SLUČAJ DINKO LJUBOMIR ŠAKIĆ (8 rujna 1921 – 20 srpnja 2008)

                                   S L U Č A J    D I N K O    Š A K I Ć
http://www.safaric-safaric.si/katas_cro/03_sis/19980520_Sakic_Dinko_pismo_iz_Argentine_mediji.pdf
                                                                                                                                 2002-12-11
Ovo je pismo koje je bivsi zapovjednik logora Jasenovac Dinko Sakic uputio iz argentinskog zatvora Amerikancu hrvatskog podrijetla iz Bosne i Hercegovine Ekremu Spahicu. Iako je pismo datirano 20. svibnja 1998, postanski zig upucuje na to da je iz zatvora poslano sedam dana kasnije. Pismo donosimo u cjelini, a u prijepisu nismo ispravljali ni pravopisne ni tipografske pogreske. Hrvatska redakcija Glasa Amerike
Pismo Dinka Sakica iz argentinskog zatvora Ekremu Spahicu u Teksas (24/6/98) Dinko Sakic, Argentina BALKAN NEW SERVICE 1512 Lancelot Rd. BORGER, TEXAS 79007 U.S.A. Tel: 1-806 -XXX-XXXX
G. Ekrem Spahic 
Postovani gospodine i dragi prijatelju, sigurno ce Vas iznenaditi ovo pismo, mi se poznamo preko pisama, kad ste mi slali Vase oglase za filateliju da ih objavim u “Obrani” u Valenciji u Spanjolskoj. Vjerujem, da ste upoznati s mojim slucajem jer je dospio i u Internet. Medutim sve srpske obtuzbe protiv mene i NDH su lazne i izmisljene kako bi s time prikrili svoje vlastite i dokazane zlocine, a pogotovo potrebno im je u ovim casovima odvratiti pozornost svijeta na drugu stranu zbog zlocina koje provode nad Albancima na Kosovu i zbog njihovih svijezih i dokazanih ratnih zlocinaca: Maldica, Karadzici i tisuce drugih. Osim toga stanoviti krugovi prave pritiske svake vrsti na Hrvatsku da se uklopi u bilo kakvu novu monstruoznu tvorevinu zajedno sa Srbima. Medutim to Hrvatski Narod odlucno odbija.
Ja sam zivio 50 godina u Argentini pod mojim imenom i Beograd je to znao jer je jugotisak kroz cijelo vrijeme pisao i iznosio lazi o meni nazivao me je “neprijateljem broj jedan” Jugoslavije. Beogradski “NIN” od 18. srpnja 1976. g. pod naslovom “TKO SU I STO RADE” posvetio mi je cijelu stranicu i obtuzio me javno da sam organizirao ubojstvo jugo-konzula Edvina Zdovca u Frankfurtu u Njemackoj. Medjutim, njemacka je policija odkrila pravog ubojicu, Lojzeka Krakara, udbaskog agenta koji je nestao u Ljubljani.
Bio sam suosnivac Hrvatskog Narodnog Vijeca, supodpisnik Osnivacke Povelje, sabornik i jedan od podpredsjednika, sto se moze vidjeti na sluzbenom papiru – tiskanici – H.N. Vijeca, gdje stoji: Dinko Sakic, podpredsjednik, Hrvatski Narodni Odpor Valencija Spanjolska.- Dakle, nisam se sakrivao kako to tendenciozno pise zuti tisak.-
Ja sam u tri navrata zahtijevao od hrvatskog nadleznog suda da me pozove na odgovornost zbog navodnih djela koje da sam pocinio za vrijeme rata u obrani moje domovine, Nezavisne Drzave Hrvatske. Vidio sam u “Spremnosti” iz Sidneya od 5 svibnja, da je g.dr. Filip Cohen primio zasluzno odlikovanje od dra. Tudmana jer je pisao istinu u Hrvatskoj i odkrio s Vama zajedno srpski nacizam i antisemitizam… Vidim da je istinoljubiv covjek i da zeli istinu.
