hrvatskih partizana” drugima, a od straha, mržnje ili bojazni nisu htjeli spomenuti ime Maksa Luburića. mo. Mile.) ali ne kada se radi o uspjehu HRVATSKE DRŽAVNOSTI.)

Zakulisna koračanja su došla do 1990 g. ADRESA IZMIRENJA je ostvarena poslije 24 g., – 21 godinu poslije Generalove pogibije. Sljedbenici ADRESE IZMIRENJA su ostvarili tu njezinu ideju previrlju i uzdigli Dra. F. Tuđmana na kormilo Republike Hrvatske:

DRINA 1964: “Sada kada nas bije ista prekodrinska ruka, protiv koje sam se borio kao Ustaša, a moj brat kao Domobran, zaboravimo prošlost: ja skidam sa čela “U”, kao što Ti odbacuješ petokraku, te budimo samo vojnici za Hrvatsku Državu.”

VEČERNJI LIST, 26.II.1990: “PRVI OPĆI SABOR HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE.” “…ovdje su sakupljeni “sinovi i kćeri hrvatskih domobrana, hrvatskih partizana i hrvatskih ustaša, kojima je zajednički cilj pobjediti”.

“Budimo samo vojnici za Hrvatsku”, kojima je zajednički cilj pobjediti”.

I pobjedili su.

Da nije hrvatski vojnik iz NDH, bivši Ustaša i bivši Domobran, prihvatio Maksovo IZMIRENJE i glasovao za hrvatskog Partizana generala Tuđmana, ovaj ne bi bio izabran Predsjednikom REPUBLIKE HRVATSKE.

Vjerujem da General mirno počiva vječni san s ponosom na čelu noseći sa sobom u grob pobjedonosnost svog IZMIRENJA,

ustaško-partizanski Maks, general Drinjanin.

Kraj ovog pisma.

(Eto, tako piše moj vjenčani kum prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić o svojem Glavnom Zapovjedniku Hrvatskog Narodnog Odpora, generalu Drinjaninu. Prilažem sliku Zaruka Mile i Annie Boban. Mo. Otporaš.)      

                                         
Na ovoj priloženoj slici stoje s lijeva naš vjenčani kum dr. Miljenko Dabo Peranić, do njega njegova supruga Marija, do Marije otac moje zaručnice Annie Pierre Robert, do njega njegova supruga Genevieve Robert, zatim zaručnica mademoiselle Annie Robert, do zaručnice njen zaručnik Mile Boban, zatim tri curice, prva s lijeva Yolande Gautheron, do nje Anita, kćer Miljenka Dabe i Marije Peranić i Brigitte Gautheron, kćeri sestre moje zaručnice Annie, Monique Gautheron.

Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)