Ja sam stjecajem okolnosti obavljao duznosti za vrijeme rata na polozaju gdje sam bio upucen u mnoge stvari koje nisu dostupne nikome drugome do danas. Spremam knjigu o Jasenovcu i o NDH gdje cu iznijeti samo istinu, a kakav sam ja “zlocinac” moze zakljucivati po tome da mi je jedan hrvatski Zidov koji je imao prijatelje i rodbinu u Jasenovcu platio putnu kartu iz Italije u Argentinu 1947.g.
A dr. Ante Ciliga je pisao u svojoj knjizi “Sam kroz Evropu u ratu” da je general Luburic bio zastitnik Zidova u Jasenovcu i da je Zidovima dao unutarnju administraciju logora. Pocetkom kolovoza 1944.g. posjetila je komisija Medunarodnog Crvenog Kriza Jasenovac na celu sa drom Schmidlinom svecarskim Zidovom koji je inspekcionirao logor kroz nekoliko dana i javno mi se zahvalio i cestitao na uredjenju logora, radnim kondicijama, ishranom i humanom postupku prema zatocenicima, posebno prema njegovim suvjernicima Zidovima, s kojima je mogao slobodno razgovarati bez tumaca jer su svi Zidovi govorili njemacki ili Idish. Njegov izvjestaj o inspekciji nalazi se u arhivima C.K. u Zenevi.
Ako g. dra Cohen-a kao povjestnog iztrazitelja interesiraju stvari iz tog vremena stojim mu na raspolaganju u svakom pogledu, jer zelim da se sazna istina putem jednog ozbiljnog i nepristranog pisca kao sto je to dr. Cohen. Naravno, dok budem pod procesom u Zagrebu mogu razgovarati ako to nadlezne vlasti dopuste. Nu, obzirom na osobu dra. Cohena vjerujem da nece biti problema. I evo jos jedan mali detalj mog “antisemitizma” kako me beogradska carsija obtuzuje: moja unuka ovdje u Buenos Airesu je udata za Zidova, a brat u Hrvatskoj je ozenjen sa hrvaticom muslimankom iz Bosanskog Broda.
Ako mi se zelite javiti to mozete uciniti preko mog brata u Zagrebu: Ing.Tomislav Sakic, KXXXXXXX 12 – 10000 Zagreb.
Molim Vas izraite moje sredacne cestitke dru. Cohenu na zasluzenom mu odlkovanju. Ovdje sve svijetske televizije traze interviu samnom posebno je uporan “CBS”, ali ja necu s nikim razgovarati, jedino u Zagrebu i to s dopustenjem nadleznih vlasti….
Eto, toliko za ovaj cas dragi Ekreme i nadam se da cete i Vi prije ili kasnije biti nagraden odlikovanjem za zasluge primicanja hrvatskih nacionalnih interesa.
Primite iskreni i bratski hrvatski pozdrav s nasim vojnickim, SVE ZA HRVATSKU! Odani Vam Dinko Sakic Argentina, 20 svibnja 1998.
– Večernji List, Zagreb UTORAK, 1. LIPNJA 1999.
 
NA SUĐENJU ŠAKIĆU SVJEDOČIO DEMOGRAF VLADIMIR ŽERJAVIĆ: 
Tito je želio zataškati da su na strani partizana poginule 597.323 osobe * U Jasenovcu i Staroj Gradiški stradalo najviše 85.000 ljudi * Tuđmanova procjena da je u Hrvatskoj bilo 184.000 žrtava izazvala je u Beogradu konsternaciju ZAGREB – Vladimir Žerjavić (87), jedan od autora koji su se bavili procjenama i istraživanjima žrtava rata i logora u bivšoj Jugoslaviji, svjedočio je jučer pred raspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu, u procesu protiv Dinka Šakića, zapovjednika logora Jasenovac. Na istraživanje broja žrtava rata i logora potaknula ga je preuveličana službena brojka od 1.706.000 žrtava rata.
“Nisam našao Šakićevo ime” Žerjavić je po podacima rođenih i umrlih do 1939. godine, procjeni prirasta za vrijeme rata i popisom preživjelog stanovništva 1948. godine, procijenio da je u ratu stradalo 1.027.000 ljudi, 59.188 u jasenovačkom i starogradiškom logoru, od toga 49 tisuća u Jasenovcu. Kako su ponegdje stradala cijela sela, tako da nije imao tko “prijaviti” gubitak, na te brojke može se dodati još 25 do 30 posto žrtava. Žerjavić zaključuje kako je u starogradiškom i jasenovačkom logoru stradalo najviše 85.000 ljudi, a nijedno novije istraživanje nije došlo do većeg broja. Proučio je i 140 monografija iz bivšeg Instituta za povijest radničkog pokreta, ali i zbirni popis republičkih Zemaljskih komisija iz 1946. godine koji nikada nije objavljen.
Na taj način došao je do procjene da je u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradalo 48.000 do 52.000 Srba, 13.000 Židova, 12.000 Hrvata i 10.000 Roma. Po godinama, 1941. godine stradalo je 10.139, 1942. godine 28.882 tisuća, 1943. godine 2993, 1944. godine 4.035 i 1945. godine 2.920 ljudi. Optužnica, naime, spominje dvije tisuće žrtava u razdoblju Šakićevog zapovjedništva 1944. godine. – U dokumentaciji koju sam proučavao naišao sam imena Maksa Luburića i Miroslava Filipovića-Majstorovića, ali ne i na ime Dinka Šakića – rekao je Žerjavić.
Manipulacije beogradskih demografa Objasnio je, na pitanje branitelja Branka Šerića, kako ukupan broj žrtava obuhvaća i ubijene, poginule, umrle i nestale. Na pitanje drugog branitelja, Ivana Kerna, svjedok je rekao da nije utvrđivao broj žrtava po mjesecima. Popis žrtava rata sačinio je i SUBNOR između 1950. i 1952. godine, no ni taj popis nije objavljen. Na zahtjev Njemačke, koja nije priznala 1,7 milijuna žrtava na čemu se temeljio zahtjev za 40 milijardi dolara štete, načinjen je treći popis 1964. godine. Tim popisom, rekao je Žerjavić, utvrđeno je da je na strani partizana i saveznika, dakle bez kolaboracionista, stradalo 597.323 ljudi. Ni taj podatak nije objavljen, a Žerjavić kaže kako je Josip Broz Tito želio to zataškati.
Dr. Franjo Tuđman, proučavajući taj popis, došao je do podatka da je na području Hrvatske bilo 185.000 žrtava. – To je u Beogradu izazvalo konsternaciju, jer je to bio nevjerojatno mali broj. Naručena je provjera i utvrđeno je da je u Hrvatskoj stradalo 194.000 ljudi – rekao je Žerjavić, dodajući kako su cjelovite podatke objavili krajem osamdesetih Željko Krušelj i Đuro Zagorac.
Beogradski demografi, predvođeni Milanom Bulajićem, direktorom Muzeja genocida u Beogradu, sustavno su manipulirali brojkama i preuveličavali ih, a Bulajić je tvrdio da je Jasenovac bio treći po veličini logor u Europi. Anton Miletić, još jedan od istraživača, 1990. je izdao tri knjige u kojima poimence nabraja 26.000 žrtava jasenovačkog i starogradiškog logora. Na Međunarodnoj konferenciji u New Yorku 1997. godine Miletić je taj broj povećao na 77.000, što je donekle prihvatio i Milan Bulajić, glavni promotor akcije preuveličavanja žrtava.
Suđenje se nastavlja danas. S. Perica xxxxxx ZAGREB – 
Dinko Šakić jučer je ponovno bio u Klinici za hitnu internu medicinu Kliničke bolnice Rebro gdje ga je pregledao predstojnik Klinike prof. dr. Mirko Gjurašin, nakon što je liječničku pomoć prvi put zatražio u noći s 3. na 4. ožujka. – Njegovo fizičko stanje, srce, krvne žile, tlak i fizička kondicija, je dobro. Danas je došao jer treba pripremiti sve nalaze za lječnički konzilij koji će nakon svih pregleda: neurološkog nalaza, CT-a, te nakon mog internističkog pregleda, zaključiti je li on spreman za nastavak suđenja. A je li sposoban to mora odlučiti konzilij, znači više specijalista, a ne samo jedan.
– Kakvo je njegovo stanje u odnosu na prošli posjet vašoj Klinici?
 – Njegovo stanje je potpuno zadovoljavajuće, to je čovjek koji u toj životnoj dobi ima blagi oblik arterijske hipertenzije koji nije liječio kontinuirano zato što ta bolest u početku ne pokazuje simptome. Kad su se oni pojavili počeo se liječiti i sad je pod terapijom, a tlak mu je zadovoljavajući. Dinko Šakić jučer je pregledan na Rebru, rekao je prof. dr. Gjurašin, zato jer u Bolnici za osobe lišene slobode, u kojoj je Šakić smješten, nema svih dijagnostičkih pomagala niti stručnjaka svih profila.
Andreja Šantek Vjesnik l998-06-19 
Kronologija Šakićeva uhićenja ZAGREB,
18. lipnja Argentinske su vlasti sinoć izručile Hrvatskoj bivšega zapovjednika logora u,Jasenovcu Dinka Ljubomira Šakića,’ koji će večeras biti sproveden u Zagreb i preuzet od pravosudne 4 policije. Od prvih zahtjeva za njegovo uhićenje do izručenja Hrvatskoj proteklo je nešto više od dva mjeseca. Šestog travnja argentinska televizijska postaja Kanal 13 objavila je intervju s Dinkom Šakićem; koji je priznao da je od prosinca 1942. do listopada 1944. vodio jasenovački logor.
Sutradan je izraelski ogranak. Centra Simona Wiesenthala zatražio uhićenje Dinka Šakića (76), bivšega zapovjednika koncentracijskoga logora u Jasenovcu, koji od 1947: živi u Argentini. Zahtjev je iznio direktor Centra Ephraim Zuroff u pismu argentinskomu veleposlaniku u Izraelu Vicenteu. Especheu Gilu.
Sedmog travnja argentinska vlada, na osnovi uputa predsjednika Carlosa Menema, zatražila je od saveznoga suda da izda nalog za uhićenje Dinka Šakića.
Osmog travnja ministar pravosuda Miroslav Šeparović izjavio je u Zagrebu da je Centar Simona Wiesenthala dostavio hrvatskomu veleposlaniku u Izraelu zahtjev da Hrvatska traži izručenje Dinka Šakića.
Devetog travnja argentinski predsjednik Carlos Menem izjavio je da je naredio da se Dinko Sakić “pronade, uhiti i predvede pravdi«.
Desetog Travnja ministar pravosuda Miroslav Šeparović priopćio je da će sukladno ovlastima, a nakon uvida u spise, radi vodenja kaznenoga postupka u Hrvatskoj pokrenut postupak izručenja Dinka Šakića;
Trinaestog travnja glasnogovornik State Departmenta James Rubin izjavio je da američka vlada pozdravlja izvješće po kojem će Hrvatska zatražiti izručenje Dinka Šakića. Istodobno, Državni je odvjetnik Marijan Hranjski izjavio u Zagrebu da se pokreće postupak kojim će se udovoljiti svim formalnim uvjetima za izručenje Dinka Šakića.
Četrnaestog travnja argentinski ministar pravosuda Raul Granillo Ocampo potvrdio je vladinu odluku da omogući izručenje Dinka Šakića, nakon što hrvatski dužnosnici službeno predaju zahtjev argentinskim vlastima.
Dvadestog travnja Županijski državni odvjetnik u Zagrebu podnio je istražni zahtjev s prijedlogom za odredivanje pritvora protiv osumnjičenika Dinka Ljubomira Šakića zbog osnovane sumnje da je počinio kažnjivo djelo protiv čovječnosti.
Dvadeset i prvog travnja Županijski sud u Zagrebu donio je odluku o provedbi istrage i određivanju pritvora protiv osumnjičenika Dinka Ljubomira Šakića, konstatiravši da je istražni zahtjev Županijskoga državnog odvjetništva u Zagrebu osnovan.
Dvadest i četvrtog travnja Ministarstvo je pravosuđa poslalo zahtjev argentinskim vlastima za izručenje Dinka Ljubomira Šakića. Predsjednik Županijskoga suda u Zagrebu Miroslav Šumanović imenovao je odvjetnika Ivana Kerna braniteljem po službenoj dužnosti.
Dvadest i sedmog travnja branitelj po službenoj dužnosti Ivan Kern podnio je Županijskomu sudu žalbu protiv odluke o provedbi istrage, ustvrdivši da je povrijeđen postupak protiv njegova branjenika.
Dvadest i osmog travnja hrvatska veleposlanica u Buenos Airesu Neda Rosandić- Šarić predala je argentinskim vlastima zahtjev hrvatske vlade za izručenje Dinka Ljubomira Šakića.
Dvadest i devetog travnja argentinsko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da je zahtjev Repubjike Hrvatske za izručenje Dinka Šakića prihvatljiv po medunarodnome pravu, koje se odnosi na izručenje. U Zagrebu, izvanraspravno vijeće Županijskoga suda odbilo je žalbu branitelja po službenoj dužnosti Ivana Kerna te ustvrdilo da je žalba neosnovana jer postoji dostatno dokaza o postojanju osnovane sumnje da je počinio djela za koja ga je osiZmnjičio županijski državni odvjetnik.
Tridestog travnja argentinska policija uhitila je Dinka Šakića u njegovoj kući u Santa Teresiti,.320 kilometara jugoistočno, od Buenos Airesa.
Četvrtog svibnja argentinski savezni sudac Hernan Bernasconi potpisao je sudsku odluku kojom se odobrava izručenje Dinka Šakića Hrvatskoj.
Petnaestog svibnja argentinski predsjednik potpisao adluku o hitnom izručenju Hrvatskoj Dinka Šakića radi suđenja pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Dvadest i sedrnog svibnja hrvatsko je Ministarstvo pravosuda zaprimilo notu argentinskoga Ministarstva vanjskih poslova u svezi s izručenjem Dinka Ljubomira Šakića Hrvatskoj. Nota sadržava sudsku odluku od 4. svibnja i predsjedničku odluku od 15. svibnja, kojom se odobrava izručenje Dinka Ljubomira Šakića Hrvatskoj.
Dvadest i osmog svibnja hrvatsko Ministarstvo pravosuda poslalo je njemačkomu Saveznom ministarstvu pravde molbu da odobri tranzit osumnjičenika Dinka Ljubomira Šakića iz Argentine preko teritorija SR Njemačke;
Destog lipnja Argentina je odbila zahtjev SR Jugoslavije za izrućenje Dinka Ljubomira Šakića s obrazloženjem da je ono već odobreno Hrvatskoj. Mininstarstvo pravosuđa zaprimilo je obavijest da je njemačka vlada odobrila tranzit Dinika Ljubomira Šakića preko te zemlje.
Sedamnaestog lipnja službenici Ministarstva unutarnjih poslova Ured Interpola Zagreb po nalogu Ministarstva pravosuda u 22;20 sati po srednjoeuropskom vremenu u zračnoj luci u Buenos Airesu. preuzeli su od službenika Nacionalnog ureda Interpola za Argentinu Dinka Ljubomira Šakića.
(Hina) Vjesnik, Subota 1999-10-09
Suočavanje Hrvatske sa svojom prošlošti, suđenje Dinku Šakiću i suđenja za vrijeme komunizma – što je s komunističkim i partizanskim zločinima? Pravdi je udovoljeno. Dinko Šakić je osuden na maksimalnu zatvorsku kaznu rema hrvatskome Kaznenom zakonu. S obzirom na njegovu životnu dob, to je kao da je osuđen na doživotnu robiju.
S pravom izriču se pravosuđu hrvatske države, a posebno predsjedniku sudskog vijeća u kaznenom predmetu protiv Šakića – pohvale sa svih strana. Nije bilo lako utvrditi materijalnu istinu o događajima koji su se zbili u logoru Jasenovac nakon isteka više od pola stoljeća. Sud je to učinio temeljito, stručno i razmjerno u kratkom vrernenu.
Ovo suđenje trebalo bi biti poduka i onim sucima u Haagu koji razvlače u nedogled donošenje sudske odluke o dogadanjima i radnjama od kojih je prošlo samo nekoliko godina. Nameće mi se usporedba sudenja Šakiću s onim “osudenjima” koja su se dogadala za vrijeme komunističke Jugoslavije, od njezina početka do njezlna kraja.
Suđenje Ljubi Milošu, jednom od zapovjednika logora Jasenovac, bilo je po kratkom postupku. Smaknut je, a da javnost o tome nije saznala gotovo ništa. Drugi zapovjednik toga logor Maks Luburić smaknut je u emigraciji po Udbi.
Znamo kako se moralo suditi Andriji Artukoviću.. Branitelji su morali paziti na svaku izrečenu riječ. Znamo kako se odvijalo suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu pod ravnanjem nadritužitelja Blaževića i Vimpulšeka kao predsjednika sudskoga vijeća. Mučili su ga svojim kaptativnim i sugestivnim pitanjima uz glasno odobravanje i viku dovede nerulje. Javnosti je servirano samo što su ta dvojica govorili, a ne i to što je govorio Stepinac i njegovi branitelji, a naročito vrsni odvjetnik dr. Ivo Politeo.
Nabrojio sam samo najznačajniji slučajeve. Za cijelo vrijeme komunističke vladavine javno tužiteljstvo i sudovi – o čemu sam i sam svjedokom – bili su pod pritiskom komiteta, partije i naročito samoga Tita. Tada je postojala partijska pravda. Tito se neumorno miješao u sudovanje i prije nego što je započet kazneni postupak, za vrijeme i nakon pravorijeka suda.
Danas u demokratskom društvu šef države ne može i ne smije ni na kakav način utjecati na vođenje kaznenog postupka i donošenje sudskih odluka. Time bi bilo prekršeno načelo trodiobe vlasti i načelo neovisnosti sudstva.
Mr.Ivan Fumić kaže da nije čuo pohvale na račun sudaca. Nije ni mogao čuti pohvale na račun. sudaca za vrijeme njegova “humanog” socijalizma jer su suci morali djelovati po diktatu i radi karijerizma, a ne na temelju slobodnog sudačkog uvjerenja. Ne napadaju se suci i sudovi prijašnjih vlasti zato jer je danas moderno to činiti, kako kaže Fumić, nego poradi načina i izricanja oštrih kazna, čak i za izražavanje mišljenja.
Najbolji je primjer za to izricanje kazne zatvora u trajanju od sedam godina koju je Ivan Fumić kao vojni sudac izrekao Radi Pejiću samo zato što je on (Pejić) kao vojnik JNA rekao da će Hrvatska jednog dana postati samostalna i izdvojiti se iz Jugoslavije. Ivan Fumić kaže da je on sudio po krivičnom zakonu SFRJ.
Učili smo da kazna ne smije biti izraz osvete i mržnje a upravo je to bilo u komuništičkom kaznenom zakonodavstvu. Tu priču o načelu zakonitosti meni je pričao i podučavao me i nekadašnji okružni javni tužitelj u Zagrebu koji je poslije promaknut u branitelja: u Haagu optuženoga Blaškića. Čuli smo nakon izricanja osude Dinku Šakiću da su se neki njegovi istomišljenici, usprkos valjano obra- zloženoj osudi izrazili negativno o njoj i tražili oslobodenje Šakića. Je li to bilo moguće za vrijeme sudovanja Fumića i za vrijerne komunizma? Ivan Fumić proziva dr. Zvonimira Šeparovića i tvrdi da bi se on (Fumić) odmah povukao da se za njegova ministrovanja pravosuđa dogodio masakr u sudnici.
Najmanje je Fumić pozvan da proziva dr. Zvonimira Šeparovića. Kako je uopće bilo moguće da Fumić nakon što je bio sudac ozloglašenog vojnog suda postane ministar pravosuda? To je bila partijska pravda. U njegovo vrijeme rješenje o zatvoru donosila je Udba, danas to čini sud. Prilikom posjeta svetošimunskoj zatvoreničkoj bolnici rekao je dr. Z. Šeparović da je svaki robijaš najprije čovjek. Nije mi poznato, da je takvo nešto izjavio ikada Fumić. Zašto on nije razgovarao s nama zatvorenicima u Lepoglavi. Zašto nije omogućio mojoj kćeri, jedinoj političkoj „kriminalki“ u zatvoru u Požegi, da mu se požali na teške uvjete rada u kuhinji od ranog jutra do kasne noći, što je bilo iznad njezinih snaga.
Takav iscrpljujući rad protivan je propisima medunarodnog prava.
Poznato mi je da za vrijeme Fumićeva ministrovanja bilo u lepoglavskom zatvoru ubojstava i samoubojstava među zatvorenicima. O tom se moralo šutjeti i u zatvoru i izvan njega. Kad su se takvi slučajevi dogadali u Šeparovićevo vrijeme, on je sam otišao u kaznionu da utvrdi što se dogodilo: O tomu je bilo odjeka i u medijima. Rekao sam u uvodu da je u slučaju Šakića pravdi udovoljeno: Ovdje dodajem da je time pravdi samo djelomično udovoljeno. Visoki predstavnik židovske zajednice izjavio je nakon izrečene osude Šakiću da je Hrvatska pokazala da se ne boji suočiti se s prošlošću: U tu prošlost spadaju i zločini koje su počinili partizani i komunisti u vrijeme rata, a naročito oni počinjeni nakon rata u miru. Partizani i komunisti nisu progonili Židove, ali to ne bi trebalo sprječavati židovske zajednice u zemlji i inozemstvu da se zauzmu za to da se i partizani i komunisti koji su počinili zločine protiv čovječanstva – kazne. Etička bi moralna načela su opće vrijednosti koja vrijede za sve narode i sve ljude.
MIRKO SUNIĆ Zagreb VEČERNJI LIST PETAK, 19-01-2001
U “MARICI” S JOŠ DVADESETAK USUĐENIKA. 
Šakić prebačen u lepoglavski zatvor LEPOGLAVA. Iz centra za psihosocijalnu dijagnostiku u Zagrebu, u kojemu je boravio nakon liječenja u Bolnici za osobe lišene slobode, Dinko Šakić prebačen je na i daljnje izdržavanje kazne u Kazeneni zavod Lepoglava. Kako neslužbeno doznajemo, Šakić je u Lepoglavu došao po ustaljenom postupku, specijalnim vozilom pravosudne policije, u “transportu” kojim je na od služenje kazne u lepoglavski zatvor stiglo još dvadesetak drugih osudenika.
U Kazneni zavod Šakić je primljen po uobičajenom režimu, a nakon pregleda upućen je u zatvorski stacionar, što se i očekivalo s obzirom na njegovu životnu dob i naručeno zdravstveno stanje. Idućih desetak dana bit će podvrgnut uobičajenom programu promatranja ponašanja i sklonosti, a potom će, ovisno o tome i o njegovu zdravstvenom stanju, socijalni radnik na kolegiju prezentirati njegov raspored na jedan ododjela. Kako je riječ o osobi koja, s obzirom na dob i zdravlje (Šakić boluje od srčanih tegoba), ne može raditi, moguće je da će nakon toga biti prebačen na zatvorski odjel u kojem borave osuđenici koji zbog objektivnih razloga ne mogu raditi ili to ne žele, jer zakon ih ne može prisiliti na rad protiv njihove volje.
Druga je mogućnost smještaj u posebnu, tzv. invalidsku sobu, specijalno uređenu za boravak invalidnih i teže pokretnih osoba, no o tome odlučuje isključivo liječnička ekipa. Neslužbeno smo obaviješteni da se Šakić prilikom dolaska i zaprimanja u Kazneni zavod ponašao prirodno, što se tumači činjenicom da je u dosadašnjem režimu pritvora i svladao “pravila” ponašanja. kupa sa Šakićem u lepoglavu je prebačen i Vlatko Mesek, kojemu je sudeno u odsutnosti zbog ubojstva poznatoga hrvatskog slikara Slavka Stolnika.
Lj, Risek. Ž. Pavlek

Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)